Mladi se zavjetovali da će “uredno i čisto živiti”
Jučerašnji blagdan Presvetog Srca Isusova zavjetni je dan za grad Slatinu. U župnim knjigama zabilježeno je kako se 1918. godine 219 slatinskih obitelji posvetilo i stavilo pod zaštitu Srca Isusova.
Tražeći odgovor na pitanje što je potaknulo tako velik broj obitelji da se zavjetuju Srcu Isusovu, što je pokrenulo zavjetovanje upravo u godini završetka 1. svjetskog rata i što je uopće značilo zavjetovanje razgovarali smo s vlč. Draganom Hrgićem, župnikom u slatinskoj Župi sv. Josipa.
– To je vrijeme kada cvjetaju pučke pobožnosti, naročito pobožnost Srcu Isusovu. U selima oko Slatine u to vrijeme već su postojale udruge djevojaka i mladića koji su se stavljali pod zaštitu Presvetog Srca Isusova. Župna spomenica, koja nam je izvor dragocjenih povijesnih podataka, bilježi kako u Slatini 1920. godine postoje dvije aktivne udruge Srca Isusova, muška i ženska, odnosno mladića i djevojaka. Te udruge promicale su posebnu pobožnost Srcu Isusovu, ljubav i djela milosrđa prema potrebitima te iskrenu ljubav prema domovini, a pomagali su također u gradnji nove slatinske crkve. Tih godina raste broj obitelji i pojedinaca koji se posvećuju i zavjetuju Srcu Isusovu. To je vrijeme kada se održavaju velike procesije i kada se na izvanjski način želi iskazati što se u srcu nosi – kaže župnik Dragan Hrgić.
U lijevoj lađi župne crkve sv. Josipa nalazi se oltar Presvetog Srca Isusova, koji je tu od gradnje crkve 1913. godine. Vidljivo je kako je Slatina, iako za zaštitnika ima sv. Josipa i po tome je prepoznatljiva, ipak sve vrijeme vezana i živi u znaku Presvetog Srca Isusova. U prilog toj činjenici idu događaji prije i nakon Prvog svjetskog rata.
– Velik broj obitelji stavlja svoj život pod zaštitu Božanskog Srca, a istoimeni blagdan postaje zavjetni dan grada Slatine. U Slatinu kasnije dolazi autohtona hrvatska redovnička zajednica sestara Presvetog Srca Isusova, koja nastavlja tamo gdje su udruge stale – pojašnjava vlč. Hrgić.
Časne sestre koje pripadaju redu Družbe sestara Presvetog srca Isusova, i koje danas slave svoj blagdan, borave u Slatini od 1937. godine i nagodinu će svečano obilježiti 80 godina svoga humanitarnog i katehetskog djelovanja u Župi sv. Josipa i gradu, gdje sve to vrijeme sa svojim narodom proživljavaju njegove lijepe i tragične trenutke, skrbe za siromašne sugrađane, bave se ručnim radom i njegom bolesnika, uređuju crkvu, vode crkveno pjevanje… U slatinskom samostanu časnih sestara Presvetog Srca Isusova, gdje su 1994. uredile samostansku kapelicu Majke Božje Lurdske, danas borave umirovljene časne sestre Anastazija Vukić i Dionizija Petric te odgovorna časna Krešimira Vuleta. Godine 2004. dodijelilo im je Gradsko poglavarstvo Slatine srebrnu plaketu za dugogodišnji humanitarni rad te posebnu brigu o djeci i mladima.
Središnje misno slavlje danas u 18.30 sati predvodit će vlč. Branko Gelemanović, župnik u Siraču. Nakon mise, vjernici će s kipom Srca Isusova poći na zavjetnu procesiju parkom u središtu grada. Proslavi Srca Isusova prethodila je trodnevna priprava zlatnom krunicom i večernjim misama s molitvom posvete Srcu Isusovu.
“Drugi svjetski rat prekinuo je djelovanje pobožnih udruga te nakon rata nailazimo na pojedince koji svjedoče o svom posvećenju Srcu Isusovu i članstvu u istoimenim vjerničkim udrugama ili bratovštinama. Upravo u vrijeme Drugog svjetskog rata iz obližnjeg Slatinskog Drenovca, gdje je među mnogima ubijen i slatinski župnik Julije Bürger, spašen je stari kip Srca Isusova i pohranjen u Slatini, gdje se u župnoj crkvi sv. Josipa čuva do danas i svake godine nosi u zavjetnoj procesiji o blagdanu Presvetoga Srca Isusova”, kazao je vlč. Dragan Hrgić.(Petar Žarković- Glas Slavonije)
