DOGAĐANJANASLOVNICAOPĆINE

NOVI ARHEOLOŠKI NALAZI U NOVOJ BUKOVICI: Otkriće zanimljivih fragmenata srednjovjekovne keramike

Dio je slagalice povijesti kojim dopunjavamo sliku života pojedinih zajednica

Vodič vatrogasnog potražnog psa u obuci Tomislav Medved iz Nove Bukovice u treningu sa psom Billyjem nedaleko od novobukovačke župne crkve Uznesenja BDM u središtu mjesta otkrio je na zemljištu Lidije Nikić zanimljive fragmente keramike za koje je pretpostavio da pripadaju nekom ranijem periodu.

Nalazište Sjenjak

Kako bi provjerio svoje sumnje, o nalazu je obavijestio kustosa Zavičajnog muzeja Slatina Srđana Đuričića, koji se i sam na licu mjesta uvjerio da je riječ o srednjovjekovnim ulomcima posuda. Kustos Đuričić kaže da je naselje Nova Bukovica smješteno na reljefno zanimljivom prostoru, na spoju slatinsko-voćinskog pobrđa i nizinskog prostora kojim dominira rijeka Drava i njezine brojne pritoke, koji je uvijek predstavljao vrlo zanimljivu zonu za naseljavanje ranih populacija.

– O tome najbolje svjedoči lokalitet Sjenjak u Novoj Bukovici, na kome se preklapaju naselja iz kasnog brončanog i mlađeg željeznog doba. O postojanju toga lokaliteta dugo se znalo, a prema kazivanju starijih mještana često su prilikom obrade zemlje pronalazili ulomke keramike koji su ostali trajni svjedok prisutnosti ovih zajednica – kaže kustos Đuričić.

Kompleksno arheološko nalazište Sjenjak nalazi se približno sedam kilometara jugoistočno od Slatine, odnosno između Podravske magistrale i željezničke pruge Slatina-Osijek i manje od kilometra istočno od središta Nove Bukovice. Otkriveno je 1976. godine arheološkim istraživanjima koje je provodila arheologinja Kornelija Minichreiter. Institut za arheologiju u Zagrebu u suradnji s Općinom Nova Bukovica i Zavičajnim muzejom iz Slatine započeli su sustavna istraživanja toga lokaliteta godine 1997. Prvih godina voditeljica istraživanja bila je dr. sc. Kornelija Minichreiter iz tadašnjeg Instituta za arheologiju u Zagrebu, a od 2000. godine taj posao nastavio je dr. sc. Saša Kovačević. Sa svojim suradnicima i mještanima Nove Bukovice dr. Kovačević vodio je istraživanja Sjenjaka punih 13 godina.

Na tom lokalitetu, na do sada istraženoj površini od gotovo 3500 četvornih metara, otkriveni su arheološki objekti, ostaci naselja kulture polja sa žarama iz vremena između 11. i 8. stoljeća pr. n. e. i kasnolatenskog naselja iz 2. i 1. stoljeća pr. n. e. Institut za arheologiju navodi da je Sjenjak izvor “bogatih i raznolikih pokretnih i nepokretnih nalaza, među kojima su se posebno isticale velike jame prepune keramičkog materijala, tlocrtno sačuvani ostaci nadzemnih kuća, veći ukopani objekti, ali i vrijedni nalazi od bronce, željeza, jantara i stakla”.

– Lokalitet Sjenjak ne predstavlja izoliranu pojavu na prostoru općine Nova Bukovica, jer je na tom prostoru zabilježeno više tragova prisutnosti prapovijesnih i povijesnih zajednica. One su evidentirane u naseljima Bukovački Antunovac, Borik, Miljevci, Brezik, Donja Bukovica, i svi su svjedočanstvo promjena kroz koje je ovaj prostor prošao. Kod većine lokaliteta vidljiva je sličnost u odabiru pozicije za formiranje naselja. Većinom je riječ o uzvisinama, koje su nudile sigurni i suhi prostor u močvarnim i plavnim područjima. S druge strane, reljef je uvjetovao uspostavu komunikacijskih pravaca s ostalim mjestima, te je upravo naselje Nova Bukovica smješteno na jednom takvom prapovijesnom prometnom pravcu. U srednjem vijeku taj prometni pravac (od Slatine preko Nove Bukovice do Mikleuša i dalje) kontroliran je utvrdama i gradištima koji su podignuti u njegovoj neposrednoj blizini. Ostatci jednog takvog gradišta u Novoj Bukovici evidentirani su u središtu današnjeg naselja uz župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Upotpunjuju sliku

Poznati podaci govore nam o kružnoj utvrdi izrađenoj od čvrstog materijala s masivnim opkopom. Utvrda je tijekom godina zapuštena pa je, prema župnoj spomenici, tijekom izgradnje crkve u 18. stoljeću korišten materijal s gradišta i stare uništene srednjovjekovne crkve. To je Gradište, smješteno uz važnu prometnicu, na uzvisini radi lakše obrane, kao lokalitet uvršteno u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske u Listu zaštićenih kulturnih dobara – priča Đuričić.

Ostaci keramike koje su Tomislav Medved i njegov pas Billy pronašli nedaleko od toga Gradišta i koje su prikupili djelatnici muzeja arheološki su nalazi koji upotpunjuju sliku života srednjovjekovne zajednice na prostoru Nove Bukovice.

– Nalazi su pronađeni izvan zone zaštite, a među njima dominiraju ulomci keramičkih predmeta, većinom lonaca grube fakture s minimalističkim ukrasom izvedenim rotirajućim kotačićem. Uz grube ulomke uočeni su i ulomci keramike finije fakture s tragovima glaziranja. Pronađenim nalazima stvorena je veza između utvrđenja i njemu pripadajućeg naselja, koje je također smješteno na uzvisini u čijoj je neposrednoj blizini potok. Kako je okolni prostor većinom prekriven objektima i tratinom, nije moguće pretpostaviti o kolikom se naselju radi, ali njegovi tragovi zasigurno se mogu pronaći na široj zoni istočno od središta današnjeg naselja. Pronađeni ulomci pohranjeni su u nadležni Zavičajni muzeja Slatina, koji je u komunikaciji s Konzervatorskim odjelom u Požegi vezano uz dalje postupanje – pojasnio je kustos Srđan Đuričić.

Prema njegovim riječima, svaki ulomak keramike, svaki predmet koji arheolog pronađe, dio je slagalice povijesti koju slažemo i kojim nadopunjavamo sliku života pojedinih zajednica.

– Nalazi iz Nove Bukovice, iako u svojoj formi rudimentarni, važna su karika u spoznavanju odnosa utvrda – naselja i imamo sreću da je ovo treći primjer na našem prostoru u kojem smo mogli sa sigurnošću definirati funkcionalne dijelove jednog naselja.
(Petar Žarković, Glas Slavonije/Fotografije: Petar Žarković)

Related Images:

Možda će vas zanimati i ...

Back to top button