Posjet Pakracu i Lipiku – terenska nastava maturanata opće gimnazije

U četvrtak, 7. studenog 2025. godine učenici završnih razreda Opće gimnazije Srednje škole Marka Marulića Slatina pohađali su terensku nastavu u Pakracu i Lipiku, predviđenu školskim kurikulumom iz  nastavnih predmeta Povijest, Geografija,  Politika i gospodarstvo te međupredmene teme Građanski odgoj i obrazovanje. Voditelji terenske nastave  bili su profesori Mirjana Drenski i Zorislav Jelenčić, a u pratnji učenika  njihovi razrednici Matija Gosler i Sanja Špoljarić. Cilj ekskurzije bio je posjetiti mjesta stradanja u Domovinskom ratu, a troškove putovanja  kao i prošlih godina  omogućila je Udruga HVIDR-a Slatina u sklopu projekta Istina o pobjednicima. Svaki učenik je dobio listu pravila Međunarodnog humanitarnog prava koja navodi što se ne smije činiti u ratu.

U Pakracu su učenici upoznati s poviješću Pakraca, a osobito za vrijeme Domovinskog rata. Posjetili su Muzej vojne i ratne povijesti, a nakon toga odgledali film ˝Br. 55˝čija se radnja temelji na istinitom događaju u rujnu 1991. godine u selu Kusonje, blizu Pakraca u kojem je poginulo dvadeset branitelja. Osobito dojmljiv bio je posjet Državnoj ergeli Lipik koja je također stradala u Domovinskom ratu. Zanimljivo je da na ergeli kao „šaptač konjima“ radi naš Slatinčanin Dario Čordaš. Dojmove učenika navodimo u prilogu.

I konje ubijaju, zar ne?

U ratnom kaosu stradali su i konji, neki od granata, neki od gladi i bolesti. Najtužnije je što je velik broj lipicanaca otet i odveden iz Hrvatske. Od nekada velike i poznate ergele ostale su samo razorene zgrade, a sudbina konja bila je nepoznata. Tek nakon završetka rata, zahvaljujući dugim pregovorima i velikom trudu, počelo je vraćanje konja u domovinu. Bili su mršavi, zapušteni i uplašeni, a mnogi nisu vraćeni. To je za Lipik bio trenutak nade – dokaz da se život može obnoviti čak i nakon najvećeg razaranja. Iako ih se nije sve moglo vratiti, oni koji su preživjeli postali su simbol nade, povratka i obnove. Danas ergela Lipik ponovno živi. Konji se čuvaju, treniraju i predstavljaju Hrvatsku na natjecanjima i svečanostima. Oni su postali simbol opstanka i povratka normalnom životu.  Na terenskoj nastavi u Pakracu, posjet Muzeju vojne i ratne povijesti, gledanje filma Broj 55 i odlazak na Ergelu Lipik pokazali su nam da rat ne uništava samo zgrade i gradove, obitelji i svakodnevni život, nego i životinje. Zato lipicanci iz Lipika nisu samo konji, oni su živa povijest i podsjetnik da se vrijednosti mogu vratiti i obnoviti, čak i nakon najtežih godina. (Uma)

Na terenskoj nastavi posjetili smo Lipik, grad poznat po svojim plemenitim lipicanskim konjima bijele boje, smirenog pogleda i dostojanstvenog hoda. Oni su simbol mira, ljepote i tradicije, a njihova ergela čuva dugu povijest ponosa i ljubavi čovjeka prema konju. U ratnim godinama, kada je Lipik teško stradao, ni konji nisu bili pošteđeni. Ergela je bila razrušena, a većina konja odvedena daleko od svog doma. Neki su izgubili život, a neki su godinama lutali tuđim zemljama prije nego što su se vratili kući. Iza njih su ostale prazne staje i tišina koja je podsjećala na izgubljenu ljepotu. No s vremenom su se ljudi i konji ponovno spojili, polako, s mnogo truda i ljubavi, oživjeli su duh ergele. Danas Lipik ponovo diše uz svoje lipicanske konje. Posebno se ističe najstarija kobila Kitty, koja je postala simbol nježnosti i odanosti. Ona je iznimno povezana sa svojom kćeri, toliko da ne mogu biti odvojene ni na trenutak. Njihova bliskost pokazuje koliko je duboka veza između tih bića. Lipik i njegovi lipicanski konji danas svjedoče da se, unatoč ranama prošlosti, ljepota može ponovno roditi. U njihovom pogledu i koraku živi tiha snaga, sjećanje na sve što je bilo, ali i nada u sve što dolazi. (Iva L.)

U rujnu 1991., u tijeku srpskih napada na Lipik, radnici Ergele pustili su konje iz štala. Sljedećeg dana, štala je zapaljena granatama. Od ukupno 118 konja u ergeli toga dana oko 80 je odvedeno na okupirano područje ili izvan Hrvatske, dok je 35 konja ubijeno. Nakon dugih pregovora između Vlade Republike Hrvatske i vlasti u Srbiji / bivšoj Jugoslaviji, 2007. godine, 66 konja je vraćeno u štale u Lipiku. Ova terenska nastava me potaknula da razmislim o toj situaciji i kako je osim ljudskoj populaciji i životinjama bilo jako teško. Shvatila sam da je teško proći kroz takvo što i živjeti u tom trenutku. Tako se samo mogu nadati da više neće doći do rata. (Marta)

Ergela Lipik osnovana je još 1843. godine i bila je jedna od značajnijih ergela za uzgoj lipicanaca u ovome dijelu Europe. Ergela Lipik ima posebnu emocionalnu vrijednost za Republiku Hrvatsku. Lipicanci su jedna od najstarijih i najplemenitijih konjičkih pasmina na svijetu. Tijekom Domovinskog rata lipički lipicanci su nasilno odvedeni i prebačeni na područje BiH, zatom na područje Srbije. Domovinski rat ostavio je teške posljedice, ali je istovremeno pokazao koliko je važno štititi kulturnu baštinu, poput lipičkih lipicanaca. Povratak konja u Lipik prihvaćen je kao čin pravde i kao povrat kulturne baštine svome narodu. Lipicanci su posebni po svom načinu trčanja i hodanja. U dobi od pet godina neki lipicanci posijede. Od začeća do ždrijebljenja je period od godinu dana te su vezani uz majku pola godine. Trenutno je 80-ak grla na ergeli. (Filip)

Tijekom terenske nastave posjetili smo ergelu Lipik, poznatu po uzgoju konja lipicanaca. Osim što smo uživali u prekrasnim konjima, učili smo i o njihovoj teškoj sudbini tijekom Domovinskog rata. Godine 1991. ergela je gotovo potpuno uništena u ratnim razaranjima. Mnogi su konji poginuli, a više od osamdeset njih odvedeno je u Srbiju. Tek godinama nakon rata dio lipicanaca vratio se kući. Danas je ergela obnovljena i ponovo predstavlja ponos Lipika i cijele Hrvatske. Dok sam gledala konje u staji, razmišljala sam o snazi ljudi koji su sve to ponovno izgradili. Osjetila sam tugu zbog onoga što se dogodilo, ali i ponos zbog njihove upornosti. Shvatila sam koliko je rat promijenio život i ljudima i životinjama. Posebno me dirnula priča o konjima koji su se vratili nakon toliko godina. Ergela danas simbolizira mir, ljubav i upornost. Ovaj posjet me podsjetio koliko je važno čuvati našu domovinu i njezinu baštinu. (Gita)

Posjet Ergele Lipik ostavlja snažan i potresan dojam jer otkriva mjesto koje je tijekom Domovinskog rata pretrpjelo velika stradanja, osobito među lipicanskim konjima kojih je mnoge rat odnio zauvijek. Pri susretu s današnjim lipicanskim konjima teško je zamisliti da je nekada cijela ergela gotovo nestala, a petnaest konja izgubljena ratnom oružju. Priče o dugim godinama neizvjesnosti, o konjima koji su stradali na bojištu ili umrli u teškim uvjetima prognaništva bude duboku tugu i poštovanje. Obnova Ergele, mukotrpan povratak dijela konja i oporavak prostora djeluju kao veliki dokaz upornosti i ljubavi prema ovoj jedinstvenoj baštini. Šetnja kroz obnovljene štale potiče osjećaj zahvalnosti, ali i sjećanja na sve što je izgubljeno i što se više nikada neće moći vratiti. Detalji poput starih fotografija, imena konja kojih više nema i priča o ljudima koji su riskirali život da ih spase dodatno naglašavaju težinu prošlosti. Unatoč svemu, cijelo mjesto zrači novom snagom, kao podsjetnik da se i nakon najdublje boli može ponovno stvoriti nešto vrijedno i plemenito. Napadi na ergelu Lipik još je jedan dodatan razlog zašto rat trebamo izbjegavati pod svaku cijenu jer osim ljudi, stradaju i životinje koje se ne znaju spasiti od agresora i zbog toga  umiru. (Petar)

Lipički konji poznati su po svojoj iznimnoj ljepoti i eleganciji. Oni pripadaju lipicanskoj pasmini, poznatoj po dugoj tradiciji i plemenitom izgledu. Njihovo tijelo je snažno, ali skladno, pokreti su im puni gracioznosti i snage. Rađaju se tamne boje, no s godinama posvijetle i postanu prepoznatljivo sivi. Lipički konji imaju miran i poslušan karakter, ali u njima se krije i ponosna narav. Zbog svoje izdržljivosti i pameti često se koriste u dresuri, vožnjama i svečanim priredbama. Njihov hod je ritmičan i dostojanstven, kao da su svjesni svoje ljepote i važnosti. Osim fizičke snage, krasi ih i velika odanost čovjeku koji se prema njima odnosi s poštovanjem. Lipički konji nisu samo životinje, oni su simbol tradicije i ponosa. (Marijeta)

Naslov “I konje ubijaju, zar ne?” dobiva bolno značenje u sjećanju na lipičku ergelu tijekom Domovinskog rata. Srpske su snage 1991. godine opljačkale ergelu i odvele lipicance u Bosnu i Srbiju. Mnogi konji su ubijeni, a neki nikada nisu vraćeni. Ti plemeniti konji, simbol mira i ljepote, postali su žrtve ljudske mržnje. Danas se ergela obnovila, ali sjećanje na tu tragediju i dalje živi u svakoj staji i koraku preživjelih konja. (Anja)

Tijekom Domovinskog rata, ergela Lipik je uništena, a više od stotinu lipicanaca oteto je i odvedeno u Srbiju. Mnogi su konji bili mučeni, gladovali i ranjavani raznim oružjem. Neki su uginuli od iscrpljenosti, dok su drugi korišteni za potrebe vojske. Nakon rata, 2007. godine, u Lipik se vratilo 66 lipicanaca. Taj povratak bio je simbol nade i obnove. Danas ergela ponovno živi, lipicanci slobodno trče po zelenim pašnjacima, a njihova bijela boja podsjeća na čistoću, mir i ponos. (Katarina)

Za vrijeme Domovinskog rata kada je Lipik napadnut konji su bili pušteni iz ergele, međutim 2 konja nisu uspjeli izbaviti, a 15 konja se ugušilo u dimu od bombardiranja i bili su zakopani na igralištu, kada su pronađeni, pobunio se cijeli svijet zbog tog ratnog zločina počinjenog nad životinjama. Konji su bili prebačeni na farmu blizu Novog Sada, kada su bili ponovno vraćeni u Lipik bili su u užasnom stanju tako  da je jedan konj odmah pri povratku uginuo jer su ih izgladnjivali.  (Iva D.)

Lipicanci su jedna od najpoznatijih i najplemenitijih pasmina konja na svijetu. Lako ih je prepoznati po njihovoj snježnobijeloj boji, smirenosti i elegantnom hodu. U Lipiku se lipicanci uzgajaju već jako dugo i postali su važan dio hrvatske kulturne baštine. Ergela je nekad bila ponos cijeloga kraja, a njezini su konji sudjelovali na raznim natjecanjima i svečanostim poput plesa. Nažalost, tijekom Domovinskog rata ergela je teško stradala. Grad je bio napadnut, a mnogi su konji poginuli ili su odvedeni iz Hrvatske. Od 118 lipicanaca, većina je nestala i činilo se da se nikada neće vratiti. Njih 15 je ubijeno i doživjelo veliku patnju. Ipak, nakon rata započela je borba za njihov povratak. Nakon mnogo pregovora, lipicanci su se polako vraćali kući. Kad su napokon stigli, bili su mršavi i uplašeni, ali većina njih je preživjela. Njihov povratak bio je znak nade i sreće, ali i zahtijevao je puno pažnje i brige da se oporave. Danas je Ergela Lipik opet puna života i sadrži oko 80 konja. Konji su zdravi, lijepi i predstavljaju Hrvatsku na brojnim događanjima. Lipicanci su postali simbol snage, ponosa i ljubavi prema životu. (Mia Š.)

Lipik je poznat po prekrasnim lipicanskim konjima, koji su simbol elegancije i tradicije. Ovi plemeniti konji potječu iz 16. stoljeća i poznati su po svojoj gracioznosti i bijeloj boji. Tijekom Domovinskog rata mnogi su lipicanci odvedeni, ali su kasnije vraćeni kući. Zanimljiva činjenica koju sam zapamtila je da se lipicanci rađaju tamni, a pobijele tek nakon nekoliko godina. (Lana F.)

Državna ergela Lipik jedna je od najstarijih ergela u Hrvatskoj. Smještena je u predivnom dijelu zapadne Slavonije, a poznata je po svojem uzgoju lipicanaca, pasmine koja potječe iz Lipice. Danas u ergeli ima oko 80 grla konja, a najstarija kobila ondje zove se Kitty. Ova pasmina konja poznata je po mirnom temperamentu, izdržljivosti i poslušnosti, zbog čega se lipicanci često koriste u dresurnom jahanju i zaprežnim vožnjama. Bijela boja čini ih prepoznatljivima, iako se konji rađaju tamni i tek s godinama posvijetle. Tijekom Domovinskog rata ergela je teško stradala te su mnogi lipicanci tada odvedeni u Srbiju, a zgrade i štale ergele bile su potpuno uništene. Nakon rata, zahvaljujući velikom trudu djelatnika i pomoći međunarodnih organizacija, većina lipicanaca vraćena je 2007. godine u Lipik. Danas je ergela potpuno obnovljena i u njoj se ponovno uzgajaju lipicanci koji predstavljaju ponos grada Lipika i važan dio hrvatske baštine. (Lana Č.)

(tks/Izvor i Foto:SŠ Marka Marulića Slatina)