NADGROBNI SPOMENIK SVJEDOČI O ŽIVOTNOJ AVANTURI: Hablovi i njihova jedrilica Hazana i dalje plove zajedno kroz vječnost

Kao što svaki čovjek koga sretnemo na ulici, na koga naiđemo kako se odmara na nekoj klupi u nekom parku, ili koji je odlučio na nekoj osami prepustiti se svojim mislima i sjećanjima, ima svoju priču, lijepu i toplu, žalosnu ili tragičnu, tako i svaki grob krije neku tajnu.

Ulazeći s istočne strane na jednu od staza slatinskoga gradskog groblja prvo nailazimo na grob čija nas nadgrobna ploča obavještava da tu počivaju Hablovi, Zdravko 1930. – 2011. i Ana, uz čije ime još nema drugih podataka. Ono što tu nadgrobnu ploču razlikuje od svih ostalih reljef je jedrilice na kojoj piše HAZANA. Nije teško odgonetnuti da je ime jedrilice izvedeno iz početnih slova prezimena i imena vlasnika, ali priču o njima znaju samo najbliži rođaci i njihovi prijatelji.

Grobnicu su pripremili za života, dajući na znanje da poslije odlaska žele i dalje biti zajedno tu, u Slatini – njih dvoje i njihova Hazana. A odlazaka je u njihovu životu bilo. On je rođen u Slatini, ona u Supetru na Braču, a vjenčao ih je u Zastražišću na Hvaru Anin brat don Drago Lovrić. Oboje visokoobrazovani, radili su u Petrinji kao profesori (ekonomskih premeta i jezika), ali Zdravkov nemirni duh odveo ih je preko “bare”, gdje je njihov dom postao Chicago. Zdravku je zbog poslovične odlučnosti i upornosti uspijevalo sve čega se prihvatio, pa je i u tome velikom američkom gradu na Roosevelt University završio poslijediplomski studij i izgradio uspješnu i unosnu poslovnu karijeru. Deset je godina uz svoj posao radio na ostvarenju svoga sna – vlastitim rukama gradio je jedrilicu kako bi sebi i drugima pokazao da on to može, da je od oca naslijedio njegovo stolarsko umijeće i da želi još jednom promijeniti svoj život.

Ana je uvijek bila potpora njegovim maštanjima, pa su na Hazanu stavili najvažnije stvari, nužne za život na jedrenjaku, i krenuli niz veliki Mississippi prema jugu. Te 1980. godine Hazana je postala njihov ploveći dom, u njoj i na njoj su živjeli, ona ih je nosila u nepoznato i čuvala ih od strašnih uragana. Doplovili su do Meksičkog zaljeva, prešli cijeli zaljev i kroz prolaz Yucatan između Meksika i Kube ušli u Karipsko more. Hablovi i dalje nisu znali kamo idu, koliko će dugo ploviti, ni gdje će se zaustaviti. Pokazalo se da su nakon šest tisuća milja i dvije godine plovidbe utočište našli na St. Thomasu, najpoznatijem od Američkih Djevičanskih otoka, poznatom po toplom i bistrom moru. Habl je znao reći da bi to bio raj na zemlji da nema čestih uragana. U svojoj knjizi “Karibi – jedriličarski raj” opisao je neka od strašnih iskustava preživljavanja uragana na moru i kopnu. U takvim nevoljama preostala im je jedino molitva, pa su na Hazani imali kip Majke Božje koja ih je čuvala.

Bili su Hablovi uspješni i na St. Thomasu baveći se turističkom djelatnošću. Pomorac, istraživač i vječiti putnik, Zdravko Habl svoje životno krstarenje po svijetu završio je 12. prosinca 2011. i vratio se u svoju Slatinu, gdje počiva ispod Hazane, koju je toliko volio. Njegova vjerna suputnica došla je u domovinu provesti svoje posljednje dane i 14. ožujka ove godine pridružila se svome kapetanu Z na slatinskom groblju.

Don Drago Lovrić i sestre Ana Habl, Bosiljka Matijas i Imelda Kovačić imali su i četvrtu sestru, Mariju Lovrić, koju su kao mladu studenticu pogubili partizani 1945. godine nedaleko od Jastrebarskog. Imali su još i tri brata, Srećko je kao student medicine ubijen kao i Marija, Zvonimir je mlad preminuo, a Ante je umro kao jednogodišnje dijete. Od obitelji Lovrić Imelda ima dvoje djece uspješnih glazbenika, pijanisticu i skladateljicu Loretu Kovačić Parani koja živi u Huostonu (Texas) i violončelista Stanislava Kovačića u Zagrebu. Za oporavka od teške prometne nesreće u Texasu, Loreta je u svojoj opsežnoj objavi spomenula i kip Majke Božje: “Imam njezinu skulpturu na zidu ispred sebe, koju mi je dao moj tetak, kapetan Z, veliki čovjek koji je plovio mnogim morima sa svojom nevjerojatnom ženom, Anom Habl. Sama skulptura je blago, zbog toga odakle je došla, a da ne spominjemo sva njezina nadnaravna svojstva…” Zdravko ima sestru Ljerku u Njemačkoj, koja također nema djece.

Imeldina djeca Loreta i Stanislav Kovačić i Bosiljkine kćerke Dijana i Ines Matijas, koje žive u Chicagou, najbliži su potomci obitelji Ane i Zdravka Habl.

mf (Petar Žarković, Glas Slavonije)