„Jesi jeo?“ – više od pitanja o hrani: U Slatini održano predavanje o važnoj ulozi baka i djedova u životima unučadi

U Gradskoj knjižnici i čitaonici Viktora Žmegača Slatina danas (utorak) je održano predavanje „Jesi jeo?“, posvećeno ulozi baka i djedova u životima njihove unučadi. Predavanje je održala psihologinja Sanja Milković Šipek iz Obiteljskog centra Područne službe Virovitičko-podravske, u okviru programa Obiteljski ZUUM (Zadnji Utorak U Mjesecu).

Već sam naslov predavanja, „Jesi jeo?“, poslužio je kao jednostavan, ali snažan uvod u temu. Jer pitanje koje baka često postavlja unuku nije tek pitanje o tome je li gladan. Ono je, kako je istaknula psihologinja Milković Šipek, svojevrsni „jezik ljubavi“ i način na koji bake pokazuju brigu, pažnju i privrženost.

Predavanje je ponudilo pogled na bake i djedove iz nešto šire perspektive, ne samo kao pomoć roditeljima u čuvanju djece, nego kao osobe koje mogu imati važnu ulogu u njihovu zdravstvenom, emocionalnom, socijalnom i kognitivnom razvoju.

– Bake i djedovi su nam čuvari ljubavi, – poručila je psihologinja, naglašavajući kako njihova prisutnost može biti posebno značajna u obiteljima koje se suočavaju s različitim životnim teškoćama. Istraživanja koja je predstavila pokazuju da uključivanje baka i djedova može imati pozitivan učinak na razvoj djece, osobito kada im pružaju toplinu, podršku i osjećaj sigurnosti.

Govoreći o najmlađima, istaknula je kako bake i djedovi mogu biti svojevrsni zaštitni faktor. Njihova pomoć roditeljima može smanjiti određene rizike za zdravlje djece, a njihova emocionalna uključenost može pridonijeti kognitivnom i socioemocionalnom razvoju. Posebno je naglašena njihova uloga u životima djece koja odrastaju u zahtjevnijim okolnostima.

Zanimljiv dio predavanja odnosio se i na pitanje mogu li bake i djedovi utjecati na tjelesnu težinu unučadi. Iako pojedina istraživanja povezuju njihovu intenzivnu uključenost u svakodnevnu skrb s većim rizikom od prekomjerne tjelesne težine, psihologinja je upozorila kako nije dovoljno jednostavno zaključiti da „bake debljaju djecu“. Ključnim se pokazuje način na koji se u obitelji postupa s hranom. Primjerice, kada baka djetetu, nakon što odbije obrok koji je pripremila mama, nudi alternativu kako ne bi ostalo gladno.

Posebno je zanimljiva bila priča o utjecaju baka i djedova na adolescente. U toj dobi odnos se više ne temelji toliko na svakodnevnom čuvanju i praktičnoj pomoći, već na povjerenju i emocionalnoj bliskosti. Baka ili djed mogu postati osoba kojoj će se mlada osoba obratiti kada je u sukobu s roditeljima ili kada prolazi kroz teško razdoblje.

Pritom nije presudno samo koliko se često bake, djedovi i unuci viđaju, nego kakvo je to vrijeme koje provode zajedno.

– U odnosima nije važna samo učestalost susreta, nego kvaliteta vašeg susreta, – istaknula je Sanja Milković Šipek.

Tako baka i unuk mogu provesti vrijeme razgovarajući i radeći nešto zajedno, dok djed može biti fizički prisutan, ali istodobno gledati televiziju – zbog čega njihova blizina sama po sebi ne znači i blizak odnos.

Poseban izazov predstavljaju kilometri koji razdvajaju članove obitelji. Predavanje je stoga otvorilo i pitanje mogu li telefonski i videopozivi nadomjestiti fizičku blizinu. Iako tehnologija omogućuje održavanje kontakta, istraživanja pokazuju da udaljenost ipak utječe na učestalost susreta i doživljaj bliskosti. No, kako je naglašeno, ponekad je za održavanje odnosa dovoljno napraviti ono što često odgađamo – jednostavno nazvati i pitati: „Kako si?“

U razgovoru s okupljenima dotaknuto je i pitanje sve veće zaposlenosti baka i djedova te činjenice da današnji roditelji sve češće ne mogu računati na tradicionalni „baka-djed servis“. Razgovaralo se i o lokalnim mjerama kojima pojedine sredine financijski podupiru bake i djedove koji skrbe o unučadi predškolske dobi.

No, jedna od najvažnijih poruka predavanja bila je da uloga baka i djedova nije samo u tome da pričuvaju dijete, skuhaju ručak ili pomognu roditeljima. Ponekad je upravo taj svakodnevni ritual ono što povezuje generacije.

Psihologinja je ispričala vlastiti primjer dječaka koji je godinama nakon škole odlazio baki i djedu na ručak. Kada je zbog promjene školskih obveza prestao dolaziti, roditelji su mislili da su jednostavno pronašli praktičnije rješenje – ručak će ga čekati kod kuće. No baka i djed to su doživjeli kao gubitak važnog dijela svakodnevice. Zato su smatrali kako su im roditelji „uzeli unuče“. Jer, kako je istaknuto, taj ručak zapravo nikada nije bio samo ručak. Bio je ritual, susret i način održavanja bliskosti.

Predavanje je zaključeno usporedbom koja možda najbolje opisuje vrijednost međugeneracijskih odnosa. Na mnoga pitanja o obitelji danas možemo brzo pronaći odgovor na Googleu ili putem umjetne inteligencije. No na pitanja poput „Kakva sam bila kad sam bila mala?“, „Koja je naša najsmješnija zajednička dogodovština?“ ili „Koju priču o našoj obitelji trebam zapamtiti da se ne zaboravi?“ odgovor mogu dati samo ljudi koji su te priče doživjeli.

– Google može dati odgovore, ali bake i djedovi daju značenje i vrijednost tim odgovorima, – poručila je Sanja Milković Šipek.

Predavanje u Slatini održano je uoči Međunarodnog dana starijih osoba, koji se obilježava 1. listopada, pa je ujedno bilo i podsjetnik na vrijednost starijih članova obitelji i njihovu nezamjenjivu ulogu u povezivanju generacija.

Jer možda se upravo u jednostavnom pitanju „Jesi jeo?“ krije puno više od pitanja o hrani. Kriju se briga, pripadnost, obiteljsko sjećanje i poruka da smo nekome važni.

(nm/Nikolina Mažar)