Profesor Dragan Klement dobitnik Zlatne plakete Grada Slatine: „Učenici su me održali na životu”

Odlukom Gradskog vijeća Grada Slatine, Zlatnom plaketom Grada Slatine ove je godine nagrađen profesor Dragan Klement za izniman doprinos ugledu prosvjetne djelatnosti na području grada i za dugogodišnji, nesebični rad u srednjoškolskom odgoju i obrazovanju.
Tim povodom gostovao je u emisiji Zlatni laureati u programu Radio Slatine.
Prisjećajući se svojih početaka, profesor Klement otkriva kako ga je život odveo u smjeru fizike i matematike:
„U životu se dešavaju različite stvari i okolnosti dovedu do određenog usmjeravanja. Ja sam u biti htio studirati poljoprivredu – vinogradarstvo i voćarstvo. Onda se otvorilo matematičko-informatičko usmjerenje. Imali smo devet sati matematike i pet sati fizike tjedno, što je meni bilo fenomenalno.”
Na pitanje što ga je najviše motiviralo kroz sve godine rada u učionici, bez razmišljanja odgovara:
„Učenici. Učenici. Učenici. Želio sam da imamo stručnjaka koji će završiti fakultet – za medicinu, elektrotehniku, mnoga zanimanja za koja je potrebna fizika – i da se vrate u naš kraj i podignu ga. Na svu sreću, u zadnje vrijeme ta se djeca sve više vraćaju i to mi je jako drago.”
Svoje sate fizike i matematike opisuje kao priliku da učenike nauči puno više od samog gradiva:
„Nije mi bila bitna samo fizika i matematika, nego čovjek. Možda nekad nisam obradio sve što je bilo propisano, ali sam želio objasniti osnove da bi mogli dalje zaključivati. Nije bitna samo ocjena, bitan je ljudski odnos prema učenicima.”
Dodaje kako su ga upravo učenici održali u teškim trenucima:
„Imao sam ozbiljnih zdravstvenih problema zbog kojih sam morao izbivati s posla. Učenici su me molili mogu li se vratiti. Mislim da me taj rad s njima i to zadovoljstvo održalo na životu.”
Iako je u zasluženoj mirovini, profesor Klement ističe da mu rad u školi ne nedostaje:
„Bilo je lijepo, obogaćivao me rad s učenicima, ali i sada mi je jednako lijepo. Ako radiš i daješ se, onda je 40 godina dovoljno.”
Zahvaljuje svim kolegama i Gradu Slatini što su prepoznali njegov trud, a svoju karijeru sažima u tri riječi – sreća, zadovoljstvo i ponos.
Danas uživa u mirovini, radu u vrtu i kućanskim poslovima, a svoj život opisuje jednostavno:
„Živjeti ispunjen život je privilegija.”
(Tekst:Tea Kiš Slačanac/Foto:Elvis Marković,Nikolina Mažar)