“Pomoć traže samo hrabri” s Desom Kolesarić i Udrugom S.O.S Virovitica

Jučer (28. rujna) u poslijepodnevnom programu Radio Slatine ugostili smo Desu Kolesarić, predsjednicu Udruge S.O.S. Virovitica, sa željom da pobliže upoznamo javnost s dugogodišnjim radom udruge, no isto tako s pojmovima i oblicima nasilja, zlostavljanja i femicida s kojima se, u posljednje vrijeme sve više susrećemo u našoj bližoj i daljoj okolini.

– Naša udruga djeluje od 2000. godine i u tih 26 godina pružamo punu podršku ženama koje su žrtve nasilja. To je pozamašan staž i veliko iskustvo. Svih tih godina imamo SOS liniju 033/721-500 na koju se javljamo svim potencijalnim ili stvarnim žrtvama nasilja. Izuzetno je važan taj prvi kontakt i informacije koje će žrtva dobiti da bi zajednički pokušali riješiti potencijalni problem. Također imamo psihološko i pravno savjetovalište, mogućnost pratnje na policiju i na sudska ročišta i sve ostale institucije koje žrtva nasilja mora posjećivati to se zove Institut osobe od povjerenja koje provodimo u suradnji s Ministarstvom pravosuđa. Također radimo različite edukacije o međuresornoj suradnji koja je gotovo uvijek ključni čimbenik da se problem kvalitetnije i bezbolnije riješi – započinje Kolesarić i nadodaje da udruga radi i s osobama starije životne dobi te različita istraživanja u našoj županiji o nasilju nad osobama starijim od 65 godina.

Udruga izdaje različite publikacije i edukacije po školama te poseban naglasak daje na radu s mladima na prevenciji nasilja. Cilj djelovanja je smanjenje, odnosno izgradnja kulture nenasilja. Udruga je za svoj rad naziva “Educa” dobila nagradu od strane Nacional Geografica 2019. godine, a u pripremi je i drugo izdanje. Nadalje, tu su i brojni spotovi s mladima te kratki filmovi u suradnji s Udrugom Pričalica koji su puštani po školama te više mlade educirati što sve spada pod pojam nasilja.

– Naša misija je zaštita ljudskih prava u svim segmentima, ali nam je fokus zaštita žena kao žrtava nasilja. U ovih 26 godina djelovanja smo napravili značajne pomake, premda u zadnje vrijeme “klizimo” malo prema dolje. Kroz sve to vrijeme, moramo priznati, da je omogućena bolja zaštita žrtava nasilja. Naši zakoni nisu toliko loši, ali sama primjena i sustavi koji to provode imaju problem s pravilnom implementacijom te postoji veliki prostor za napredak, a ključno je cjeloživotno učenje, edukacija i komunikacija između institucija i odjela koja izostaje, a koja može biti ključna za humano i pozitivno rješenje – ističe Kolesarić te naglašava kako sustav čine ljudi za koje je ključna upravo komunikacija.

Kroz razgovor smo se dotakli nekih glavnih pojmova kako bi što bolje, kroz razgovor, educirali javnost.

– Nasilje je svako ponašanje koje zastrašivanjem, manipuliranjem i prisilnom kontrolom želi drugu osobu staviti u podčinjen položaj. Granica je kada druga strana kaže “nemoj” koju mnogi ne vide. Manipulaciju i prisilnu kontrolu teško uočavamo jer dolazi postepeno i nije odmah uočljiva, no kasnije se taj začarani krug postaje sve manji i vidljiviji. U početku to poistovjećujemo s pretjeranom brigom i pažnjom te žrtva ne vidi da je to oblik kontrole, no kada jednom dođe prvi šamar, iz iskustva kažem, da će se najvjerojatnije i ponoviti kad-tad – nastavlja Kolesarić i ističe kako je nasilje zapravo pitanje moći i neravnomjerne raspodjele spolova. Kolesarić posebno ističe bitnost stečenih ženskih prava (da nose hlače, da se školuju, da rade, da biraju partnera i da imaju pravo naslijeđa i glasa) za koje su se izborile upravo žene, prije 120 godina.

– Iza tih prava stoji dugogodišnja borba da bi ih mi danas imali, ali prava se lako gube. Zato molim sve žene, a posebno mlade da stoje na braniku tih prava i da zajedno gledamo da ostvarimo i druga – poručuje Kolesarić te nadodaje kako je šteta što se u školstvu ne posvećuje veća pažnja upravo toj temi.

Vrativši se temi nasilja i zlostavljanja, Kolesarić pojašnjava kako se žrtve vraćaju ili ostaju u toksičnim odnosima zbog straha, djece, ekonomske ovisnosti, a nažalost, ponekad i zbog još uvijek emotivnih osjećaja i nadanja da će možda biti bolje. Problem je i neinformiranost i osjećaj straha i nezaštićenosti, a tu smo mi i tu bi trebala biti okolina koja možda bolje vidi što se dešava, ako se žena ne usudi nama obratiti.

Ono najstrašnije što se može dogoditi iz toksičnog i nasilnog odnosa je femicid (teško ubojstvo ženske osobe).

– Femicid je jedan od najprepoznatljivijih načina ubojstava. U Hrvatskoj, od svih ukupnih ubojstava, 40-45% čine ubojstva žena. Istraživanja, posebno psihološka, su dokazala da, ako u nasilju dolazi do hvatanja za vrat, to je jedan od najprepoznatljivijih znakova femicida. Ključni trenutak je kada žena odluči otići, tada druga strana gubi moć i kontrolu i tada dolazi do femicida. Ono što institucije prije toga mogu učiniti je kazniti počinitelja s odvraćajućom kaznom koja mora biti dovoljno jaka i koja šalje poruku te da je počinitelj postane svjestan. Tu je ključna procjena rizika te bi kazne trebale biti puno strože jer kad dođe do femicida, više ništa nije bitno – ističe Kolesarić te nadodaje da je Udruga S.O.S tu za podršku, savjetovanje i traženje rješenja, no institucije su tu da zaštite žrtvu i da se žrtva osjeća sigurna i zaštićena.

Posebno ističe komunikaciju između svih odjela i institucija jer se jedino zajedničkim djelovanjem može riješiti problem bez rizičnih i trajnih posljedica.

Za sam kraj našeg razgovora Kolesarić je istaknula bitnu činjenicu da je jako bitno da ljudi koji su nerijetko svjedoci nasilja u društvu, zajednici ili susjedstvu da reagiraju bez zadrške i predumišljaja jer je jako bitno da se reagira odmah i bez razmišljanja jer tako možemo možda nekome spasiti život.

– Pokušajmo svi zajedno izgraditi život s kulturom nenasilja i zapamtite da pomoć traže samo hrabri – poručila je Desa Kolesarić na kraju našeg razgovora.

Nadamo se da smo ovim razgovorom uspjeli doprijeti do slušatelja i da ćemo se svi zajedno potruditi voditi život s više empatije, poštovanja i tolerancije. Jer život svakog od nas čine ljudi oko nas i oni su jedino bitni. Činjenica da nismo sami nam daje snagu da možemo naprijed i da možemo sve.

(nm/Tekst: Ratka Turk, Foto: Elvis Marković)