Milorad Dokmanac – Cico: „Hrvanje je život u malom, a Slatina mi je ostala u srcu“

Milorad Dokmanac, jedan od osnivača Hrvačkog kluba Slatina, već je dvije godine u mirovini. No, iako je formalno završio svoju bogatu karijeru dugu pola stoljeća (50 godina!), hrvanje ga nikada nije napustilo.

Na nedavno održanom turniru Grada Slatine iskoristili smo priliku da porazgovaramo.

„Bio sam 20 godina izbornik Hrvačke reprezentacije Srbije, a prije toga 12 godina trener kadeta i juniora. U Slatini sam bio trener 18 godina, a nakon toga radio sam u Subotici i Novom Sadu. Hrvanje je obilježilo moj cijeli život, i sada sam mu i dalje blizak – samo na drugačiji način“, kaže Dokmanac.

Osim trenerskog posla, ostao je aktivan kao autor – do sada je objavio desetak knjiga, a radi i na novim projektima. Posebno ističe monografiju o Hrvačkom klubu Slatina koju je napisao prije tri godine, jer je u njoj zabilježena cijela povijest kluba, od njegovih početaka 1972. godine pa sve do danas.

„Zajedno s Jukijem i Gojkovićem (Josip Tanko Juki i Mladen Gojković – op.a.) bio sam među osnivačima kluba. Slatina je ostala u mom srcu, a i danas nastojim pomoći savjetima, osobito talentiranim mladim hrvačima. Veseli me što klub ima zapažene rezultate – tu su Vilkova, Roko Ćurić, a sada dolazi i mali Čavrić“, ističe.

Dokmanac dobro zna koliko je težak put od dječjih i juniorskih uzrasta do seniorske konkurencije. „Do velikih medalja stigne tek 0,1 posto sportaša. No vrijednost sporta, a pogotovo hrvanja, puno je veća od samih medalja. Hrvanje gradi čovjeka fizički, mentalno i socijalno. Na strunjači si sam – pobjeđuješ sam, gubiš sam – i nosiš se s tim, baš kao u životu.“

Kao autor knjige Mjesto i uloga roditelja u hrvanju, naglašava da je upravo zdravstvena korist najveća vrijednost koju djeca stječu bavljenjem sportom. „Ako se od desete do petnaeste godine ne razviju srce, pluća i krvne žile, u četrdesetoj godini čovjek može imati tegobe koje bi inače doživio u šezdesetoj ili sedamdesetoj. Zato je hrvanje neprocjenjivo, čak i bez medalja.“

Posebno ga raduje što danas bivši hrvači Slatine postaju treneri, a njihova djeca nastavljaju obiteljsku tradiciju. „To je najveći uspjeh – stvoriti ljude na pravom putu, s obiteljima i vrijednostima koje su im usađene kroz sport.“

Za Milorada Dokmanca, hrvanje je ostalo više od sporta. „Hrvanje je život u malom – i to je najveća pobjeda.“

Damir Jukić