SHLU “Jelen” Voćin – “Da se nikada ne zaboravi 13. studeni 1999.”

Već 26 godina članovi SHLU “Jelen” Voćin 13. studenoga pohode selo Hum i odlaze šumskim putem u predio Budim gdje su 1999. godine nesretno stradali njihovi kolege lovci i kolege lovci iz Austrije vraćajući se iz turističkog lova. Tako je bilo i jučerašnjeg kasnog poslijepodneva kada su se okupili predsjednik udruge Ivan Dorić, lovnik Dominik Dorić i lovci Ivan Đuzel, Damir Vinaković, Danijel Božičković, Vlado Božičković, Darko Božičković, Mladen Marković i Antun Jelenčić i krenuli dobro poznatim šumskim putem do samog tužnog odredišta.

– Sjećam se kao da je bilo danas i u tom lovu sam trebao biti i ja, ali sam radio noćnu smjenu te sam odustao. U trgovini sam čuo vijest da su lovci nastradali, kontaktirao kolege policajce i žurno se uputio na mjesto nesreće. Doznao sam da je puno povrijeđenih i da su teško stradali, no kada sam došao na šumsku uzvisinu susreo sam ostale kolege lovce i taman je stigla i hitna pomoć – započinje priču lovac Darko Božičković i ističe kako tu sliku nesreće nikada neće zaboraviti.

– Na samoj sredini veliki krater (rupa) od aktivirane nagazne mine, a ljudi su visili po drveću. Njihov ulov (divlje svinje) također vise po drveću, a tišinu paraju jauci. Sjećam se doktorovih riječi da pomažemo unesrećenima koji jauču i zapomažu jer njima možemo pomoći, a oni koji šute su nažalost zauvijek utihnuli. Sjećam se da sam prvo spazio našeg lokalnog doktora Davorina Runju koji je ležao u lišću i zapomagao. Prišao sam da mu pomognem, na što mi je rekao da ga ne mičem jer mu je vrat povrijeđen. Pitao me je za svoju suprugu Zoricu i je li ona dobro. Zorica je ležala par metara nedaleko njega i nije pokazivala znakove života, a ja mu to nisam imao snage reći – potresno nastavlja Darko pokazujući nam tragove teške nesreće.

Još i danas je vidljiv krater od mine, na obližnjem stablu su komadi gume s traktorske prikolice, a nadomak kratera, poput spomenika, stoje dijelovi prikolice.

– Sjećam se logorske vatre i žara koji je nosio vjetar kada se spustio helikopter po ranjene koji su uspjeli preživjeti nesreću. Tada je preživio, nažalost danas pokojni, doktor Davorin Runje, Gerard Marx, Gerard Lehner i Fritz Gedinger. Nekolicina nas je je ostala ovdje cijelu noć čuvati svoje poginule kolege do dolaska policije i mrtvozornika. Kada je ekipa za očevid pretraživala teren, našli su još nagaznih mina postavljenih nedaleko nemilog događaja. Ovuda su svakodnevno prolazili ljudi jer put vodi i do polja. Šumski radnici ovim putem voze drva. No valjda je presudila kiša koja je padala dva dana ranije i saprala sloj zemlje i bio je dovoljan jedan milimetar skretanja s traga da se dogodi tragedija – završava Darko svoju priču.

Noseći u rukama cvijeće i lampione, u tišini su odali počast svojim poginulim kolegama Marku Bartoloviću, Zorici Runje, Franzu Scheitlu, Johannu Gerhingeru, Franzu Nammerbacheru i Francu Vogleru.

S par riječi se kolegama obratio i predsjednik SHLU “Jelen” Ivan Dorić, istaknuvši kako se ovaj događaj nikada ne smije zaboraviti te se treba prenijeti na mlađe generacije lovaca da na taj dan odaju počast ljudima koji su ovdje izdahnuli. U tišini, uz šuštanje lišća, tiho su se pomolili za svoje nikada zaboravljene kolege lovce koji žive u sjećanjima i pričama, a posebno na ovaj dan.

U povratku su zapalili lampione kod Spomenika stradalim Hrvatima u Domovinskom ratu na području Mjesnog odbora Hum, a uz vječno svjetlo su odali počast i kod spomen obilježja u središtu Voćina za sve voćinske žrtve u Domovinskom ratu.

– Ovo je jedan od onih svetih dana kada se prisjećamo svih onih koji nisu s nama – zaključio je predsjednik Ivan Dorić.

(nm/Tekst i foto: Ratka Turk)