Pedeset godina nakon mature: Generacija 1975. ŠUP-a ponovno zajedno
Nakon dva prethodna neuspjela pokušaja, razrednik Miroslav Borovčak i još dvanaestorica bivših učenika napokon su se okupili danas (petak) poslijepodne u Bistrou i pizzeriji Ivona u Slatini – prvi put nakon punih 50 godina od svoje mature. Ova posebna generacija pohađala je nekadašnju školu ŠUP, što je kratica za Školu učenika u privredi – vrstu srednje stručne škole u bivšoj Jugoslaviji koja je pripremala učenike za konkretna zanimanja, često uz praktičnu nastavu u tvrtkama.
Bila je to generacija 1975., smjer metalski. Njihov prvi razrednik bio je Julius Roštaš, koji ih je vodio u 1. i 2. razredu, dok je u trećem razredu tu ulogu preuzeo tada izuzetno mladi Miroslav Borovčak – stariji od svojih učenika samo tri godine.
Od ukupno 38 učenika koliko ih je prošlo kroz razred, njih 34 završilo je školovanje, no nažalost, 12 ih više nije među živima. Danas se, od 16 koji su planirali doći, u “Ivoni” okupilo njih 12, zajedno s razrednikom.
Na njihovim licima izmjenjivali su se osmijesi i veselje, ali i doza zbunjenosti – mnogi nisu bili sigurni hoće li se prepoznati nakon toliko vremena. Neki su ostali živjeti u Slatini i sretali se povremeno, dok su se drugi raspršili diljem Hrvatske i svijeta – u Zagreb, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, pa čak i Kanadu.
Među danas okupljenima su: Nikola Dorontić , Mirko Funtek,, Franjo Lukač, Branko Lončarić, Ante Uher, Milan Zeković , Željko Tot, Dragutin Hrženjak, Miroslav Bucić, Branko Telišman, Ante Brljević, Zlato Uglješić i razrednik Miroslav Borovčak.
Uz srdačne pozdrave, prisjetili su se svojih imena i prezimena, te ispričali gdje su proveli proteklih 50 godina – čime su se bavili, jesu li se ženili, koliko imaju djece i unučadi.
Prijašnji pokušaji okupljanja nisu uspjeli – jedan je spriječio rat, drugi životne obveze: posao, obiteljske obveze, briga o roditeljima…
Kažu da su bili složan i simpatičan razred. Razrednik, iako ne pamti sve detalje zbog mnogih generacija koje je kasnije vodio, prisjeća se anegdota. Sjećaju ih se i ostali prisutni. Jedna od njih je kada su svi zajedno otišli na sajam u Zagreb – bez prethodne dozvole škole. S njima je tada bio i razrednik, a nakon povratka učenici su ga branili kako ne bi snosio posljedice.
Druga uspomena je dan kada je razredniku rođeno dijete – tada ih je sve odveo u kafić da ih počasti pićem.
Te i brojne druge uspomene i dalje žive među njima, bez obzira na godine koje su prošle.
Nekadašnji školski prijatelji nastavili su svoje druženje uz večeru, srdačne razgovore i, kako to često biva, poneku „čašicu“, u znak sjećanja na mladost i prijateljstvo.
(Tekst i Foto: Tea Kiš Slačanac)
