DOGAĐANJAKULTURA I OBRAZOVANJENASLOVNICAOD SVEGA POMALORADIO EMISIJE

Mlada saksofonistica Ena Knežević u studiju Radio Slatine

Jučer smo u poslijepodnevnom programu Radio Slatine ugostili mladu glazbenicu Enu Knežević. Ena je naša Slatinčanka s varaždinskom adresom i doslovno “živi ” glazbu i ne ide nikamo bez svoga saksofona.

Znamo da glazba uveseljava ljude, liječi dušu, pomiče ili briše granice, spaja nespojivo. Ena je to prepoznala još od malih nogu. Kao četverogodišnja djevojčica pohađala je glazbeni vrtić, pri glazbenoj školi Milka Kelemena, a kasnije je završila i osam razreda osnovne glazbene škole.
– Odrastala sam preko puta glazbene škole, pa je bilo logično da ću ići u glazbenu školu. Zavoljela sam glazbu, a obaveze prema glazbenoj školi, uz redovnu osnovnu školu, bile su nešto što se podrazumijeva i ništa mi nije bilo teško, – rekla nam je Ena. Posebno ističe rad profesora Ivana Manjkasa koji ju je vodio 6 godina i kasnije pripremio za srednju školu.

Ena je Osnovnu školu Eugena Kumičića Slatina završila s odličnim uspjehom kao najbolja učenica i u isto vrijeme završila Glazbenu školu Milka Kelemena, također kao najbolja učenica.

– Bila sam izuzetno ushićena jer je to prilično velika stvar. Logičan odabir za srednju školu bila je Srednja Glazbena škola Varaždin. To je jedna od najboljih škola i jako sam sretna što ju pohađam, – sa žarom govori Ena.

Od brojnih natjecanja kroz glazbeno školovanje, Ena je izdvojila “Woodwind & Brass” međunarodno natjecanje puhačkih instrumenata na kojem je prvi put sudjelovala 2019. godine i osvojila 2. mjesto. Ove godine je ponovno išla na natjecanje i briljirala prvim mjestom. Međutim, Ena tvrdi da se natjecanje u glazbi ne može mjeriti brojevima i bodovima, već da je bitno da se vidi trud i prenese emocija na one koji slušaju, i da sam glazbenik uvidi svoj osobni rast i napredak u onome čime se bavi.

Ena je u rujnu prošle godine sudjelovala na Varaždinskim baroknim večerima u Varaždinskoj katedrali. Ambijent katedrale je još više uveličao izvedbu i Ena ističe da joj je bila velika čast svirati uz Varaždinski komorni orkestar i sa svojim kolegama prikazati taj barokni izričaj glazbe koji i danas živi u Varaždinu.
Nakon toga je imala još jedan predivan projekt. Sa svojom kolegicom Veronikom Brzicom u dvorani Vatroslava Lisinskog je svirala s Gudačkim kvartetom Rucner. Posebno iskustvo i posebno vrijedne uspomene i poznanstva i velika želja za ponovnom suradnjom.

No tu nije kraj Eninoj priči. U rujnu ove godine putuje u Pariz kao polufinalistica na Međunarodnom natjecanju Fernande Decruck. Natjecanje je dobilo ime po francuskoj skladateljici koja je, između ostalog, skladala skladbe za saksofon i Ena s osobitim uzbuđenjem priča o tome.

Ena svira četiri vrste saksofona i jedan je uvijek uz nju. To je mlad i neistražen instrument. Nastao je u 19. stoljeću i zapravo je netipičan za klasičnu glazbu. Za Enu, kao dijete, to je bio zlatni instrument. Iako bi možda jednoj djevojčici puno ljepše stajao klavir ili flauta, Ena je isto tako netipična i s obje je ruke zagrlila saksofon. Jako voli Srednju glazbenu školu u Varaždinu i smatra je najboljom.
Govori da su kao mala zajednica i da među njima nema rivalstva niti natjecanja, već se međusobno podržavaju i vesele uspjesima. Svaki dan nauče nešto novo o glazbi, ali i o životu. Posebno ističe svog profesora Aljaža Razdevšeka koji joj je i profesor i mentor i pedagog i prijatelj u jednome. Ističe da je uz njega još više naučila cijeniti glazbu kao vrstu umjetnosti.

Posebna zahvala ide roditeljima koji su, od malena, uložili puno rada, volje, vremena i podrške u Enino glazbeno školovanje i koji je uvijek prate na njenim natjecanjima i putovanjima. Njen je cilj upisati glazbeni studij i usavršiti se kao solistica. Isto tako bi željela drugima prenijeti ljubav i znanje o klasičnoj glazbi.

Enina poruka slušateljima je: “Glazba je uvijek tu u pozadini. Slušali je mi na koncertu ili na radiju u autu, tek toliko da nam prođe vrijeme, ipak bi bez nje bilo pretiho. Postoji ta nekakva stigma oko odlaženja na koncerte klasične glazbe, a ja bih željela to promijeniti. Kroz interpretaciju glazbenika, svaki čovjek može osjetiti emocije, sjećanja, slike, uspomene… Zato se odazovite na koncerte bilo kojeg žanra, jer glazba je ono što nas pokreće”.

Mi smo našoj Eni poželjeli puno koncerata, naravno i u njenoj Slatini, te puno uspjeha u Parizu i još mnogo lijepih i uspješnih događaja i manifestacija. Nadamo se da će nas ponovno posjetiti s još uspješnijim pričama i još zaljubljenija u glazbu.
Sretno, Ena!

(nm / Ratka Turk i Zvonko Štimac)

Možda će vas zanimati i ...

Back to top button