Marijan Presečan u emisiji „Život grada”: O Zlatnoj plaketi, paraolimpijskim iskustvima i surovoj stvarnosti vrhunskog sporta
U radijskom eteru Radio Slatine (107.4 FM), u emisiji „Život grada”, gostovao je Marijan Presečan — trostruki sudionik Paraolimpijskih igara (Rio de Janeiro, Tokio, Pariz), višestruki prvak Hrvatske u bacanju kugle i diska te ovogodišnji dobitnik Zlatne plakete Grada Slatine za izniman doprinos sportu i promociji rodnoga grada.
Kroz opušten, no izuzetno otvoren i iskren razgovor, Presečan se osvrnuo na dirljiv trenutak primanja gradskog priznanja, svoje sportske početke nakon teške ozljede, neobične dvoranske uvjete za trening te na izazove s kojima se susreće u svijetu paraatletike.
„Lijepo je kada rodni grad prepozna uloženi trud”
Gostovanje je započelo čestitkama na primljenoj Zlatnoj plaketi, najvišem gradskom priznanju koje nosi ime njegove Slatine. Unatoč nastupima na najvećim svjetskim stadionima, Marijan ne krije da priznanje sugrađana ima posebnu težinu.
„Ostao sam malo iznenađen i samim pljeskom i reakcijom publike. Osjećao sam se priznato za sve ono što sam radio. Drago mi je da se prepozna trud koji sam uložio i da znaš kako nisi radio bez veze.”
Od stolnog tenisa do svjetskog trona u bacanju diska
Priča o njegovu sportskom putu počinje nedugo nakon ozljede vratne kralježnice. Sport je za njega bio ključni pokretač i izlaz iz teških trenutaka.
„Kad sam shvatio da mogu držati reket u ruci i ponovno igrati stolni tenis, oživio sam. Poslije ozljede, dok se nisam bavio sportom, bio sam poprilično depresivan. Kada sam na rehabilitaciji u Rovinju upoznao dečke iz Zagreba i počeo trenirati u klubu Uriho, to mi je bilo odlično — maknuo sam se, putovao na natjecanja, upoznavao ljude i dobio novi cilj u životu.”
Nakon stolnog tenisa, natjecateljski duh odveo ga je u atletiku. Iako je primarno poznat kao bacač kugle, Marijan je godinama uspješno bacao i disk. U ruskom Sočiju svojedobno je osvojio i naslov svjetskog prvaka u bacanju diska, a bacao je i koplje sve dok vremenski uvjeti i logistika nisu prevagnuli u korist kugle.
„Kugla je paraolimpijska disciplina za moju kategoriju i bilo ju je najjednostavnije trenirati. Budući da većinu vremena treniram sam, bez trenera i u skromnim uvjetima, kuglu sam mogao bacati u dvorani dok hrvači imaju trening. Disk i koplje baš i ne možete bacati u dvorani dok druga djeca treniraju pored vas.”
Kontroverze oko kategorizacije u paraatletici
Posebno upečatljiv dio razgovora odnosio se na kategorizaciju sportaša, problem koji već godinama opterećuje paraatletiku. Marijan se natječe u kategoriji F53 (ozljede vratne kralježnice), gdje sportaši imaju ograničene funkcije šaka i ruku. Međutim, pravila i klasifikacije često dovode do nepravdi na borilištima.
„Situacija se, nažalost, nije popravila — dapače, pogoršala se. U našu kategoriju konstantno upadaju natjecatelji koji bi trebali biti u višim kategorijama (F54) jer imaju očuvane funkcije ruku. Dođu, pokupe medalje na velikim natjecanjima, pa ih tek nakon toga maknu ili promijene klasifikaciju. U Parizu nitko iz moje izvorne kategorije nije uzeo medalju; svi osvajači bili su sportaši s drugačijim dijagnozama ili upitnim klasifikacijama.”
Surova strana vrhunskog sporta: Danak tijelu i psihički umor
Govoreći o dugovječnosti u sportu, dvostrukim dnevnim treninzima te samostalnom financiranju priprema izvan paraolimpijskih godina, Marijan se dotaknuo i zdravstvenih posljedica s kojima se suočavaju vrhunski sportaši.
„Ako se želiš time baviti više od desetljeća na ovoj razini, moraš biti malo ‘udaren u glavu’ i raditi ko konj. Ali sport na vrhunskoj razini više nema puno veze sa zdravljem. Prestajem s kuglom upravo zato što više ne mogu — uništio sam tijelo. Kralježnica i zglobovi stradavaju svim bacačima, od Sandre Elkasević pa do svih nas u paraatletici.”
Uz fizički napor, Marijan naglašava i važnost psihičke pripreme te odmora, što se jasno pokazalo i na nastupu u Parizu.
„U Parizu sam bio psihički umoran. Umjesto da sam stao i odmorio se, ja sam forsirao i trenirao još jače, misleći da moram više. Na kraju sam napravio totalnu pogrešku. U sportu ti se u datom trenutku mora sve posložiti — moraš doći na natjecanje i bacati opušteno, kao da te nije briga.”
Pogled prema budućnosti: Novi ciljevi i Los Angeles
Iako završava nastupe u bacanju kugle, Marijan ne napušta atletiku. Plan mu je proći reklasifikaciju te se u potpunosti posvetiti bacanju diska u kategoriji F52, s ciljem plasmana na Svjetsko prvenstvo u Uzbekistanu te potencijalno na Paraolimpijske igre u Los Angelesu.
„Za kraj, pozdravljam sve slušatelje Radio Slatine! Nadam se da ću već na nadolazećem državnom prvenstvu u Splitu potvrditi naslov prvaka, a onda idemo dalje korak po korak.”
dj
