IN memoriam: Preminuo protojerej-stavrofor Žarko Uskoković – dugogodišnji paroh slatinski
U subotu, 18. travnja 2026. godine preminuo je protojerej-stavrofor Žarko Uskoković – dugogodišnji paroh slatinski.
Protojerej-stavrofor Žarko Uskoković rođen je 15. siječnja 1934. godine, od oca Lazara i majke Danice r. Korać, u Suhopolju. Početkom Drugog svjetskog rata 1941. godine obitelj je internirana u Srbiju prvo u Šabac, a potom u Kusadak, gdje je završio 4 razreda osnovne škole.
Nakon Drugog svjetskog rata obitelj se vraća u Suhopolje, a g. Uskoković 1946. godine upisuje Gimnaziju u Virovitici. Nakon završetka gimnazije 1952. godine upisuje petorazrednu bogosloviju sv. Save u manastiru Rakovica.
Poslije završene bogoslovije 1958. godine, ženi se Ankom Novković rodom iz Gornjeg Miholjca.
U đakonski čin biva rukopoložen 25. prosinca 1958. godine, a u sveštenički čin sutradan 26. prosinca od strane episkopa slavonskog g. Emilijana Marinovića.
1. siječnja 1959. godine, aktom nadležnog arhijereja, imenovan je za paroha u Medince u arhijerejskom namjesništvu slatinskom u eparhiji slavonskoj i sa svojom suprugom prelazi u Medince. Već 1971. godine počinje gradnja crkve Svete Petke u Medincima nedaleko od mjesta crkve sv. Otaca Prvog Vaseljenskog sabora koja je u potpunosti srušena tijekom Drugog svjetskog rata. Sljedeće, 1972. godine episkop slavonski g. Emilijan odlikovao ga je pravom nošenja crvenog pojasa.
Poslije završetka gradnje hrama Svete Petke u Medincima, g. Uskoković je premješten u Slatinu gdje postaje paroh slatinski 1. listopada 1974. godine. U novoj parohiji s vjernim narodom započinje gradnju hrama Svetih prvovrhovnih apostola Petra i Pavla na temeljima starog hrama iz 1748. godine. Hram je podignut i osvećen 1978. godine, a iste godine g. Uskoković rukoproizveden je u čin protojereja te postaje arhijerejski namjesnik podravsko-slatinski, s brojnim parohijama i čuvenim manastirom Orahovica, koji se nalazi u namjesništvu.
Episkop slavonski g. Lukijan Pantelić, odlikovao ga je najvećim dostojanstvom mirskog sveštenstva, pravom nošenja naprsnog krsta 22. svibnja 1993. godine. Sveti Arhijerejski Sinod Srpske Pravoslavne Crkve, na prijedlog episkopa slavonskog g. Save Jurića, odlikovao je protojereja-stavrofora Žarka Uskokovića visokim odlikovanjem – Ordenom Svetog Save drugog reda 18. listopada 2008. godine. U toku te godine je po blagoslovu episkopa Save posjetio Svetu Zemlju i sasluživao Patrijarhu jeruzalemskom g. Teofilu u bogosluženjima.
1. rujna 2011. godine odlazi u mirovinu i prelazi u arhiepiskopiju beogradsko-karlovačku u Beograd. Iste godine dobio je Zlatnu plaketu Grada Slatine.
Od odlaska u mirovinu sve do smrti i dalje je sudjelovao u bogoslužbenom životu.
Svojim službovanjem u Slatini od 1974. do 2011. godine, g. Žarko Uskoković ostavio je dubok i neizbrisiv trag u Slatini. Dijalog i njegovanje dobrosusjedskih odnosa između građana prevoslave i ostalih vjeroispovijesti bili su i ostali njegova glavna misao. Osoba visoko moralnih i duhovnih načela vodila je svoju zajednicu kroz brojne kako sretne tako ponekad i teške trenutke. Njegove Bogom nadahnute propovjedi slušale su gerenacije naših sugrađana u kojima je pozivao na život prema Evanđelju.
Posljednji ispraćaj Protojereja-stavrofora Žarka Uskokovića bit će u četvrtak, 30. travnja 2026. godine u 14 sati na groblju Orlovača u Beogradu.
Odlazak čovjeka vjere, dijaloga i služenja koji je desetljećima obilježio duhovni i društveni život Slatine
Nakon vijesti o smrti protojereja-stavrofora Žarka Uskokovića, dugogodišnjeg slatinskog paroha i istaknutog duhovnika, brojni vjernici, suradnici i prijatelji opraštaju se od njega riječima duboke zahvalnosti i poštovanja.
Njegov život, obilježen predanim služenjem Bogu i ljudima, ostavio je snažan trag ne samo u pravoslavnoj zajednici nego i u širem društvu, osobito kroz promicanje međusobnog razumijevanja, tolerancije i dobrosusjedskih odnosa. U nastavku donosimo izraze sućuti i sjećanja onih koji su ga poznavali i s njime dijelili životne i pastoralne trenutke.
Protojerej Dragan Gaćeša, paroh slatinski
Prota Žarko, dugogodišnji paroh slatinski, bio je nosilac narodnog jedinstva i čuvar Pravoslavlja na ovim terenima!
Svojom ustrajnošću, snagom i vjerom u Boga, krštavao je, vjenčavao i propovijedao u teškim vremenima za crkvu, kada nije bilo popularno reći da si hrišćanin i vjernik!
Za vrijeme posljednjeg bratoubilačkog rata, koji se nažalost desio, prota Žarko je širio mir i razumijevanje među običnim svijetom i građanima Slatine i okoline! U njegovim besjedama nije bilo mržnje i pakosti, već poziva na bratsku ljubav i slogu, na toleranciju!
Više od pola vijeka uložio je u crkveni život Slatinčana, a uz to i obnovio hram Svetih otaca Prvog Vaseljesnog sabora u Medincima i hram Svetih apostola Petra i Pavla u Slatini.
Protu nećemo zaboraviti i uvijek ćemo ga spominjati u svojim molitvama na Svetoj Liturgiji! Carstvo mu Nebesko i vječan pokoj!
Svećenica Kata Tajz – bivša pastorica Evangeličke crkve u Slatini
S dubokom tugom primila sam vijest da je moj dragi prijatelj Žarko Uskoković otišao pred lice svoga Gospodina. Uvijek ću ga se sjećati s radošću u srcu.
Kada sam davne 1999. godine došla na službu u Evangeličku crkvu u Slatini prvi mi je pružio ruku dobrodošlice i kako sam uvijek znala reći, primio me kao svoje dijete.
Rado sam odlazila na blagdane u crkvu i prisustvovala liturgijama.
Iskrena sućut obitelji.
Arhiđakon, msgr. Vladimir Škrinjarić
Pokojni otac Žarko Uskoković bio je u prvom redu vjernik oslonjen na Boga, a onda i pravi čovjek i svećenik. Kao susjed i moj subrat, bez obzira na različitost kršćanskog obreda, uvjek smo se međusobno poštivali, kao i njegova supruga Anka.
Obojica smo se držali one (l lv.7…) „Tko ne ljubi, ne upozna Boga, jer Bog je ljubav“.
Otac Žarko je tom Bogu i vjerovao do kraja, i ja vjerujem da će mu ta Ljubav otvoriti vrata vječnosti kojoj se nadao.
Kad god je s familijom dolazio u Slatinu, kod mene su usput stali i bili počašćeni, pogotovo za moje pokojne domaćice Marice Inhof, koja se s njegovom suprugom Ankom u djetinjstvu družila u Gornjem Miholjcu.
Neka im je oboje vječni pokoj!
20.4.2026. (Prilog pripremili: Srđan Đuričić i Mihaela Feldi)
