Pronađeni ostaci prerade željeza i metalurške djelatnosti

Nova Bukovica važan je prapovijesni lokalitet na terenu između Zagreba i Osijeka

Na vanjskim prostorima Zavičajnog muzeja Slatina dr. sc. Saša Kovačević iz zagrebačkog Instituta za arheologiju i skupina mladića iz Nove Bukovice, koji su pomagali u arheološkim iskopavanjima, čistili su od zemlje i prali vrijedne povijesne nalaze kako bi oni mogli na daljnje proučavanje, analizu i zaštitu.- Pri kraju smo arheoloških terenskih istraživanja u Novoj Bukovici na položaju Sjenjak za 2019. godinu, koje smo i ove godine obavili zahvaljujući financijskoj potpori Ministarstva kulture i Općine Nova Bukovica, ali i Zavičajnog muzeja u Slatini – kazao nam je dr. Kovačević.

Tvrda zemlja

– Uspješno smo završili ovu sezonu arheoloških istraživanja iako je ova godina bila obilježena ekstremnim vrućinama, sušama i iznimno tvrdom zemljom, koja nije samo otežavala iskopavanja nego su i nalazi bili u tim tvrdim grudama zemlje pa ih je bilo problematično izdvojiti iz zemlje i sačuvati na najbolji način. U Novoj Bukovici je izrazito ilovasta zemlja koja se zalijepi i tako sasušena postane tvrda kao beton. No zahvaljujući i potpori lokalnih mladića iz Nove Bukovice, mi smo uspjeli istražiti jedan novi dio lokaliteta od približno 500 četvornih metara površine – pojašnjava.

Osobito su zanimljivi nalazi iz mlađeg naselja u Novoj Bukovici, a riječ je o dva prapovijesna naselja, jedno iz kasnog brončanog, a drugo iz mlađeg željeznog doba. Naselje iz mlađeg željeznog doba ove je godine dalo zanimljive nalaze, među kojima su ostaci i metalurške djelatnosti i prerađivanja željeza, što opet potvrđuje da je naselje u Novoj Bukovici bilo nekakav značajniji, važniji centar u kojem su se proizvodili predmeti od metala.

– To nam potvrđuju i keramički nalazi koje smo pronašli, od grubljih pa sve do ovih finih posuda koje su rađene na kolu i koje su, kao i danas, sigurno označavale status – netko je koristio ovo lošije i za svaki dan, a netko ovo kvalitetnije suđe. Zato smo vrlo zadovoljni, razotkrili smo novi segment te kasnolatenske naseobine. Sad nam slijedi vidjeti kako to zapravo izgleda, na koji se način to uklapa u sliku koju imamo o lokalitetu iz prethodnih sezona. Potvrđuje se da lokalitet u Novoj Bukovici predstavlja stvarno iznimno važan izvor za proučavanje prapovijesnog razdoblja na području između Zagreba i Osijeka. Ono što nas i dalje jako zabrinjava, i što nam govori da smo s pravom godinama ovdje, jesu teški tragovi oštećenja lokaliteta od oranja plugovima. Te tragove mi svakodnevno uočavamo i doslovno vidimo kako ti arheološki objekti i informacije o ljudima koji su tu živjeli prije nas i koji su naši preci nestaju pred našim očima – kaže dr. Kovačević.

Reciklirali

Dr. Kovačević pokazuje rupicu na fragmentu posude i kaže da su ljudi nekad razbijenu posudu “krpali” tako da su na odlomljenim fragmentima izbušili rupice i međusobno ih povezivali. Razbijene posude znali su usitnjavati i od dobivene smjese izrađivali su nove posude. To su pokazatelji da nisu bili rasipni i da su za recikliranje znali i znatno prije nas. Jedna odlomljena ručka bila je dio posude koja se zove kantaros, a koja je imala dvije ručke i služila je za piće. Kantarosi izrađeni na kolu, visoke kvalitete, tipična su keramika za mlađe željezno doba na ovom području. Budući da se iz tih posuda u drugom i prvom stoljeću prije Krista pilo vino, to je dokaz duge tradicije ispijanja vina na slatinskom području. Tko zna, možda se na tu priču nadovezuje kasniji razvoj vinogradarstva, a možda i proizvodnja pjenušca u 19. stoljeću, pa i današnjeg Slatinskog bisera.

– Zanimljivo je da se tu sad može napraviti niz analiza, među ostalim i analiza taloga na unutarnjim stranama stijenki kantarosa, što nam kemijski može pokazati za koju je vrstu pića posuda služila, je li tu bilo vino, ili možda mlijeko – zaključuje dr. Kovačević.

(Petar Žarković, Glas Slavonije)

Preprodavači odnose vrijedne nalaze

S jedne strane veliki je neprijatelj arheologa vrijeme, a s druge strane to su poljoprivrednici koji obrađuju polja, ali i ljudi koji uz pomoć detektora metala pronalaze i odnose vrijedne nalaze. “Oni su na ovom području iznimno aktivni, osobito oko Sopja. Nadam se da će policija i svi koji trebaju reagirati konačno zaustaviti takvo ‘silovanje’ arheološke baštine. U Sopju se krade na veliko i nelegalno kopa po arheološkim lokalitetima”, kaže dr. Kovačević i dodaje da se detektoriranjem metala arheolozi već dugo koriste, ali neodgovorni amateri to čine zbog novčane koristi. “Ti ljudi hodaju okolo, ‘čupaju’ stvari iz arheološkog konteksta i tako uništavaju arheološki kontekst, ali nam također zauvijek kradu mogućnost da o ljudima koji su tu živjeli davno prije nas ispričamo bilo kakvu priču. Brončano posuđe iz Sopja koje se nalazi u slatinskom Muzeju samo je mali segment onoga što odlazi iz ove regije na ilegalan način”, kaže dr. Saša Kovačević.

Kantarosi, posude s dvije ručke, dokaz su duge tradicije ispijanja vina na slatinskom području