PODUZETNICA MARIJANA DUJAK IZ SLATINE: Radim i dulje od osam sati, ali zadovoljna sam jer nema stresa ni pritisaka, imam veću slobodu
Marijana Dujak (44) iskusna je krojačica koja je radila u gotovo svim slatinskim tvrtkama u kojima su igla i konac neizostavno sredstvo rada. Po zanimanju je majstor krojač, a zatekli smo je u krojačkom obrtu za šivanje i prepravku odjeće DEMA u Poduzetničkom inkubatoru, gdje je napokon sama svoja – i radnica i šefica.
– Moja obitelj odavno me već nagovara da otvorim vlastiti obrt, ali do sada to nisam učinila zbog straha od neuspjeha. U posljednje vrijeme bilo je teško naći posao u mojoj struci, a kad nađeš posao ili su plaće bile minimalne, ili ih poslodavci nisu isplaćivali.
Počela je Marijana Dujak raditi u svojevremeno poznatoj tekstilnoj tvrtki Uzor kao šivačica, nakon zatvaranja tvrtke zaposlila se u EC-comu, a kad je i ta tvrtka zatvorila vrata, sljedeći poslodavac majstorice Dujak bilo je poduzeće za proizvodnju radne i zaštitne odjeće i obuće te zaštitne opreme Zlatna nit, da bi potom radila u poduzeću Nana.
Kada je čula da država daje poticaje, odlučila je sama otvoriti vlastiti obrt. Poduzetna krojačica kaže da je velika razlika između rada u tvrtki i samostalnog rada: “Tu imam veću slobodu, radim različitije stvari, a lakše mi je i fizički. U tvrtkama se osam sati mora sjediti i raditi, najčešće sve po normi, a radno ozračje ovisi i o kolegicama i šefovima. Ovdje radim i dulje od osam sati, ali nema pritisaka, nema stresa, i za sada sam zadovoljna. Radim za sebe i koliko napravim, toliko imam. U početku je bilo teško, jer nekoliko mjeseci nakon otvaranja obrta došla je korona i događalo se da i po tjedan-dva nitko ne pokuca na vrata i ne uđe. Ali sada je lijepo krenulo, pa je i financijski bolje”.
Kad nije bilo mnogo posla, Marijana je unaprijed šivala dječju robu, trenirke, majice, partikle, vreće za spavanje, kute za tete u vrtiću i druge stvari. Sada nema vremena, pa šije samo po narudžbi, najčešće haljine, hlače i krevetninu. Ima i mnogo prepravaka i popravaka, ne samo odjevnih predmeta, nego ljudi donose i torbe, čizmice, a Marijana primi sve što se šije. Kaže da upravo zbog te raznovrsnosti posla nikad nije dosadno.
– Među proizvodima koji doista dobro idu jesu kute s aplikacijama za tete u vrtićima. Budući da kute moraju biti vesele i primjerene djeci, aplikacije su likovi iz crtića, cvijeće, životinje. Mislim da nema grada u Hrvatskoj u koji nisam slala kute, od Dubrovnika do Vinkovaca. Za razne tvrtke i organizacije radila sam i zaštitne maske, osobito u početku pandemije, pa sam izradila više od desetak tisuća maski. Trenutačno tražim radnika, ima zainteresiranih, ali to su mahom radnici koji su u tvrtkama šivali samo jedan dio nekog odjevnog predmeta, a ja tražim osobu koja zna krojiti i šivati različite predmete, poput mene – kaže Marijana.
Prednost boravka u Poduzetničkom inkubatoru za sve poduzetnike, pa tako i za Marijanu Dujak, prije svega je financijske prirode, što je mladim poduzetnicima i najvažnije. Prvu godinu najam se ne plaća, drugu godinu “stanovnicima” Poduzetničkog inkubatora u Slatini pomogao je Grad, a vidjet će kako će biti treće godine.
– Osim toga, Inkubator nam organizira predavanja i informacije o natječajima i mjerama koje nama kao poduzetnicima mogu pomoći u poslovanju. Imamo i besplatni internet, možemo prema potrebi koristiti kuhinju i dvoranu, pa i namještaj – kaže Marijana.
Sada je sigurno da će Marijana Dujak ostati i raditi u Poduzetničkom inkubatoru pet godina, a budući da je izuzetno zadovoljna smještajem, položajem, upravom, osobljem i svim uslugama, ostat će i dulje, ako to bude moguće.
mf (Petar Žarković, Glas Slavonije)
