GRAS u Donjim Meljanima predstavio mogućnosti financiranja udruga i projekata
Jučerašnje (11.5.) potpisivanje ugovora s udrugama u Donjim Meljanima nije bilo samo formalno uručenje sredstava za rad i aktivnosti, već i prilika za korisno edukativno predavanje o mogućnostima financiranja udruga i pripremi projekata. Predavanje je održala Ivana Mikić iz Gradske razvojne agencije Slatine (GRAS), a predstavnici udruga mogli su dobiti konkretne informacije o tome gdje pronaći izvore financiranja, kako pripremiti kvalitetnu prijavu i na što posebno treba obratiti pozornost prije ulaska u projekt.
Iz GRAS-a su pritom naglasili kako je prvi korak najvažniji – prepoznati stvarne mogućnosti i procijeniti može li se određena ideja uopće prijaviti na odgovarajući natječaj. Upravo u toj početnoj fazi udruge često trebaju stručnu podršku kako bi izbjegle nepotrebno trošenje vremena i prijave koje ne zadovoljavaju osnovne uvjete.
Kako je pojašnjeno tijekom predavanja, izvori financiranja udruga mogu se podijeliti u pet glavnih skupina – lokalni i regionalni izvori, nacionalni izvori, europski fondovi i programi, međunarodni izvori te privatni izvori poput donacija i sponzorstava. Udruge pritom mogu kombinirati više izvora financiranja, ali moraju paziti da se isti trošak ne financira iz dva različita izvora.
Poseban naglasak stavljen je na nacionalne izvore financiranja, koji su mnogim udrugama najvažniji za provedbu redovnih programa, manifestacija i projekata tijekom godine. Ministarstva, državni uredi i druge institucije redovito objavljuju javne pozive, no dokumentacija je često strogo propisana. Upravo zato udruge moraju voditi računa o rokovima, obrascima, prilozima, izjavama i uvjetima prihvatljivosti.
Kao jedno od najvažnijih mjesta za praćenje natječaja istaknuti su Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske i Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, gdje se mogu pratiti aktualni pozivi i institucionalne potpore. Takve potpore posebno su vrijedne jer ne financiraju samo pojedinačne aktivnosti, nego mogu pomoći i stabilnosti rada same udruge.
Predavačica je naglasila kako prije svake prijave treba provjeriti nekoliko osnovnih stvari – je li udruga upisana u odgovarajuće registre, jesu li financijska izvješća uredna, odgovaraju li aktivnosti statutu udruge i jesu li svi planirani troškovi dopušteni pravilima natječaja.
Govoreći o lokalnim i regionalnim izvorima financiranja, istaknuto je kako su upravo oni često najdostupniji i najpraktičniji za manje udruge. Gradovi, općine i županije redovito raspisuju natječaje za programe i projekte koji su usmjereni na potrebe lokalne zajednice. Takvi natječaji posebno su pogodni za radionice, rad s djecom i mladima, sportske i kulturne aktivnosti, manifestacije te manje lokalne inicijative.
Kod lokalnih natječaja važno je jasno pokazati javni interes projekta – kome aktivnosti koriste, koliko će ljudi biti uključeno i zbog čega je projekt važan za zajednicu.
Velik dio predavanja bio je posvećen i europskim fondovima i programima, koji nude veće mogućnosti financiranja, ali istovremeno zahtijevaju ozbiljniju pripremu i administrativnu disciplinu. Među najvažnijim programima spomenuti su Europski socijalni fond Plus (ESF+), Erasmus+, program CERV te Interreg programi prekogranične suradnje.
Naglašeno je kako se kroz europske programe ne financiraju samo dobre ideje, nego prije svega kvalitetno razrađeni projekti s jasno definiranim ciljevima, mjerljivim rezultatima, realnim proračunom i kvalitetno pripremljenom dokumentacijom.
Uz nacionalne i europske izvore, udruge mogu pratiti i međunarodne programe te privatne izvore financiranja. Privatni izvori uključuju donacije, sponzorstva, zaklade, programe društveno odgovornog poslovanja i crowdfunding kampanje. Prednost takvih izvora često je brža i fleksibilnija procedura u odnosu na javne natječaje.
Kod donacija i sponzorstava posebno je važno jasno definirati što se financira, koji su očekivani rezultati i kako će sredstva biti utrošena. Također, potrebno je razlikovati donaciju od sponzorstva te voditi računa o pravilima izvještavanja i poreznom tretmanu.
Jedan od najkorisnijih dijelova predavanja odnosio se na praktična pitanja koja si svaka udruga treba postaviti prije nego što uopće počne pisati projekt. Među njima su pitanja je li udruga prihvatljiv prijavitelj, odgovara li projektna ideja ciljevima natječaja, postoje li potrebni partneri, ima li udruga kapacitete za provedbu projekta i može li ispuniti administrativne obveze poput izvještavanja i provedbe nabave.
Poruka predavanja bila je jasna – najprije treba dobro proučiti pravila natječaja, a tek potom razvijati projektnu ideju.
Na kraju je istaknuto kako udruge danas imaju mnogo mogućnosti financiranja, ali svaki izvor ima svoja pravila i zahtjeve. Najsigurniji pristup je kombinirati različite izvore – lokalne, nacionalne, europske, međunarodne i privatne – kako bi udruge dugoročno mogle planirati svoj rad i aktivnosti.
Iz GRAS-a su poručili kako udrugama mogu pomoći u praćenju natječaja, razradi projektnih ideja, pripremi dokumentacije i provedbi projekata, no da je pritom najvažnije da sama udruga jasno zna što želi postići, kome su aktivnosti namijenjene i koje rezultate realno može ostvariti.
Damir Jukić
