NASLOVNICAOD SVEGA POMALO

IVAN SERDAR, MAJSTOR LONČAR IZ KUJNIKA: Nekad su lončari obilazili sela, danas rijetko tek osnovne škole

Serdaru je to jedini izvor prihoda. Veće posude u obliku manje peke stoje 30, a manje 20 eura


Preduvjet čovjekova opstanka je hrana koju ljudi pripravljaju, poslužuju i čuvaju u različitim posudama. Prve posude različitih oblika čovjek je počeo izrađivati oblikovanjem gline i lončarstvo je zasigurno jedan od prvih zanata. O trajnosti staroga keramičkog posuđa govori podatak da su neki u Kini pronađeni fragmenti stari približno 18.000 godina.

Lončarstvo u Hrvatskoj bilo je značajno zastupljeno u seoskim sredinama sve do polovine 20. stoljeća. Proizvodili su se kotlići i posude za kuhanje ili pečenje, vrčevi i oveće posude za spremanje različitih namirnica. Lončari su obilazili sela i prodavali svoju robu, manje za novac, a više za žito ili brašno. Iz toga vremena je i uzrečica da je čovjek u nevolji “sretan kao lončar kad se prevrne”.

Jedan od starih zanata predstavljenih na 8. obrtničko-gospodarskom sajmu u Slatini jest lončarstvo, a predstavio ga je majstor lončar Ivan Serdar iz Kujnika nedaleko od Slavonskog Broda. Prezentacija je održana u sklopu projekta “Budi majstor”, koji slavonskobrodsko Udruženje obrtnika predstavlja u osnovnim školama kroz edukativne i interaktivne radionice o starim i tradicijskim obrtima.

– Mi održavamo prezentacije toga zanimljivog i gotovo zaboravljenoga obrtničkog zanimanja po osnovnim školama i na sajmovima, gdje nas ljudi pozovu. Izrađujemo različite posude, zdjelice, lonce, koje prodajemo ili poklanjamo, a ja se ovim poslom bavim s prekidima već dvadesetak godina – rekao nam je lončar Serdar.

Taj zaljubljenik u lončarstvo kod kuće ima specijalnu uzidanu peć na drva, za koju kaže da je mala ciglana.

– Kad se u nju poslažu rukom izrađeni predmeti, oni se zazidaju i odozdo se loži drvima. Sve je prirodno, bez nekih suvremenih tehnologija, a gotove predmete nosimo na prezentacije.

Lončar Serdar kaže da bi se od lončarstva i danas moglo živjeti, ali treba raditi. Veće posude u obliku manje peke prodaju se po 30, a manje po 20 eura.

– Ja sam jedini majstor lončar u Slavoniji. Ranije sam svirao harmoniku i jednom sam posjetio prijatelja koji se bavio lončarstvom. Rekao mi je da probam raditi to što on radi i ja sam ga poslušao. Tako je on otkrio lončara u meni – napustio sam harmoniku i nastavio se baviti lončarstvom, koje je postalo moj stalni izvor prihoda. Nekad se lončarstvo više cijenilo, više se prodavalo, svaka kuća u selu imala je glineni cvjetnjak, a danas se u trgovačkim centrima kupuju kineski i plastični proizvodi. Naše prezentacije pokazuju da su ljudi željni vidjeti ovaj zanat i kako se izrađuju posude od kojih je svaka unikat. Kad u nekoj školi pitam učenike jesu li vidjeli ovaj zanat, oni kažu da jesu, ali na YouTubeu, a nikad uživo. Ja volim kad se ljudi okupe i kad gledaju kako ja to radim, a ja im rado pokažem kako se to dođe do te posude. Kad čovjek gleda, čini se da je to jednostavno, ali tko pokuša, vidi da nije tako.

Serdar kaže da gline ima posvuda u Slavoniji, ali najbolja je i najčistija glina u Varaždinu. Problem je što treba duboko kopati da bi se došlo do nje, a za to su potrebne posebne dozvole. Običnom glinom mogu se izrađivati neke “obične” posude, koje lako pucaju, ali za kvalitetnije potrebna je i bolja glina, koja podnosi rastezanje i visoku temperaturu.

– Starih glinenih posuda ima posvuda, najviše po tavanima jer ljudi ih čuvaju. Tko malo pazi pri rukovanju, takvu posudu može imati jako dugo, i više od sto godina. Nekad su pravi majstori izrađivali dobre posude, nisu “fušarili”, jer su živjeli od toga. Njima je bilo u cilju da kupac ima što kvalitetniji, što bolji proizvod, a kvaliteta ovisi o kvaliteti gline. Tako i ja nastojim, koliko mogu, napraviti što kvalitetniji proizvod.

Serdar kaže da glinene posude, nakon sušenja na zraku, peče na temperaturama od 800 do 1200 stupnjeva, ovisno o predmetu koji izrađuje. Za manje proizvode dovoljna je niža temperatura, dok se veći peku dulje i na višoj temperaturi.

Na slatinskom sajmu upitao je jednu djevojčicu zanima li je što on to radi i hoće li i ona pokušati. Mala Zara Pavić odmah je prihvatila ponudu i s oduševljenjem uprljala ruke izrađujući svoju prvu glinenu posudu. Ona će zasigurno bolje od svojih kolegica znati kakav je to lončarski zanat. 
(Petar Žarković, Glas Slavonije/Foto: Petar Žarković)

 

Možda će vas zanimati i ...

Back to top button