„Rock legenda i mikeška priča – susret Seje Sexona i Dražena Bunjevca“

Zahvaljujući 11. moto susretima ”MK Speed” i angažiranošću legendarnog rock benda ”Zabranjeno pušenje” da im bude najdraži gost glazbenog dijela bajkerskog programa, u sklopu proslave Dana Grada Slatine Virovitičaninu Draženu Bunjevcu se preko posredovanja našeg radija pružila jedinstvena prilika da upozna karizmatičnog vođu benda Seju Sexona kako bi mu se na poklon uručila autobiografska knjiga ”Virov’tička Verđinija” u kojoj se nalazi jedna obostrano zanimljiva priča s kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Kada je bend gostovao na, prvom i jedinom, ”Virginija rock festivalu” zahvaljujući tadašnjoj virovitičkoj Radnoj organizaciji ”Viržinija” koja se najviše bavila preradom istoimenog američkog duhana proslavljajući trideset godina uspješnog rada i djelovanja.

Tog sunčanog 13. lipnja 1987. godine na igralištu Radničko-sportskog društva ”Borac” na sjeverozapadu grada i pod stogodišnjim, mirisnim, lipama održao se virovitički i slavonski ”Woodstock” kada su već u rano poslijepodne prvi nastupili najstariji domaći Vokalno-instrumentalni sastavi ”Bezimeni” i ”Ambrele” s kraja šezdesetih godina te mlađahni, tada jedva punoljetni, ”Second Floor”. A onda su poslije spomenutih došli na red iznimno popularni pjevači i bendovi; rock začinjavac, autor, producent i kantautor Drago Mlinarec, zatim, nekadašnji frontmen grupe ”Dorian Gray” a tada talentirani solist baršunastog glasa Massimo Savić u vokalnoj pratnji poznate festivalske pjevačice i pop – lutkice Beby Doll! Potom je skromnu pozornicu zauzela novonastala frakcija grupe ”Film” puno žešćeg karaktera pod nazivom ”Le Cinema” pa nenadmašivi skopski rock/jazz bend s primjesama makedonskog etna, jednostavnog naziva ”Leb i sol” i, dakako, već spomenuto ”Zabranjeno Pušenje” povodom objavljivanja trećeg albuma miroljubivog naziva ”Pozdrav iz zemlje Safari.”

Obzirom da se autor knjige na različite načine već desetljeće i pol bavi očuvanjem lokalnog, virov’tičkog govora te baštinom i kulturom rodnoga grada, zanimljivost i ujedino vrijednost je podatak da svaka od trideset priča različite tematike koje se nalaze na 390 stranica ima svoj originalni mikeški uvod. Pa tako i spomenuta u kojoj se opisuje taj dan i ”sunčano vrime kada užeglo sunce sa svitloplavog neba bez i najmanjeg oblačka pažgari tako jako da se osićaš k’o brdo sala u kotlenki prije neg’ će se pretvor’t u čvarke al’ ti svedno njeki vrag ‘vrta u gujci’ da izajdeš na ulcu i kreneš prema gradu”. I upravo tamo, u samom centru, ”Kod Borova”, se događa ključna scena nailaskom jednog nepoznatog, bijelog kombija sa sarajevskom registracijom koji traži put za ”stadion Borca” u kojemu glavni lik prepoznaje svoje glazbene idole te ih, uslijed iznenađenja i velikog ushita neugodno iznenadi… Potom nailazi na svojeg imenjaka Dražena Vrdoljaka i ostalo je sve živa istina, vješto i šaljivo zabilježena.

No, to nije sve vezano za ovaj nesvakidašnji susret i događaj jer je Bunjevčeva knjiga, inače četvrta do sada napisana, imala Sejinog parnjaka u njegovu prošlogodišnjem uratku ”Pamtim to kao da je bilo danas” povodom četrdeset godina od izlaska prvog albuma ”Das ist Walter” pa su se razmijenile posvete i potpisi te fotografiranje sa zatečenim dijelovima ovog mnogim poklonicima iz našega zavičaja omiljenog benda.

U kratkom druženju sa Davorom Sučićem, Tomislavom Golubanom, Brankom Trajkovim i Dejanom Oreškovićem odmah se iz prvog kontakta vidila neka magična povezanost i empatija između dva autora, profesionalnih glazbenika i zavičajnog spisatelja, te se zavrnula runda i spika kao da se poznaju ”sto godina”. Tako su se i rastali te zajednički fotografirali za uspomenu ili neku novu knjigu koja, prema autoru, je samo prvi dio trilogije čiji nastavak će krasiti jedna autobiografska priča iz Slatine!

Za kraj treba istaći da je pogovor ”Virov’tičkoj Verđiniji” napisala predsjednica slatinskog Ogranka Matice hrvatske, Zorica Varga, koja je zapisala i obrazložila da je to bogata ”Škrinjica mikeških uspomena” posvećenih mladenačkom životu u određenom društvu i vremenu s kojima je obogatila svoje znanje o zavičajnom jeziku ”Mikešlanda” i doznala mnoštvo svakodnevnih događaja zajedno s mnogobrojnim poznatim likovima od kojih su neki i za Slatinu vezani…

 

(Tekst i foto: Sunčica Novak Pavličević)