DOGAĐANJAKULTURA I OBRAZOVANJENASLOVNICA

Otkrivene muzejske tajne tisućljećima skrivene pod zemljom

I ovoga petka imali smo priliku prisustvovati zanimljivom predavanju kustosa Zavičajnog muzeja Slatina Srđana Đuričića koji je u sklopu ciklusa Muzejskih tajni pripremio još jednu zanimljivu priču koja prateći izložene tajnovite predmete seže u daleku prošlost slatinskog kraja.

– Ova treća priča je malo drugačija i spaja tri naizgled nespojiva predmeta. Na prvi pogled naši posjetitelji možda ne vide logičnost ovih predmeta i njihov posljedični slijed i upravo je to tajna svakog muzeja da svojim posjetiteljima naizgled nelogično približi kao nešto sasvim prirodno i realno, – istaknuo je na samom početku kustos Srđan Đuričić koji je potom zaintrigirane posjetitelje, kojih je iz petka u petak sve više, u novu tajnu uveo kroz tri različite priče koje u konačnici pričaju priču o prošlosti našeg kraja.

Prošetali smo tako od ledenog doba kada su u vrijeme gornjeg pleistocena (126000 – 11700 godina) zemljom hodali i „vladali“ vunasti mamuti, sve do njihovog izumiranja.
Potom „skačemo“ nekoliko tisuća godina naprijed u nemirno vrijeme kasne antike, trenutke izdisaja jednog moćnog i velikog Rimskog Carstva, a priča je vezana za običaje tog vremena kada je lokalnu keramiku i kovanice nastale širom Carstva ova zajednica odnosila i u zagrobni svijet.
Treća priča je sasvim drugačija od prve dvije i dovodi nas u 19. i 20. stoljeće; u vrijeme kada u Slatini započinje gospodarski zamah, a priča prati razvoj nekoliko ciglana na slatinskom području.
Već krajem 19. stoljeća na prostoru Slatine djeluju dvije velike ciglane, jedna na prostoru današnje Ulice Lipa, a druga na prostoru Bajera, kao i nekoliko manjih koje zajedno godišnje proizvode gotovo 3 000 000 komada opeka i crijepa, kako za potrebe Slatine tako i za potrebe ostalih gradova posebice Zagreba.
Izgradnjom grada Slatine jedan dio ciglana se zatvara, pojedine se dislociraju na neka nova mjesta gdje nastavljaju svoj rad, no i danas postoje tragovi koji svjedoče o njihovom postojanju, a do današnjih dana opstaje samo ona u Sladojevcima.

Ono što spaja sve ove tri priče i što ih stavlja pod isti nazivnik je isto mjesto – Sladojevci, odnosno još jedna velika ciglana.

Zbog izgradnje nakon II. svjetskog rata potrebe za opekom se povećavaju tako da Sladojevačka ciglana s 9 radnika koliko ih je imala 1945. godine raste na 54 radnika 1952. godine. Ovaj eksponencijalni rast odrazio se i na širenje eksploatacijskog polja gline. Prilikom širenja radnici su 1963. godine pronašli dio kostura mamuta koji ubrzo pada u zaborav, sve do 1976. godine kada su ponovno pronađeni dijelovi kostura mamuta te se obavještava Geološko-paleontološki muzej, današnji Hrvatski prirodoslovni muzej u Zagrebu i Zavod za paleontologiju. Prema naputku doktora Maleza na teren izlaze njegovi asistenti, obavljaju fotografiranja nalazišta i nalaza, a dio dobro očuvane kljove odnose u Zagreb.


Ciglana nastavlja proizvodnju, a za svoj logo 1977. godine uzima upravo lik mamuta kao simbol pronalaska fosila, odnosno okamenjenih dijelova njegova kostura, te posluje još četrdesetak godina nakon čega je na žalost ugašena njezina proizvodnja.   

Ciglana Sladojevci

U međuvremenu 1967. godine tijekom radova pronalaze se i ljudski ostaci, brončani novac te dijelovi nakita i keramike.
Po primitku ove obavijesti Antun Venus koji je radio u odjelu za društvene djelatnosti unutar bivše Općine Podravska Slatina, a kako je bio upućen u kulturna zbivanja na slatinskom području, obavještava Muzej Slavonije kao i Skupštinu općine Podravska Slatina te ista odobrava financijska sredstva za arheološka istraživanja. Istraživanjima je otkriven manji dio kasnoantičkog groblja sa 7 kosturnih ukopa obavljenih oko 360. godine nove ere, a uz koja su pronađeni i grobni prilozi među kojima se izdvaja 111 kovanica iz vremena Konstantinovske dinastije i Julijana Apostata.

Kada su čuli ove zanimljive priče u cjelini, posjetitelji su upoznati kako su kao tajanstveni predmeti ovoga petka izloženi replika zuba vunastoga mamuta, novčići, odnosno kovanice pronađene u grobu br. 5 na nekropoli Sladojevci, te crijep iz slatinskih ciglana o čemu svjedoče natpisi na njemu, gdje je krasopisom između ostaloga ispisan datum i mjesto proizvodnje – Slatina, 13.8.1906.

– Sve ove tri priče su odvojene i svaka je sama po sebi jako zanimljiva, jedna priča o vunastom mamutu i paleolitiku, druga je priča, priča o Rimskom carstvu, a treća priča je priča o proizvodnji cigle, no ono što je najzanimljivije je upravo da kada se sve ove priče spoje u jednu cjelinu onda slušamo priču o povijesti i prošlosti našega zavičaja.


I upravo na tragu toga, vidjeli smo da svaki predmet govori nešto, da čuva neku poruku te zajedno pričaju priču o povijesti slatinskoga kraja i važnosti očuvanja kulturne baštine na cjelokupnom ovom našem prostoru, – zaključio je kustos Srđan Đuričić najavivši novu, još tajanstveniju priču sljedećega petka, 25. veljače koja će biti ispričana u sklopu ciklusa predavanja „Muzejske tajne“ koji je Zavičajni muzej Slatina pripremio u prigodi 38. godišnjice svog osnutka.
(mf/Foto: Mihaela Feldi, web arhivske fotografije)

Ciglana Sladojevci

Možda će vas zanimati i ...

Back to top button