U POVODU DANA DRŽAVNOSTI: Svečana sveta misa za domovinu
„Svima hrvatskim živim i mrtvim rodoljubima i domoljubima neka bude čast i Božja nagrada“
U povodu obilježavanja Dana državnosti, svečanu misu za domovinu u župnoj crkvi sv. Josipa služio je župnik in solidum vlč. Nikola Legac.
U nadahnutoj propovijedi govorio je o ljubavi općenito, pa je naglasio da među ljubavima svoje mjesto ima i ljubav prema domovini. Ljubav je vrlina, ali ima ljudi koji tu vrlinu ne posjeduju, koji su nesposobni za pravu ljubav. Oni vole nešto ili nekoga samo ako od toga imaju koristi, a to nije ljubav nego sebičnost.
– Takvi ljudi nisu u stanju ljubiti niti svoju domovinu, ni vlastiti narod, pa ni sami sebe. Oni bi domovinu ljubili ako bi od nje imali što žele. Tako je bilo onih koji su za samostalnu državu, našu Hrvatsku, bili poglavito zato jer su u njoj očekivali preko noći, pa i u samom ratu, i neposredno nakon rata, veliko blagostanje. Kada pak toga nije bilo, onda nije više bilo ni te njihove ljubavi za domovinu, i sa silnom mržnjom okrenuli su se prema onima kojima treba zahvaliti za samostalnu Hrvatsku. Da je nama i kršćanska dužnost voljeti svoj narod i domovinu imamo za to mnogo potvrda upravo iz Svetog pisma.
Vlč. Legac podsjetio je na Isusa koji je poslan svome židovskom narodu, „izgubljenim ovcama doma Izraelova“ i koji je, prema evanđelistu Luki, tugovao nad metropolom svoje domovine i svojim narodom, koji ga nije prihvatio kao svoga spasitelja.
– Ljubav prema domovini i svojem narodu mnogi su Hrvati dokazali kroz našu hrvatsku povijest. Prisjetimo se nedavne borbe za hrvatsku slobodu. Mnogi su zlostavljani u komunističkim logorima, na tisuće je pobijeno kod Bleiburga i na križnim putovima, mnogi su dragovoljci u Domovinskom ratu izgubili živote ili ostali teški invalidi. A koliko se one najzaslužnije za samostalnost Hrvatske danas progoni, optužuje i osuđuje, počevši od utemeljitelja hrvatske države, pa njegovih najboljih vojskovođa, kolika je nezahvalnost i mržnja prema najvećim rodoljubima i domoljubima!
Vlč. Legac podsjetio je na staricu Katu Šoljić, majku četvorice dragovoljaca poginulih u Domovinskom ratu.
– Kada je 3. listopada 2003. godine, pokopala posmrtne ostatke i svojega posljednjega, četvrtog sina Nike, u našim medijima to jedva da je popraćeno. Isus je u ljubavi prema svojoj domovini i sunarodnjacima proplakao – toliko ga je zaboljela njihova nezahvalnost i zloća, pa ih je stigla i Božja kazna. Nije potrebno ništa više reći za našu opomenu i pouku. Svima hrvatskim živim i mrtvim rodoljubima i domoljubima neka bude čast i Božja nagrada. – zaključio je vlč. Legac.
Na kraju svečane mise za domovinu župni zbor izveo je hrvatsku himnu.
(Petar Žarković, Glas Slavonije)
