Dostojanstveno u Četekovcu: Odana počast poginulim policajcima i odigran Memorijal „Život za domovinu”
U organizaciji Zajednice udruga i članova HVIDR-a Virovitičko-podravske županije, u Četekovcu je održan memorijalni skup i spomen-utakmica pod nazivom „Život za domovinu – jake snage MUP-a”. Događaj je posvećen sjećanju na poginule hrvatske redarstvenike i policajce Josipa Potočnika, Duška Košoroga i Zvonka Čubelića, koji su dali svoje živote braneći ovo područje na početku Domovinskog rata. Pokrovitelji ovog dostojanstvenog susreta bili su Grad Slatina i Općina Mikleuš, uz supokroviteljstvo Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske te Virovitičko-podravske županije.
Ovaj memorijal nastao je na inicijativu predsjednika županijske Hvidre Nenada Križića. Program je započeo komemorativnim skupom na groblju u Četekovcu, kod Spomen-obilježja poginulim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata. Tom su se prigodom okupljenima obratili sudionici i svjedoci teških rujanskih dana 1991. godine.
Nenad Križić u svom je obraćanju naglasio važnost očuvanja istine o Domovinskom ratu i žrtvi koju su podnijeli hrvatski branitelji i policajci:
„Zadovoljstvo mi je pozdraviti vas na ovom memorijalu koji je posvećen onome što je oslonac Domovinskog rata — hrvatskom čovjeku, hrvatskom narod i neizostavno našoj Crkvi. Posebno se prisjećamo poginulih hrvatskih policajaca koji su tog nesretnog rujna 1991. branili ovo mjesto, Balince, Četekovac i Čojlug do zadnjeg komada streljiva. Nismo zaboravili ni trećeg poginulog policajca u okviru Policijske postaje Slatina, kao ni sedmoricu policajaca iz te postaje koji su ranjeni u Domovinskom ratu. Zaista je zadovoljstvo što kroz ovakav oblik memorijala imamo priliku zajedno s našim svećenicima obnoviti ta sjećanja.”
Nakon Križića, potresno svjedočanstvo podijelio je Dragan Mlakar, član HVIDR-e i svjedok napada na selo, kojemu su u Domovinskom ratu poginula dva brata — Stjepan Mlakar (prva žrtva i prvi poginuli policajac na ovome području, 11. kolovoza 1991.) te Milan Mlakar (stradao u masakru u Četekovcu 4. rujna 1991.):
„Napad je započeo ujutro u 9 sati i 5 minuta kada je pala prva granata, što je bio znak za početak agresije. Bili smo okruženi, stisnuti sa svih strana i bez dovoljno streljiva i oružja. Policajci su nam pomagali koliko god su mogli, no agresor je bio nadmoćan. Kada smo vidjeli da više nema pomoći i da selo gori, morali smo se povući kroz šumu prema Mikleušu kako bismo izvukli preživjele…”
Emocije su tijekom izlaganja prevladale, podsjetivši sve prisutne na veliku žrtvu Četekovca, Čojluga i Balinaca.
Na komemoraciji je govorio i preč. Krešimir Žinić, izbornik reprezentacije Katoličkih svećenika i prijatelja te župnik Župe sv. Josipa Radnika u Cigleni i Ždralovima pokraj Bjelovara:
„Za nas je izuzetno velika čast biti na ovakvim memorijalima, obilježiti ove datume i sjetiti se ljudi koji su dali ono najvrijednije od sebe kako bismo mi danas imali slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku. Drago mi je da smo danas u Četekovcu kako bismo dali podršku vama koji ste se vratili na svoja ognjišta i ne dopuštate da se žrtva ovih mjesta zaboravi.”
Preč. Žinić potom je predvodio zajedničku molitvu za pokoj duša poginulih hrvatskih branitelja i mještana. Po završetku molitve, sudionici skupa obišli su grobove poginulih na mjesnom groblju, zapalili svijeće i još se jednom u tišini pomolili.
Nakon komemorativnog dijela, program je nastavljen na nogometnom igralištu u Četekovcu, gdje je odigrana prijateljska memorijalna utakmica između ekipe Katoličkih svećenika i prijatelja te HVIDR-e Virovitičko-podravske županije. Igralo se na skraćenom terenu (6 na 6), a obje su momčadi u svojim redovima imale spoj iskustva i mlađih igrača.
U iznimno dopadljivoj i dinamičnoj utakmici punoj brzih akcija i atraktivnih poteza, svećenici su rano poveli i diktirali tempo. HVIDR-a se uspjela vratiti u igru i dvama brzim pogodcima izjednačiti na 3:3 potkraj prvog dijela. Ipak, početkom drugog poluvremena ekipa svećenika pojačava ritam i serijom pogodaka stvara osjetnu prednost. Do kraja susreta HVIDR-a je uspjela ublažiti poraz za konačnih 11:6 u korist Katoličkih svećenika i prijatelja.
Iako je rezultat ostao u drugom planu, završni stisak ruke i sportska korektnost potvrdili su dublju svrhu ovakvih susreta — spajanje zajednice kroz sport i čuvanje uspomene na one koji su dali najviše. Druženje sudionika nastavljeno je uz razmjenu prigodnih darova i zahvala te uz zajedničko obećanje da će se u Četekovcu okupiti i iduće godine u znak vječnog sjećanja na Josipa Potočnika, Duška Košoroga i Zvonka Čubelića.
Damir Jukić
