OLIVER JUKIĆ, POKRETAČ KAZALIŠTA U SLATINI: Najveći motiv za osnivanje kazališta bila mi je naša kinodvorana

Planiramo u 2023. godini održati Slatinske kazališne večeri, a odaziv publike stvara nam svojevrsnu obvezu da pripremimo novu premijeru

Na inicijativu Olivera Jukića, autora nekoliko visokoškolskih udžbenika i brojnih stručnih radova iz područja informatike, te nekoliko romana i nagrađivanih kratkih priča, početkom godine u Slatini je osnovano Gradsko amatersko kazalište „Leo Srdoč“.

Izbijanjem Domovinskog rata u Slatini je prestalo funkcionirati amatersko kazalište „Franjo Sertić Bijeli“. Tri desetljeća kasnije Vi ste pokrenuli ponovno osnivanje amaterskog kazališta u Slatini. Što je bilo povod te inicijative?

– Najveći motiv bila mi je naša kinodvorana, koja je u stvari građena kao kazalište, s kazališnim balkonom i „rupom“ za orkestar ispred bine. Nakon dosta godina potpuno je obnovljena, ali je ostao neki stari ugođaj, koji je podsjećao na vrijeme kada su na slatinskim daskama predstave davali domaći glumci amateri, ali i poznati umjetnici. Pomislio sam kako bi lijepo bilo da u toj novouređenoj dvorani opet zaigra slatinsko kazalište.

Po čemu najviše pamtite svoje (mladenačko) sudjelovanje  u tadašnjem slatinskom kazalištu?

– U najljepšem sjećanju su mi ostala gostovanja po slatinskim tvrtkama kada smo mi, mladi kazalištarci, pratili Djeda Mraza koji je djeci donosio poklone. Davale su se tada kratke predstave, u trajanju od desetak minuta možda, uz dosta svirke i pjesme. Trajalo je to po nekoliko dana i ostalo mi je u sjećanju po prekrasnim trenutcima koje smo tada provodili. Osim toga, tadašnja „baza“ bio je stari slatinski dvorac u kojem smo provodili dosta slobodnog vremena, ne samo radeći u kazalištu već i svirajući.

Kako su tekle pripreme za ponovno osnivanje kazališta i tko Vam je u tome najviše pomogao?

– Ogromnu pomoć dao nam je Grad, čije službe su pripremile formalnu proceduru, a sam proces je bio prilično tečan, jer se odmah uključilo dosta članova. Tako se već na prvom sastanku inicijativnog odbora moglo vidjeti da će inicijativa pasti na plodno tlo. Kad su stvari krenule svojim tijekom, sav teret preuzeli su članovi kazališta.

Na osnivačkoj skupštini prihvaćen je Vaš prijedlog da kazalište nosi naziv „Leo Srdoč“. Koja Vas sjećanja vežu za toga kazališnog entuzijasta?

– S Leom nisam direktno surađivao na predstavama, ali ga se sjećam kao barda tadašnjeg GAK „Franjo Sertić Bijeli“. Tek kasnije sam saznao da je odigrao ogromnu ulogu u projektiranju naše kinodvorane, koja svoj današnji „kazališni“ izgled duguje upravo tom čovjeku. U rad kazališta uključio sam se mislim 1988., a voditeljica je tada bila Leova kćerka Jadranka Srdoč. Ne mogu se sjetiti kakvu je funkciju formalno imala, ali bila je više-manje odgovorna za sve. I dok se Jadranki Grad Slatina odužio Zlatnom plaketom 2017. godine, Leo je ostao nekako „u zapećku“. Činilo se stoga logičnim da novoosnovano kazalište ponese njegovo ime, s čime se složila i obitelj, čija potpora ovom projektu je također velika.

Koja je Vaša uloga u novoosnovanom GAK-u „Leo Srdoč“?

– U udruzi sam predsjednik, a ujedno sam s Mirnom Ostrošić i režirao prvu predstavu „Kvar na dvostrukoj peći sa četiri prigušnice“, kojom smo, mislim na pravi način, vratili kazališni amaterizam u Slatinu.

Predstavom „Na rivi“ Dramskih amatera Murter 9. studenoga bit će završena prva obnovljena manifestacija Slatinske kazališne večeri, čiju je organizaciju preuzelo Pučko otvoreno učilište. Jeste li zadovoljni učinjenim i kako ocjenjujete izvedene kazališne predstave i njihov prijem kod slatinske publike?

– Mislim da je napravljeno puno, pogotovo što je u paraleli išla i već tradicionalna Slatinska mala scena. Osim toga, bilo je još nekoliko kvalitetnih kinoprograma, tako da se u proteklih nekoliko tjedana stvarno mnogo toga moglo pogledati. Prije spomenutih kazališnih i kinopredstava u gradu je održan glazbeni festival „Dani Milka Kelemena“, tako da možemo reći da, u kulturnom smislu, Slatina živi punim plućima. Ogromnu zaslugu za to ima Pučko otvoreno učilište, bez kojega ovi projekti ne bi bili izvedivi. Nadam se da je i publika zadovoljna, nama je ogromna satisfakcija da je prva predstava rasprodana u pretprodaji, a isto tako i druga, koja je naknadno ubačena u program. Stoga možemo samo zahvaliti slatinskoj publici, a siguran sam da su uživali i u drugim izvedbama. Predstave „Tena“ i „Svila“ bile su izvedene na vrlo visokoj produkcijskoj razini, a „Đuka Begović“ je dirnuo u srce sve posjetitelje. Posljednju predstavu pomno ćemo pratiti, jer gostuju naši kolege s Murtera koji su kazališni amateri, pa će to biti dobra prilika za razmjenu iskustava ali i uspoređivanje našeg rada s drugim amaterima.

Koji su planovi GAK-a „Leo Srdoč“?

– Svakako planiramo u 2023. godini održati Slatinske kazališne večeri, a odaziv publike stvara nam svojevrsnu obvezu da pripremimo novu premijeru. Prije toga ćemo svakako pokušati odraditi i neke predstave za mlade, a uskoro planiramo i raspisati audiciju za glumce koji se budu željeli uključiti u rad kazališta.
(Petar Žarković, Glas Slavonije/Foto: Petar Žarković, Robert Turkalj, Nikolina Mažar)