Slatinski gimnazijalci u Hrvatskom saboru raspravljali o Zakonu o turizmu

U Hrvatskom saboru, na novoj lokaciji u utorak, 6. svibnja 2025. godine održana je 12. simulirana sjednica Hrvatskoga sabora za učenike srednjih škola.
Na sjednici je sudjelovao 160 učenika-zastupnika iz 54 škole iz cijele Hrvatske, a među njima u ime Kluba zastupnika Srednje škole Marka Marulića Slatina za govornicom su nastupiti učenici Karlo Martinović i Iva Lovčanin, dok su se s replikama iz klupe javile Vanja Kovačević i Ružica Nerovčić.
Mentor je učenicima profesor izvrsni savjetnik Zorislav Jelenčić.

Tema ovogodišnje simulirane sjednice bila je Zakon o turizmu.
Sjednica je trajala gotovo pet sati, a ovo je već jedanaesti put da učenici slatinske Srednje škole Marka Marulića sudjeluju na simuliranim sjednicama na kojima je dosad nastupilo ukupno 72 učenika.

Sjednicu je otvorio predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković.

Snimka sjednice može se vidjeti na poveznici:

https://www.youtube.com/live/1U2rg7t6c3c

(mf; Izvor: SŠMM, prof. Zorislav Jelenčić)

Karlo Martinović i Iva Lovčanin (1:45:40 – 1:50:50)

Vanja Kovačević (3:30:30 – 3:31:40)

Ružica Nerovčić (3:34:00 – 3:35:10)

 Govori i replike u ime Kluba zastupnika Srednje škole Marka Marulića Slatina:

 Karlo Martinović

Poštovani Predsjedniče Sabora, kolegice i kolege zastupnici,

sve vas srdačno pozdravljam. Ime mi je Karlo Martinović i idem u 3. razred gimnazije SŠ Marka Marulića u Slatini.

Ove sam godine na natjecanju iz Povijesti sudjelovao radeći samostalni istraživački rad.  Rad se bavi srednjovjekovnim utvrdama slatinskog kraja od kojih su mi prije temeljitog istraživanja bile poznate svega tri ili četiri. Nakon što sam iscrpno proučio literaturu i vodio razgovor sa kustosom Zavičajnog muzeja Slatina, arheologom Srđanom Đuričićem, ostao sam iznenađen bogatstvom arheoloških lokaliteta moga zavičaja. Saznao sam kako je u okružju Slatine u kasnom srednjem vijeku stajalo najmanje 30 utvrda, a upoznao sam se i sa značajnim prapovijesnim lokalitetima ovoga dijela županije, uključujući naselje kamenog doba u Pepelani i groblje iz brončanog doba u industrijskoj zoni Slatine.

Stekavši svijest o bogatstvu arheološke baštine ovoga kraja zapitao sam se kako je moguće da se ono ne iskorištava turistički. Problem dakako leži u slabom financiranju istraživanja kao i u činjenici da lokalno stanovništvo uopće nije upoznato s bogatom arheološkom ostavštinom kojom je okruženo. Iz neznanja i nezainteresiranosti proizlaze i problemi poput oštećenja nekih lokaliteta prilikom, na primjer, obrade zemlje. Mnogi lokaliteti zbog slabog ulaganja u lokalnu znanstvenu zajednicu te nedostatka suradnje lokalne zajednice, znanstvenika i državnih institucija još nisu registrirani, a nisu ni dovoljno istraženi.

Članak 12. Zakona o turizmu („NN“ br. 156/2023) govori o razvoju turizma u smjeru održivosti i ističe važnost odgovornog korištenja prostora, prirodnih i kulturnih resursa u sklopu održivog razvoja turizma. Međutim u članku se primjećuje nedostatak detaljnih smjernica za provedbu mjera za podupiranje razvoja turizma u manje razvijenim regijama što smanjuje mogućnost ravnomjernog razvoja. On također ne naglašava dovoljno ulogu edukacije i uključivanja lokalne zajednice u proces valorizacije kulturne, prirode i druge baštine.

Stoga predlažem nadopunu članka 12. u obliku novog, 3. stavka koji bi glasio: Pri razvoju turizma u smjeru održivosti, posebna pažnja posvećuje se nerazvijenim područjima s kulturnim, povijesnim, prirodnim, arheološkim i drugim potencijalom. Nadležne institucije dužne su u suradnji s lokalnom znanstvenom zajednicom provesti istraživanje, dokumentiranje, registraciju i promociju takvih lokaliteta te omogućiti njihovu valorizaciju kroz održive turističke projekte, uključujući edukaciju lokalnog stanovništva i infrastrukturna ulaganja prilagođena zaštiti baštine.

Razlog dopune članka 12. Zakona o turizmu je podupiranje razvoja turizma u slabije razvijenim regijama kroz konkretne mjere te podupiranje suradnje između lokalne zajednice, znanstvenika i državnih institucija. Prepoznavanje i ulaganje u ove lokalitete moglo bi doprinijeti turističkom razvoju slavonske Podravine koja je inače turistički slabo razvijena, a koja bi turistima mogla pružiti mnogo više od samih arheoloških lokaliteta.

Moj bi kraj mogao ponovo imati dobrobit od ostataka povijesnih utvrda stoljećima nakon njihove prvotne uporabe, odnosno citirat ću rečenicu iz zaključka svoga istraživačkog rad iz povijesti i reći: možda je došlo vrijeme da poslušamo što nam govore trošni kamen i poluzatrpani opkopi našega kraja. Stoga mijenjajmo zakone i poduzmimo sve da povijest ne padne u zaborav, da naš kulturni identitet i naslijeđe postanu transparentni te turistički atraktivni i iskoristivi kako za pojedince tako i za lokalnu zajednicu, jer jačanjem lokalnih zajednica, pogotovo slabije razvijenih, postajemo jača i snažnija država.

Hvala vam na pažnji.

Iva Lovčanin

Poštovani Predsjedniče Sabora, kolegice i kolege zastupnici,

Danas predlažem amandman na Članak 4. Zakona o turizmu koji definira turističku destinaciju. Trenutna definicija turističke destinacije, kao tržišno i turistički valorizirane prostorne cjeline koja obuhvaća područje jedne ili više jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, otvara prostor za različita tumačenja, osobito u pogledu granica destinacije i nadležnosti. Ovo često izaziva nesporazume među dionicima, stvara administrativne prepreke i otežava učinkovitu koordinaciju u planiranju i provedbi turističkih strategija.

Kako bismo unaprijedili zakonodavni okvir i osigurali veću pravnu sigurnost, predlažem izmjenu članka koja glasi:

„Turistička destinacija je prostorna cjelina određena jasnim administrativnim granicama, čije upravljanje i razvoj su u nadležnosti određene jedinice lokalne ili regionalne samouprave, s mogućnošću usklađivanja s drugim jedinicama u slučaju zajedničkog upravljanja turističkim resursima.“

Ova izmjena omogućava preciznije definiranje granica destinacija, čime se smanjuje mogućnost konflikata među jedinicama lokalne samouprave i osigurava bolja koordinacija u upravljanju resursima. Time bi se stvorili preduvjeti za održiviji i strukturiraniji razvoj turizma, kako na lokalnoj, tako i na regionalnoj razini.

Jedna od ključnih prednosti ovog pristupa je mogućnost ciljanja različitih segmenata turista kroz specijalizaciju turističkih destinacija. Jasno definirane destinacije olakšale bi promociju specifičnih vrsta turizma, poput kulturnog, avanturističkog, gastronomskog, zdravstvenog ili luksuznog turizma, koji su među glavnim potencijalima Hrvatske. Na primjer, destinacije u kontinentalnoj Hrvatskoj mogu se bolje pozicionirati za zdravstveni i ruralni turizam, dok obalna područja mogu dodatno naglasiti ponudu luksuznog i nautičkog turizma.

Slični modeli ciljanja specifičnih skupina turista primjenjuju se u mnogim europskim zemljama, poput Italije, koja ima jasnu podjelu na kulturne, gastronomske i obalne destinacije, čime uspješno privlači različite profile posjetitelja. Uvođenjem ovog amandmana Hrvatska bi mogla postati konkurentnija na europskom turističkom tržištu, privući različite ciljne skupine i povećati udio u cjelogodišnjem turizmu.

Ova preciznija organizacija destinacija omogućila bi i bolju promociju hrvatske turističke raznolikosti, čime bismo se dodatno istaknuli kao vodeća destinacija koja može zadovoljiti interese širokog spektra posjetitelja. Vjerujem da će predložena izmjena pridonijeti održivom razvoju turizma, većem prihodu i boljoj međunarodnoj prepoznatljivosti Hrvatske.

Hvala vam na pažnji.

Vanja Kovačević

Poštovani Predsjedniče Sabora, kolegice i kolege zastupnici,

Hrvatska se može pohvaliti svojom prirodnom ljepotom i kulturnom baštinom, kojom svake godine privlači na milijune turista iz svih dijelova svijeta. No, iako je sveopće poznato kako turizam doprinosi gospodarskom rastu, ne smijemo zažmiriti na izazov koji on predstavlja za naš okoliš; povećana potrošnja resursa, zagađenje, pritisak na lokalnu infrastrukturu… to su samo neki od nekolicine primjera. Kako nam je svima u interesu održati dugoročnu održivost turizma, neophodno je uvesti mehanizme – zakone, koji reguliraju negativne učinke. Zato sam danas ovdje sa prijedlogom za izmjenu članka 32. Zakona o turističkom ekološkom doprinosu. U njemu se definiraju obveze plaćanja doprinosa turistima koji ne koriste smještaj, način njegove naplate i iznimke za ranjive skupine. Također se propisuje kako se prikupljena sredstva koriste za smanjenje negativnih utjecaja turizma na okoliš i klimu te za mjere očuvanja prirode. Međutim, želim vam obratiti pažnju na to da zakon u postojećem obliku nigdje ne predviđa obvezu transparentnog izvještavanja o tome kako se sredstva troše, što ostavlja nekolicinu prostora za nedostatak, kako povjerenja, tako i odgovornosti i učinkovitosti. Transparentnost je temelj svakog uspješnog sustava, svugdje osim kod nas čini se. Godišnje izvješće omogućuje ponajprije javnu kontrolu nad time kako se spomenuta sredstva prikupljena kroz ekološki doprinos stvarno koriste. Jesu li uložena za projekte koji smanjuju emisije otpadnih plinova? Možda za zaštitu naših prirodnih resursa? Jesu li ikada uopće ostvareni konkretni rezultati? Zar nisu ovo pitanja na koja naši građani i turisti zaslužuju dobiti odgovor? Nadalje, samo izvješće nije tek obaveza – ono je i prilika; prilika lokalnim vlastima da pokažu konkretne rezultate i opravdaju građanima njihovo povjerenje. Potencijalno može potaknuti i zdravu kompeticiju među općinama i gradovima. Tko će osmisliti najkreativnije i najučinkovitije projekte ili tko će ostvariti najveću korist za okoliš i lokalnu zajednicu? Inspiriranje inovativnosti i poboljšanje prakse na nacionalnoj razini nikad nije na odmet. Još želim osvrnuti pažnju na to da, kako zakon nalaže u stavku 1., turistički ekološki doprinos izravno plaćaju turisti koji se ne koriste uslugama smještaja, od iznimne je važnosti da i oni znaju kako se njihov novac troši. Dakle, ne samo da bi se promaknula razina povjerenja turista, već bi se pojačala I naša reputacija kao održiva turistička destinacija. Ovime glasno i jasno šaljemo poruku: Hrvatska ozbiljno shvaća očuvanje svoje prirodne baštine! Ako nemamo fizičke dokaze naših ulaganja, tko može dokazati da ta sredstva nisu nepravilno usmjerena u neke druge svrhe? Tko može potvrditi da nije došlo do nepravilnosti tijekom sprovođenja tih mjera? Bez dokaza, možemo li uopće procijeniti kako i koliko su se ove mjere do sada pokazale korisnima i ostvarile željeni učinak? Zato podržimo ovu izmjenu zakona i pokažimo spremnost za građenje sustava koji počiva na transparentnosti, odgovornosti i održivosti. Ne zaboravimo, naša priroda, naša reputacija te naše povjerenje građana ovise o našim odlukama. Ova priča nije samo korak naprijed; ona je ključni temelj za stvaranje Hrvatske kao vodeće održive destinacije u Europi, pa usuđujem se reći i u svijetu.

Hvala vam na pažnji.

Ružica Nerovčić

Poštovani Predsjedniče Sabora, kolegice i kolege zastupnici,

Danas raspravljamo o Zakonu o turizmu, ključnom aktu koji oblikuje budućnost jedne od najvažnijih gospodarskih grana u Republici Hrvatskoj. Ovaj zakon postavlja temelje za razvoj turizma u smjeru održivosti, što je od presudne važnosti s obzirom na izazove s kojima se suočavamo – od prenapregnute infrastrukture i sezonalnosti, do negativnog utjecaja na okoliš i lokalne zajednice.

Želim pohvaliti jasnu usmjerenost zakona na održivost, kako u prostornom planiranju, tako i u definiranju pokazatelja održivosti destinacija. Uvođenje indeksa turističke razvijenosti, sustava praćenja održivosti i integriranog informacijskog sustava turizma omogućava objektivno mjerenje i kvalitetno upravljanje turističkim razvojem. Također, poticaj za projekte zelene i plave tranzicije, razvoj ljudskih potencijala i unaprjeđenje smještajnih kapaciteta jasna su ulaganja u budućnost.

Međutim, smatram da je zakon potrebno dodatno osnažiti u nekoliko ključnih aspekata.

Prvo, uvođenje turističkog ekološkog doprinosa dobro je zamišljeno, ali otvara pitanje njegove primjene. Trenutni tekst zakona ostavlja previše prostora lokalnim samoupravama da odlučuju o visini i namjeni tog doprinosa, što može rezultirati neujednačenom praksom. Predlažem da zakon precizira minimalne standarde za visinu doprinosa i stroge kriterije za njegovu namjenu, osiguravajući da se sredstva isključivo koriste za očuvanje okoliša i infrastrukture.

Drugo, usprkos dobroj ideji o aktiviranju neaktivne imovine, zakon ne precizira kako će se osigurati transparentnost u odabiru projekata. Potrebno je uvesti javno dostupnu bazu projekata s detaljnim kriterijima za dodjelu imovine i potpora, kako bismo izbjegli mogućnosti za zlouporabe i povećali povjerenje javnosti u ovaj proces. Time bismo osigurali da svaki projekt doprinese razvoju i da resursi budu dodijeljeni na pravedan način.

Treće, iako zakon potiče ravnomjerniji razvoj turizma, nedovoljno se bavi problematikom depopulacije u manje razvijenim područjima. Predlažem poseban program potpora za ruralna područja, uključujući dodatne subvencije za razvoj agroturizma i ekoturizma, koji imaju potencijal revitalizirati te regije te poboljšati kvalitetu života lokalnog stanovništva. Razvoj infrastrukture i dodatni poticaji u ovim regijama ključni su za zadržavanje mladih obitelji i razvoj lokalnog gospodarstva.

Posebnu pažnju treba posvetiti ulozi lokalnog stanovništva. Iako zakon prepoznaje važnost njihove uključenosti, potrebno je obvezati turističke zajednice na redovite konzultacije s lokalnim zajednicama, kako bi se osigurala transparentnost i odgovornost prema interesima stanovništva. Bez toga riskiramo gubitak povjerenja građana i daljnju polarizaciju.

Također, problem sezonalnosti ostaje otvoren. Zakon mora ponuditi konkretnije mjere za produženje sezone, poput potpora za kulturne i sportske manifestacije, promociju zimskog turizma te edukaciju i prekvalifikaciju radne snage za cjelogodišnji rad.

Na kraju, ne smijemo zaboraviti važnost digitalne transformacije. Iako zakon predviđa ulaganja u digitalne alate, potrebno je osigurati obvezno uvođenje modernih tehnologija za praćenje turističkih tokova, poput pametnih sustava upravljanja prometom u frekventnim destinacijama, ali i aplikacija za bolju komunikaciju s posjetiteljima.

Hrvatska ima jedinstvenu priliku biti svjetski lider u održivom turizmu, ali to zahtijeva viziju, predanost i jasno definirane ciljeve. Ovaj zakon je važan korak naprijed, ali ne smijemo stati. Samo kombinacijom jasnih propisa, transparentnosti, ulaganja u ljude i inovacije možemo osigurati da turizam ostane pokretač našeg gospodarstva, čuvar naše baštine i generator boljeg života za sve naše građane.

Zahvaljujem na pažnji i pozivam vas na  rad na dodatnim unapređenjima ovog zakona.