Lagano s Fijakerom
Netom prije nego su izašli na pozornicu Slatinskog ljeta, sjeli smo s članovima Fijakera na kratko druženje. Najviše nam je govorio Ivan Rusan, no tu i tamo ubacili su se i ostali.
Krenuli smo od osnova – tko danas čini Fijaker, tko će zabavljati slatinsku publiku? Ivan se nasmijao i nabrojao: Goran Rusan, Mato Kisegi, Alen Živković, Darko Šunić, Dražen Čačija, Mirna Batorek i on sam. “Jedan nam fali, ali ovo je današnja postava”, dodao je.
Pitali smo ih i kako je bend dobio ime. Goran nam je ispričao kako su na početku htjeli nešto što neće biti vezano isključivo za jedan kraj ili žanr, a opet će odgovarati glazbi koju vole. ”Fijaker njeguje tradicionalnu starogradsku narodnu glazbu, a samo ime ostaje neutralno, putuje kroz vrijeme, polako, lagano, baš kao Fijaker.”
Kad smo se dotaknuli početaka, Ivan se prisjetio prve pjesme Ej živote, težak li si – ”No ona nije bila ta koja nam je otvorila scenu. Pravu prekretnicu donijela je pjesma Vjetri sjeverni pokojnog Stipe Bogutovca. Prvi veći nastup imali smo na Osječkoj televiziji, i tamo smo dobili prvi pravi vjetar u leđa.”
Razgovor se potom prebacio na glazbene ukuse. “Slušamo sve što nam se sviđa”, kaže Ivan. “Od starogradskih i tamburaških pjesama do narodnjaka – nema ograničenja. Sve što ima dobar tekst i lijepo zvuči, nađe put do nas.”
Na pitanje što im je važnije – čuvati tradiciju ili eksperimentirati s modernim zvukom – Ivan odgovara da je tradicija temelj, ali da ne bježe od novih ideja. “Ako moderno lijepo zazvuči, zašto ne?”
Kad pričamo o posebnim koncertima, Ivan bez razmišljanja izdvaja samostalni nastup u Vatroslavu Lisinskom. “To je nešto što mnogi ne dožive. Dvorana puna – to je bio koncert karijere.”
Uvijek su u radu, kaže Ivan, a riječ tada preuzima Mirna Batorek: “Uskoro nastupamo na dva festivala. Prvo, 7. rujna na Zlatnim žicama Slavonije s pjesmom Po dobrom pamti me, koju je napisala Dragana Šenkovski, supruga našeg dragog kolege i autora Mirka Šenkovskog Džeronima. Zatim 3. listopada idemo na Lika Fest s pjesmom Sto put sam ti oprostila autora Filipa Markeka. Radimo stalno – iz pjesme u pjesmu – a sljedeće godine mogli bismo izdati i album.”
Na pitanje imaju li najdražu pjesmu za izvođenje, Ivan kaže da su im sve njihove pjesme posebne. “Ljudi ih pjevaju s nama, čak i u Americi i Kanadi. Teško je izdvojiti samo jednu.”
A kad je riječ o mjestu gdje bi još voljeli nastupiti, Ivan se našalio: “Na Mjesecu!” Dodaje kako su prošli sve veće gradove u Hrvatskoj, a svaki nosi nešto posebno.
Za kraj smo ih pitali o poveznici sa Slatinom. Ivan nam priča kako su prije 18 godina došli ovdje odsvirati gažu, još bez imena Fijaker. “Naš tadašnji bend bio je pred raspadom, ali ta prva gaža ostala je posebna. Upravo smo u Slatini dobili ime – Fijaker. Od tada, svaka druga gaža bila je ovdje. Slatina nam je kao drugi dom.” – nasmijani i puni energije rekli su za kraj i pojurili ka slatinskom glavnom trgu gdje ih je očekivao koncert na Slatinskom ljetu.
Damir Jukić
