Profesor Borivoje Kocić – Zlatna plaketa Grada Slatine za život u hrvanju

Na posljednjoj svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Slatine Zlatna plaketa uručena je profesoru Borivoju Kociću, čovjeku koji je desetljećima posvetio život hrvanju i radu s mladima. Kocić je tim povodom gostovao u našem eteru Radio Slatine…

Na naš upit što mu znači ovo priznanje, Kocić je rekao:

– Ovo je kruna mog rada. Nakon što sam 1. rujna otišao u mirovinu, upravo mi je plaketa Grada Slatine najdraže priznanje koje sam primio.

Priča s hrvanjem za njega je započela davne 1973. godine, kad je kao osnovnoškolac prvi put kročio na strunjaču. “Prvih pola godine svi su me bacali, ništa mi nije išlo. No upornošću i dodatnim radom, svakodnevnim trčanjem i vježbanjem kod kuće, polako sam napredovao. Zavolio sam taj sport i ostao u njemu do danas.”

Kroz natjecateljsku i trenersku karijeru ostvario je niz vrhunskih rezultata. Najponosniji je na Veroniku Vilk, europsku i svjetsku prvakinju, “jedinu Europljanku sa zlatom na tom svjetskom prvenstvu”. Podsjeća i na Dalibora Crnobrnju, kadetskog viceprvaka svijeta, te Roka Ćurića, prošlogodišnjeg balkanskog prvaka. Danas, dodaje, Hrvački klub Slatina ima čak šest reprezentativaca.

S posebnom toplinom govori o radu s djecom i mladima:

– Hrvanje je više od sporta. Djeca kroz njega uče što su trud i odricanje. Koliko uložiš, toliko ćeš dobiti. U klubu vlada dobra atmosfera, a oni koji prođu nekoliko godina u hrvanju obično postanu pošteni i vrijedni ljudi.

Profesor Kocić nagrađen je i na državnoj razini. Hrvatski hrvački savez proglasio ga je najboljim trenerom, a 2024. godine Hrvatski školski sportski savez dodijelio mu je nagradu za životno djelo. “To je najviše priznanje u školskom sportu i teško ga je zaslužiti. Radio sam 38 godina u školi, s djecom odlazio na natjecanja i postizao odlične rezultate – te nagrade potvrda su da se trud isplati.”

Za budućnost hrvanja u Slatini kaže da postoji veliki potencijal, ali i ozbiljan problem s uvjetima. “Treniramo tri puta tjedno u školskoj dvorani, a to je premalo. Ako bi Grad, Županija ili država pomogli s boljom dvoranom i teretanom, vjerujem da bi Slatina uskoro imala i europske medalje.”

Na kraju, na pitanje što mu je hrvanje donijelo u životu, profesor Kocić odgovara bez dvojbe:

– Odrastao sam siromašan i da nije bilo hrvanja, moj put bi završio najdalje u Zagrebu. Hrvanje me odvelo do fakulteta, putovanja i svijeta. Odredilo mi je životni put.

dj