Veljača mjesec muzejskih tajni u Zavičajnom muzeju Slatina: Iz trećeg ciklusa imena „Naj Naj“ otkriveni najtajnovitiji i najpotpuniji predmeti

Ciklus Muzejske tajne pokrenut je prije dvije godine u prigodi 38. godišnjice osnutka Zavičajnog muzeja u Slatini 28. ožujka 1984. godine.
Ovogodišnji, treći po redu ciklus predavanja nastavljen je u tom tonu, te se pod nazivom „Naj Naj“ ove veljače održava u ozračju 40. obljetnice Muzeja.

Osnovna misao ovih predavanja je publici približiti predmete i priče o njima ali jednako tako i zainteresirati sve prisutne na očuvanje materijalne i nematerijalne baštine na širem slatinskom prostoru.

Novi misterij ovoga puta privukao je brojne znatiželjne posjetitelje koje je kustos Zavičajnog muzeja Slatina Srđan Đuričić u posljednju mističnu večer ovoga ciklusa uveo podsjetivši na do sada otkrivene muzejske tajne, odnosno najneobičnije i najčudnije predmete iz serijala „Naj Naj“, a onda im zagolicao maštu novim velom tajni.

Ovoga puta iz muzejskog fundusa od preko 13 000 muzejskih predmeta odabrao je po jedan najtajnovitiji i najpotpuniji.

Prvi, najtajnovitiji predmet većini je poznat budući da su ga već imali priliku vidjeti u slatinskom muzeju no iako naoko poznat obavijen je velom tame i pretpostavki. Drugi je pak predmet totalno nepoznat posjetiteljima jer je ovom prigodom prvi put „izašao na svjetlo dana“ i pokazao se javnosti.

Da je riječ je o replici torkvesu koji je pronađen u kneževskom grobu u Čađavici davne 1929. godine doznali smo odmah na početku, no njegovu tajnovitost kustos Đuričić fantastičnom je mistikom vrsnog pripovjedača otkrivao malo po malo.

Kako do sada nije proveden pregled terena na spomenutom prostoru, nije nam poznat niti jedan arheološki lokalitet. Ipak, slučajni nalaz kneževskog blaga iz 7. stoljeća, kao i opis imanja prvostolnog zagrebačkog kaptola iz 1334. godine nude nam neke naznake o naseljenosti ovog prostora u povijesti.

Torkves je pronađen tijekom zemljanih radova sjeverno od mjesta Čađavice nedaleko rijeke Branjinske, a nalaze su prikupili mještani iz Čađavice. Riječ je o masivnoj ogrlici koja je napravljena od masivne srebrne žice kružnog presjeka ukrašene utisnutim rombovima s točkom u sredini. Završetci torkvesa su raskucani, ukrašeni urezanim viticama i spojeni pločicom s tri piramidalne zakovice. Njegova masivnost i vrijednost u srebru odraz je društvenog položaja pojedinca unutar zajednice. Ovaj predmet je statusni simbol i kao što je srednji vijek kakvog poznajemo preko slika ili u novije vrijeme povijesnih filmova obilježen glavama na kojim su krune tako i ovaj torkves je svojevrsna kruna. Osim ogrlice nalazi su sadržavali još niz drugih vrlo vrijednih ukrasnih i uporabnih predmeta, a nekima od njih zauvijek se izgubio trag.

Uslijedila su dugogodišnja istraživanja no unatoč maloj količini prikupljenih nalaza, dobiveni rezultati kao i iskazi očevidaca pružili su važne podatke za rasvjetljavanje brojnih pitanja vezanih uz čađavačke nalaze čija važnost nadilazi granice hrvatske arheologije.

– Unatoč svim saznanjima koja su nam dostupna ipak ostaje pitanje što se dogodilo „našem“ knezu, njegovoj zajednici, gdje je putovao i s kojim ciljem. Suvremena tehnologija nudi mogućnosti odgovora na pojedina pitanja no nepostojanje skeletnih ostataka kneza u velikoj mjeri ograničava nova saznanja. Arheologija je u ovoj situaciji riješila neka pitanja no pitanje tko je i kako je živio ostat će i dalje nepoznata, – rekao je Đuričić.

Druga skrivena tajna otkrila je najpotpuniji predmet koji broji 185 godina. Riječ je o Zapisniku sudskog uredovanja na voćinskom vlastelinstvu koje je održano 31. svibnja 1839. godine u mjestu Voćin.
Predmet je 1996. godine Zavičajnom muzeju Slatina poklonio Muzej Belišće u sklopu međumuzejske razmjene s opaskom koja je vezana uz vrijeme feudalizma i latinskog jezika kao službenog jezika na prostoru teritorija današnje Republike Hrvatske. Sam predmet sastoji se od ručno uvezanih stranica kvalitetnog papira s tekstom koji je ispisan tintom latinskim jezikom.

Kustos Đuričić se silno potrudio zaviriti u taj latinski jezik kako bi kroz još jednu tajnovitu, ali nadasve zanimljivu priču rasvijetlio 73 spora o kojima je sudio sud na voćinskom vlastelinstvu. A ako prelistamo stranice, što je do sada učinilo vrlo malo ruku, mogu se naći opisi sporova različite težine i dugotrajnosti.

Neki sporovi su iz 1819. godine, a većina ih je nastala u razdoblju od 1835. do 1938. godine. Gledano iz današnje perspektive, pojedini su sporovi pomalo komični dok su neki i te kako bliski današnjem vremenu i možemo reći da su bezvremenski.

Kao primjere kustos je istaknuo spor oko 75 posuda vina ili pak spor oko polomljene sjekire koja je prerasla u ozbiljnu svađu. Među ovih 73 spora koji su presvijetla gospoda rješavala te 1839. godine u Voćinu su i brojne obiteljske nesuglasice oko podjele zemlje, oko skrbništva nad djecom, sporovi koji su posljedica neformalnih brakova ili pak podjele imovine nakon razdruživanja partnera pa sve do odluka kome pripada koja krava ili pokretna imovina.

Zanimljivo je da su se među ovim stranicama pronašla i brojna prezimena koja i dan danas možemo čuti na širem slatinskom, posebice voćinskom prostoru, kao što su Filipović, Stanisavljević, Tomić, Damjanović, Bezek, Janković, Bolić, Tomašević, Matić…

– Na stranicama ovog zapisnika ispisane su ljudske priče, poneke šaljive, a poneke tragične. Ovaj dokument je primjer predmeta koji ne priča samo svoju priču nego i nebrojene osobne priče ljudi ispisane perom činovnika. Zato je ovaj predmet najpotpuniji, – istaknuo je kustos Đuričić te zaključio ovogodišnji ciklus predavanja Muzejske tajne zahvalivši se svima koji su ih pratili i podržavali.

(mf, ZMS; Foto: Mihaela Feldi)