Rockerski Pozdrav Suncu na slatinskom Vidikovcu: Glazbom dočekali ljeto u zoru

I ove godine, točno na prvi dan ljeta, u ranu zoru na slatinskom Vidikovcu oglasile su se akustične gitare – tiho, s osjećajem, baš kako priliči trenutku izlaska Sunca. Tradicionalni „Pozdrav Suncu“ ponovno su priredili stari znanci lokalne glazbene scene: Dražen Čižek, Marko Brijačak, Željko Ivček i Josip Job.

Već četrnaestu godinu zaredom ova mala ekipa glazbenih entuzijasta okuplja se 21. lipnja kako bi na simboličan način obilježila dolazak ljeta. Bez velike najave, bez publike, ali s mnogo duha i emocije, u tišini prirode i uz pogled na uspavanu Slatinu – glazba dobiva sasvim drugačiju dimenziju.

– Nema ljepšeg osjećaja nego svirati dok dan lagano sviće. Ta prva zraka Sunca, u kombinaciji s glazbom i tišinom oko nas, stvori nešto posebno, gotovo duhovno. Slatina s Vidikovca izgleda čarobno, a cijeli trenutak djeluje kao da si bliže nečemu višem, – kaže Dražen Čižek, idejni začetnik ove glazbene tradicije.

Ove godine, kaže, ponovno se okupila poznata ekipa. Brijačak i on zasvirali su na gitarama, Josip Job sve je dokumentirao kamerom, a Željko Ivček dao dodatnu podršku. Iako se sve događa u cik zore, ova četvorka bez problema ustaje i hoda ususret Suncu – doslovno.

– Nije lako ustati u 4:30 i penjati se na brdo, ali kad znaš što te gore čeka – sve ima smisla. Glazba, sunce, prijatelji i mir – to je luksuz koji se ne kupuje, – dodaje Čižek.

Repertoar je uvijek pažljivo biran, uz obveznu pjesmu My Sweet Lord Georgea Harrisona i ponekad Here Comes the Sun. Sve su to klasici koji su obilježili njihovu mladost i ostali s njima do danas.

– Mi smo odrasli uz Beatlese, to je glazba koja nas je oblikovala. Danas su druga vremena, drugačiji trendovi, ali emocija iza glazbe ostaje ista. To je ono što nas vraća ovdje svake godine, – kaže Čižek.

Kako i priliči svitanju, svirka se odvija tiho, bez razglasa – iz poštovanja prema snu susjeda. No, kako kroz šalu ističe Josip Job, njegov unutarnji panker rado bi probudio pola Slatine uz pojačala – što ipak ostaje u domenu maštanja, barem zasad.

Nakon svirke slijedi još jedan nezaobilazan dio rituala – fotografiranje, povratak u grad, svraćanje u pekaru po burek i pecivo, kuhanje kave i prvi dojmovi, obično ispraćeni ponekom uspomenom iz mladosti.

– Prisjećam se kako smo nekad pjesme skidali s radija, bez teksta, samo sluhom. Danas kad pogledam bilježnice iz tog vremena, nasmijem se jer sam pola stihova pogrešno zapisao, a mislio sam da znam engleski. No, bilo je to sjajno vrijeme, – prisjeća se Čižek kroz smijeh.

Njihov Pozdrav Suncu ostaje poseban trenutak u vremenu – daleko od gužve, interneta i svakodnevice. Planova za budućnost ne nedostaje – između ostalog, stara ideja o koncertu na krovu zgrade, u stilu Beatlesa, još uvijek živi i čeka svoj trenutak.

Možda će već iduće godine ova tradicija dobiti i širu publiku, ali i ako ostane intimna kako je i sada – bit će to još jedno potvrđeno svitanje s glazbom, prijateljstvom i onim nečim što ostaje između nota i tišine.

(nm/Tekst: R. Turkalj, Foto i video: J. Job)