Petra Prtajin u Slatini predstavila roman „Samo jedna od“: priča o odrastanju, vršnjačkom nasilju i potrazi za pripadanjem

U sklopu programa Mjeseca hrvatske knjige, Gradska knjižnica Viktora Žmegača Slatina ugostila je mladu autoricu Petru Prtajin, koja je u petak, 6. studenoga, u dvorani Hrvatskog doma predstavila svoj književni prvijenac „Samo jedna od“.

Susret je na početku pozdravnim riječima otvorila ravnateljica knjižnice Sanja Pajnić, istaknuvši kako je gostovanje književnih autora već postalo tradicija u sklopu programa Mjeseca hrvatske knjige te kako je ovogodišnji susret prilika za razgovor o temama bliskima mladima. Naglasila je i kako je predstavljanje održano i u okviru knjižničnog programa „Dobrodošlica kulturi”, koji je dobio potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Razgovor s autoricom moderirala je knjižničarka Melita Schmitz, a susretu su nazočili učenici svih usmjerenja Srednje škole Marka Marulića Slatina, u pratnji svojih nastavnika.

Roman „Samo jedna od“, objavljen 2025. godine u nakladi Naklade Ljevak, donosi priču o srednjoškolki Piji i njezinu pokušaju pronalaska vlastitog mjesta u društvu. Kroz iskustva glavne junakinje autorica otvara teme vršnjačkog nasilja, društvenih mreža, konformizma, usamljenosti, potrebe za prihvaćanjem i izgradnje vlastitog identiteta. Iako je riječ o priči smještenoj u zagrebačko srednjoškolsko okruženje, problemi o kojima progovara nisu vezani uz jedan grad ili generaciju, već su bliski mladima u različitim sredinama.

Zanimljivo je da je Petra Prtajin, rođena 2003. godine u Zagrebu, roman počela pisati još 2019., dok je i sama bila srednjoškolka. Ideja je proizašla iz njezina neposrednog okruženja i međuljudskih odnosa s kojima se susretala u tom životnom razdoblju. Kako je objasnila, „htjela sam realistično prikazati život jednog prosječnog srednjoškolca u Zagrebu u tom trenutku“.

U početku je pokušavala pisati samostalno, a potom je, zahvaljujući poznanstvu s književnikom Kristianom Novakom, dobila priliku za mentorsku podršku. Upravo je Novak, koji je kasnije postao i urednik romana, imao važnu ulogu u njezinu spisateljskom razvoju i upoznavanju s osnovama oblikovanja književnog djela.

Autorica je naglasila kako roman nije autobiografski, ali je nastojala što vjernije prikazati svakodnevicu prosječnog srednjoškolca. Radnja je smještena u razdoblje nakon pandemije i zagrebačkog potresa, čija se atmosfera nesigurnosti i straha također osjeti u priči. Posebno joj je bilo važno prikazati koliko snažan utjecaj na mlade imaju odnosi s vršnjacima, potreba za pripadanjem određenoj grupi i pritisak da se uklope u očekivanja okoline.

Govoreći o porukama romana, Petra je istaknula kako ne želi čitateljima nametati zaključke niti ih usmjeravati prema tome koji je lik dobar, a koji loš. Smatra da svatko kroz različite likove može prepoznati nešto vlastito i samostalno izvući pouku iz njihovih postupaka. Jedna od važnijih poruka koju je željela prenijeti jest da ne treba odustajati od sebe samo kako bismo bili prihvaćeni.

– Ljudi koji su isti kao vi, privući će ljude koji su isti kao vi. Budite svoji, – poručila je autorica, naglašavajući kako je važno biti strpljiv i ne pokušavati pod svaku cijenu pripadati društvu u kojem se ne osjećamo prihvaćeno.

Osvrnula se i na vlastito iskustvo nakon objavljivanja knjige, priznavši kako u početku nije ni razmišljala o tome da će njezin tekst jednoga dana čitati šira publika. Reakcije prijatelja i čitatelja ipak su je ugodno iznenadile. Iako je trenutačno najveći dio njezina vremena posvećen studiju medicine, ne isključuje mogućnost novih književnih projekata. Privlače je distopijski romani i eseji, a posebno joj je bliska književnost koja otvara pitanja društva i ljudskih odnosa.

Na kraju susreta srednjoškolcima je uputila i nekoliko osobnih savjeta. Kada je riječ o životu, istaknula je važnost očuvanja dobrote, bez obzira na okolnosti u kojima se pojedinac nađe.

– U kojoj se god životnoj situaciju našli, dobroj ili lošoj, najbolje je uvijek biti dobra osoba, – poručila je Petra. Mladima je također savjetovala da tijekom školovanja ne razmišljaju isključivo o ocjenama i uspjehu, nego da pokušaju prepoznati vlastite interese i sposobnosti. Kako je istaknula, važno je „pronaći sebe i razmisliti u čemu smo dobri i što ćemo moći raditi u životu“.

Susret je tako bio više od predstavljanja jednog književnog prvijenca – otvorio je prostor za razgovor o temama koje mladi često proživljavaju, ali o kojima nije uvijek jednostavno govoriti. Upravo je zato neposredan razgovor s autoricom koja pripada istoj generaciji kojoj se obraća njezina knjiga bio prilika da književnost posluži i kao poticaj za bolje razumijevanje sebe i drugih.

(nm/Foto: Nikolina Mažar)