Presečan uskoro kreće u lov na Pariz
Marijan Presečan vratio se iz japanskog Tokija sa Paraolimpijskih igara gdje se u disciplini bacanja kugle kategorije F 53 plasirao na 6.mjesto. Nakon Rio De Janeira gdje se u istoj disciplini plasirao na 9.mjesto, na ovim igrama Marijan je ostvario napredak od tri mjesta, ali …
Bez obzira na ovaj još jedan ogroman uspjeh ovog sjajnog slatinskog sportaša, višestrukog prvaka države, osvajača najsjajnijih odličja s brojnih svjetskih natjecanja ipak je nakon Tokija, kako je i sam iskreno priznao, ostao taj mali ”ali”. No krenimo redom s drugom uzastopnom pričom zvanom Paraolimpijske igre. Kako je doživio Japan u usporedbi s Brazilom Presečan nam je u nekoliko rečenica sažeo svoje dojmove – U Japanu je sve bilo nekako ”preorganizirano”, čak do te mjere da se stvorio jedan svojevrsni kaos. Ogroman broj ljudi sudjelovao je u volonterskim aktivnostima. Taj pokušaj domaćina da sve bude ”kao po špagi” doveo je do toga da se stalno čekalo … Priča iz Brazila bila je potpuno oprečna. Tamo se sve rješavalo u hodu i to potpuno ležerno i opušteno.
Što se tiče samog smještaja korona je uvjetovala da iz olimpijskog sela nije bilo mrdanja – Da, svaki izlaz odnosno napuštanje sela bilo je strogo zabranjeno. Život u selu sveo se na relaciju selo – trening i selo – stadion. Prije početka igara postojali su signali i informacije da će nam biti omogućen barem odlazak na ostala sportska natjecanja kako bi se međusobno bodrili no na našu žalost nije bilo ništa od toga. Boravak u tih 7-8 dana u Tokiju ostat će mi najviše upamćen po strašnoj vrućini i ogromnoj vlagi u zraku. Sam smještaj, prilagođene sobe, restorani, teretane, bili su vrhunski, no spomenuta vrućina u kombinaciji sa obaveznim cjelodnevnim nošenjem zaštitne maske gdje god pošli učinili su nam život u selu neopisivo teškim.
Vrijeme u spomenutim uvjetima brže je i lakše prolazilo uz svakodnevna duženja s kolegama iz reprezentacije. I onda je stiglo nedjeljno (29.8) jutro i finale kugle za koje se Presečan pripremao praktički još po posljednjem hicu iz Rija. – Nezadovoljan samo i to nimalo ne krijem. Jednostavno to nisam bio pravi Ja. Još uvijek vrtim priču i pokušavam saznati razloge zašto je došlo do toga. Odmah od prve serije osjetio sam da nemam energije. Rezultati na pokaznim posljednjim treninzima bili su i više nego zadovoljavajući. Spomenuta vrućina, ”jet lag” ili nešto treće, jednostavno ne znam što mi se dogodilo. S obzirom kako sam se osjećao i kako sam bacao, još sam na koncu i bio zadovoljan s postignutim rezultatom, mada ostat će ta žal s obzirom da znam da vrijedim puno više.
I paraatletika baš kao i svi sportovi ima svoje prekrasne strane, ali i neke svoje probleme koji se jednostavno više ne smiju odlagati i gurati pod tepih već u cilju prava i pravde zahtijevaju što hitnije riješavanje. – Zlatni Azerbajdžanac Astanov i srebrni Iranac Mokhtari Hemami su jednostavno priča za sebe, nama ostalima nedodirljivi. Ne radi se tu samo o problemu kategorizacije već je ono što nam smeta, u čemu su se složili svi kolege bacači sa startne liste finala, to što oni bacaju tehnički neprihvatljivo. Kod njih nema nikakve tehnike, a suci im to toleriraju. Dosta je kod nas još nepravilnosti. Ima nekih naznaka da je priča krenula u pozitivnom smjeru no još je to jako daleko od potpuno čistog sporta. Uglavnom, IPC (International paralympic committee) klasifikatore očekuju pune ruke posla …
Bez obzira što se sada sprema dobro odmoriti nakon svih napora i truda kojeg je uložio pripremajući se za ove Igre, Marijan će uskoro nastaviti tamo gdje je stao. Pariz je tu odmah iza vrata. Tri godine proći će u hipu, i donijeti novu prigodu za još jedan veliki rezultat. – U Tokiju definitivno nisam odradio to što sam imao u planu. Inače, ova godina bila je i više nego odlična. Trener Anto Pavković povukao me do fantastičnih rezultata i hvala mu na tome. Uskoro zajedno krećemo u novu misiju zvanu Paraolimpijske igre u Parizu i to još žešće i jače. Motiva mi ne nedostaje i uvjeren sam da ću tamo ostvariti ono što sam propustio u Tokiju.
Damir Jukić
Foto: hina.hr
