Šumski vrtić – kada šuma postane dječja učionica, igralište i mjesto istraživanja
Područni objekt Potočić, skupine Ribe i Krijesnice
U našem gradu u neposrednoj blizini područnog objekta Potočić nalazi se šuma koja je dolaskom djece i odgojiteljica postala mnogo više od prirodnog okruženja vrtića. Postala je prostor igre, istraživanja, stvaranja, učenja i zajedničkog otkrivanja. Tako se rodila ideja o Šumskom vrtiću – projektu koji djeci omogućuje da svakodnevno uče izvan klasičnih prostora vrtića, neposredno u prirodi.
Šumski vrtić temelji se na učenju kroz iskustvo. Dijete u šumi nije samo promatrač, već aktivni istraživač koji se kreće, dodiruje, sluša, promatra, miriše, postavlja pitanja, pronalazi rješenja i samostalno osmišljava načine igre. Takvo okruženje potiče cjelovit razvoj djeteta – razvijaju se sva osjetila, motorika, govor, kreativnost, samostalnost, suradnja i sposobnost rješavanja problema. Istodobno se razvija emocionalna povezanost s prirodom i svijest o potrebi njezina očuvanja.
Šuma bi ipak ostala samo šuma da sve njene potencijale i vrijednosti za cjelokupni dječji razvoj nisu prepoznale odgojiteljice odgojnih skupina “Ribe” i “Krijesnice”. Dolazak u Područni objekt Potočić, smješten neposredno uz šumu, prirodno se nastavio na ranija iskustva djece i odgojiteljica ovih skupina u ekoaktivnostima. U prethodnom radu djeca su sudjelovala u sadnji i brizi o vrtu, istraživala prirodu i učila koristiti različite materijale. Posebnu vrijednost imale su aktivnosti u kojima su djeca svojim rukama stvarala uporabne i igračke predmete. Šivala su vlastite jastuke za popodnevni odmor, izrađivala lutke i kroz takve aktivnosti razvijala samostalnost, strpljenje, kreativnost, suradnju i osjećaj ponosa zbog onoga što su sama napravila.
Novi prostor vrtića otvorio je mogućnost da se takav način rada nastavi i proširi. Već prvoga tjedna djeca iz skupina Ribe i Krijesnice počela su istraživati šumu koja se nalazi u njihovoj neposrednoj blizini. Promatrala su stabla, tražila zanimljiva mjesta, otkrivala prirodne materijale i pronalazila prostor koji bi mogao postati njihovo mjesto za igru i istraživanje. Šuma je vrlo brzo postala dio svakodnevnih razgovora, a pitanje „Kada ćemo u šumu?“ sve se češće čulo.
Upravo su dječje oduševljenje, znatiželja i brojna pitanja potaknuli odgojiteljice mentorice Danku Gojić Kajzer I Tamaru Dorić da pokrenu projekt Šumski vrtić. Zajedno s odgojiteljicama Maricom Bićanić i Emom Čapom prepoznale su mogućnost da se dječji interes pretvori u svakodnevni način rada i da šumski prostor postane mjesto kontinuiranog učenja, istraživanja i igre za obje skupine.
Kako bi se ideja razvijala odgovorno i u skladu sa stručnim smjernicama, odgojiteljice mentorice Tamara Dorić i Danka Gojić Kajzer, uz dopuštenje ravnateljice, posjetile su Šumariju Slatina. U razgovoru s upraviteljem predstavile su ideju projekta, svoje planove i mogućnosti njegova razvoja te razgovarale o sigurnosti prostora i mogućnostima suradnje. Želja je da se Šumski vrtić razvija postupno, odgovorno i uz poštovanje prirodnog prostora.
Djeca iz obje skupine, Ribe i Krijesnice, uključena su i u Europski tjedan održivog razvoja, a svoje aktivnosti provode upravo u šumi. Na taj način pokazuju koliko prirodno okruženje može biti bogato poticajima i kako šuma može postati veliki senzorni poligon u kojem igra gotovo da nema granica.
Djeca promatraju različite boje i oblike, osluškuju zvukove, dodiruju koru drveta, lišće, grančice i češere, istražuju mirise i osjećaju različite podloge pod nogama. Jednoga dana šuma je prostor za istraživanje zvukova, drugoga likovni atelje, trećega veliki motorički poligon. Na taj način djeca uče svim osjetilima i povezuju neposredno iskustvo s govorom, pokretom, glazbom, likovnim izražavanjem i simboličkom igrom.
Prostor šume djeca svakodnevno oblikuju vlastitim idejama. Izgradila su kućice, uredila šumsku kuhinju, centar građenja, likovni centar i senzorni centar. Slušaju šumske priče sjedeći na porušenim deblima, provlače se kroz prolaze od šarene vune zavezane između drveća, penju se na drveće, sviraju gitare i šumske bubnjeve, stvaraju slike na tlu i grade različite konstrukcije od onoga što im priroda nudi.
U takvoj igri nema unaprijed određenog rješenja. Lišće postaje novac, hrana, posteljina ili materijal za sliku. Grančice postaju kuhače, mostovi, kućice i građevinski materijal. Žirevi postaju likovi u dječjoj igri, kamenčići proizvodi u šumskoj trgovini, a komadi kore tanjuri u šumskoj kuhinji. Prirodni materijali nemaju samo jednu namjenu i upravo zato djeci ostavljaju prostor za maštu, kreativnost i stvaranje.
Šuma nema gotove igračke, ali zato nudi nepresušan izbor ideja.
Posebna vrijednost ovakvog načina igre je u tome što djeca sama pronalaze nove mogućnosti. Svaki novi boravak u šumi donosi nešto drugačije. Jedna grančica može pokrenuti novu igru, pronađeni žir novu priču, a nekoliko listova sasvim novu likovnu ideju. Tako dječja igra nije ograničena gotovim materijalima, nego se neprestano razvija iz dječje mašte i onoga što im priroda nudi.
Šumski vrtić nije samo igra. On je i učenje odgovornosti. Djeca zajedno s odgojiteljicama brinu o prostoru, skupljaju smeće i razgovaraju o tome zašto šumu treba čuvati. Tako je skupina Ribe na prvi dan jeseni provela veliku akciju čišćenja šume. Djeca su s velikim entuzijazmom sudjelovala u prikupljanju otpada i pritom osvijestila koliko je važno da prirodu ostavimo čistom i očuvanom. Akcija je bila prilika da djeca vlastitim djelovanjem pokažu kako i oni mogu pridonijeti očuvanju prostora u kojem svakodnevno borave i igraju se.
Sve što je potrebno za igru djeca nose u malim ruksacima. Nakon završetka aktivnosti ono što smo donijeli vraćamo u vrtić, kako bi šuma iza nas ostala čista i očuvana. Na taj način djeca svakodnevno uče da boravak u prirodi podrazumijeva i odgovornost prema njoj.
Poseban primjer odnosa prema živom svijetu dogodio se kada je skupina Krijesnice u svojoj sobi pronašla skakavca. Djeca su ga promatrala, razgovarala o njemu i zajedno ga vratila u njegovo prirodno stanište – u šumu. Takve naizgled male situacije djeci pružaju velike životne lekcije i pomažu im razumjeti da svako živo biće ima svoje mjesto u prirodi.
Boravak u šumi pokazuje se vrijednim i zbog njezina smirujućeg djelovanja. Nakon dinamične igre djeca mogu sjesti na debla, promatrati krošnje, slušati šum lišća ili jednostavno biti u tišini. Prirodno okruženje pruža dovoljno prostora za kretanje, ali i za predah. Djeca uče prepoznati trenutak kada žele biti aktivna, ali i trenutak kada im je potrebno usporiti.
Igra lišćem, granama, grančicama i žirevima postaje nepresušan izvor novih ideja. Ono što odraslima može izgledati kao običan komadić prirode, djeci postaje materijal za stvaranje cijelog svijeta. Upravo je ta sloboda jedan od najvrjednijih dijelova Šumskog vrtića.
Naše vrijeme u šumi nije kratki izlet. Djeca u njoj svakodnevno borave od doručka do ručka, uz odgovarajuću organizaciju i stalnu brigu o sigurnosti. U šumi se i ogladni pa djeca svakodnevno užinaju u prirodnom okruženju. Zajednički obrok postaje još jedan dio iskustva – sjedimo zajedno, razgovaramo, odmaramo i promatramo što se događa oko nas.
A nakon užine ponovno počinje igra.
Čini se da djeca svakoga jutra sve više žure u vrtić – ne zato što ih čeka još jedan uobičajeni dan, nego zato što ih čekaju nove šumske pustolovine.
Iza spontanosti dječje igre u šumi stoji mnogo promišljanja i pripreme odgojitelja. Sigurnost je temelj svakog boravka. Prije izlaska potrebno je procijeniti prostor, pratiti vremenske uvjete, dogovoriti pravila ponašanja i osigurati odgovarajuću opremu. Djeca imaju čizme, kabanice i reflektirajuće prsluke, a odgojiteljice sa sobom nose i malu prvu pomoć. Tijekom boravka pažljivo prate djecu i prilagođavaju aktivnosti njihovim mogućnostima i uvjetima u prostoru.
Važan dio projekta su i roditelji. Svojim suglasnostima omogućili su svakodnevni boravak djece u šumi, a njihova podrška i suradnja potvrđuju koliko je važno zajedničko razumijevanje dobrobiti djece i vrijednosti boravka u prirodi.
Šumski vrtić u Potočiću tek je na početku svog razvoja, ali već sada pokazuje koliko prirodno okruženje može obogatiti dječje iskustvo. Šuma djeci pruža prostor za slobodno kretanje, vrijeme za istraživanje, mogućnost stvaranja vlastite igre i priliku da svijet upoznaju neposrednim iskustvom.
Ovaj projekt za djecu nije samo još jedna aktivnost. On postaje način učenja i življenja vrtićkog dana. U šumi djeca uče promatrati, slušati, dodirivati, uspoređivati, stvarati, surađivati, brinuti i poštovati. Uče da se i iz jednostavnih prirodnih materijala može stvoriti nešto veliko i vrijedno. Uče da priroda nije samo mjesto koje posjećujemo, nego prostor kojem pripadamo.
Možda je upravo zato najljepša slika Šumskog vrtića ona u kojoj djeca svakoga jutra žure prema šumi, pitajući što ih danas ondje čeka.
Jer šuma nema gotovih igračaka, ali ima bezbroj mogućnosti.
Nema zidova, a pruža prostor za učenje.
Nema unaprijed zadanih pravila igre, a djecu uči suradnji, odgovornosti i poštovanju.
I nema kraja dječjoj mašti kada se igra preseli među stabla.
Šumski vrtić tako postaje mjesto gdje djeca ne uče samo o prirodi, nego uče s prirodom i od prirode.
A iz takvih iskustava grade se i njihovi prvi korijeni – korijeni ljubavi prema prirodi, zajedništvu, stvaranju i odgovornosti za svijet koji ih okružuje.
Skupine Ribe i Krijesnice, Područni objekt Potočić
Izvor teksta:Tamara Dorić, univ.mag.praesc.educ.odgojitelj mentor
(snp)
