Maturanti Srednje škole Marka Marulića Slatina oslikali Platonovu spilju

Učenici završnih razreda opće gimnazije Srednje škole Marka Marulića Slatina, na temelju Platonovog teksta, izrazili su crtežima svoju viziju čuvene spilje. Rezultati se mogu vidjeti na izložbi koja je postavljena u holu škole. Učenicima je mentor profesor filozofije Zorislav Jelenčić. 

Platonova alegorija o spilji

„Predoči sebi, naime, ovo: ljudi borave pod zemljom u nekoj vrsti špilje. Ta špilja ima ulaz, naviše prema dnevnoj svjetlosti, uzdužno, preko kojeg prodire svjetlost u nju. U toj su špilji ljudi, okovanih bedara i vratova, borave u njoj od rođenja. Oni stoga nastavljaju bivati na istome mjestu, pri čemu im ostaje samo jedno, gledati ono što je na vidiku ispred njih. Nisu u stanju, međutim, uokolo gledati okrećući glavu jer su oko¬vani. No, zraka svjetlosti dopire, i to od vatre što gori iza njih, daleko, povrh njih. Iza njihovih leđa, između njih i vatre vodi put, duž njega, tako to sebi predoči, sagrađen je nizak zid sličan ogradama što ih opsjenari podižu pred ljudima kako bi iza njih prikazivali predstave.

–         Vidim, reče.

–         Zamisli sad, prema tome, kako duž toga zida ljudi pronose svakakvo oruđe, što se pritom diže iznad zida, bilo kipove bilo druga kamena i drvena kiparska djela pa i druge različite stvari što su ih ljudi načinili. Ne očekujući ništa drugo, neki motre što se pronosi, drugi pak šute.

–         Neobičnu sliku mi predočuješ – reče – i neobične zarobljenike.

–         Ali oni su posve nalik na nas ljude – odgovorih. – Pa što doista misliš? Takvi lju¬di unutra nikada nisu vidjeli ništa drugo doli sjenke ili samih sebe ili jedni drugih, što ih svjetlost vatre baca na zid ispred njih.

–         Pa kako će biti drukčije – reče – kad su prisiljeni da nepokretno drže glavu cijeloga svojeg života.

–         Od onoga pak što se pronosi, što oni vide, ako ne upravo to (sjene)?…

Nastavi sada, prema tome – odgovorih – promatrati kako se zarobljenici oslobađaju okova te se tako ujedno liječe od neznanja pa promisli pritom kakvo bi to neznanje bilo kad bi se dogodilo ovo: kad god bi netko bio oslobođen okova te prisiljen iznenada ustati, okrenuti glavu te poći i pogledati gore prema svjetlosti, to bi mogao svaki put samo s bolovima i ne bi bio u stanju da u svjetlosti promatra one stvari kojih je sjene prije gledao. Što bi, vjeruješ li doista, rekao kada bi mu netko otkrio da je prije gledao samo ništavnosti, ali je sada to više bliže biću i, tako okrenut prema biću, dakle ispravnije promatra.”

(mf; Izvor: SŠ M. Marulića Slatina, prof. Zorislav Jelenčić)