GRADONAČELNIK SLATINE DENIS OSTROŠIĆ: Politika je zanimanje koje može imati lijepu stranu
Voljom birača Slatine i slatinskih prigradskih naselja dužnost gradonačelnika obnašat će i u sljedećem mandatu Denis Ostrošić, nezavisni kandidat uz potporu Domovinskog pokreta, a njegov zamjenik bit će Ilija Nikolić, predsjednik Gradske organizacije Domovinskog pokreta. Od 4.574 važeća listića Ostrošić je dobio 2.364 glasa, 154 glasa više od protukandidata iz koalicije HDZ-HSLS Igora Fazekaša.
Rezultat lokalnih izbora bio je neizvjestan, prednost je nakon prvoga kruga imao Vaš protukandidat iz koalicije HDZ-HSLS. Što mislite da je presudilo da se većina birača ipak odluči povjerenje dati Vama?
– Ponovio se slučaj od prije četiri godine, kad je u prvom krugu protukandidat također bio u prednosti. Osim osobnosti i personalizirane kampanje, na ovim izborima zasigurno je presudila i potpora Domovinskog pokreta, ali svakako i sve ono što smo napravili u protekle četiri godine.
Kako biste ocijenili svoj prvi mandat, koji su najveći uspjesi, a što ste planirali a niste uspjeli ostvariti?
– Mislim da je ostvareno i više nego što je planirano. Završili smo sve projekte koji su bili u tijeku, a pokrenuli smo i nove, koje nastavljamo u ovom mandatu. Bitne su novine koje smo uveli, prije svega komunikacija s obrtnicima i poduzetnicima, energetske obnove, revitalizacija parka, i sve ono što planiramo da bismo od Slatine napravili mali grad koji će imati lice kakvo građani Slatine zaslužuju.
Prije četiri godine izbore ste dobili uz potporu SDP-a, a sada Vas podupire DP. Pojasnite nam taj preokret budući da je riječ o dijametralno suprotnim svjetonazorima stranaka koje Vas podupiru.
– Ja sam u politiku ušao želeći promijeniti način razmišljanja ljudi u gradu jer smo svjesni da su velike stranke u krizi. U cijeloj državi evidentna je pojava načelnika i gradonačelnika koji kanaliziraju probleme na jedan drukčiji način. Mislim da smo to u Slatini uspjeli. Potpora SDP-a u početku bila je vrlo jaka, ali tijekom prve dvije godine ta potpora nekako je izblijedjela i razumijevanje između dviju strana koje su me podupirale u Vijeću i mene i moga tima bilo je na dosta tankoj crti. Želje svih, posebno neke želje vijećnika koji su pokušavali stranku staviti ispred grada i građana nisam mogao u potpunosti odraditi. Ali imali smo izglasane proračune i svi projekti su realizirani kako je planirano. Meni je žao što nije bilo više razumijevanja prema onome što sam želio i na kraju je došlo do razlaza između SDP-a i mene. Inicijalna želja bila je da promijenim onu inertnost koju smo imali deset godina prije prvoga mandata i da pokažem da se može komunicirati i raditi s ljudima na drukčiji način, i u tome sam uspio.
Po čemu će građani Slatine i prigradskih naselja pamtiti Vaš drugi mandat?
– Pamtit će ga prije svega po onome što smo započeli u prvom, po kontinuitetu u radu s vijećima mjesnih odbora. Uveli smo participativno budžetirnje, znači male komunalne radove, i napravljeno je mnogo u prigradskim naseljima, ali isto tako mislili smo na svaki kvart u Slatini, od dječjih igrališta, preko osvjetljenja, do klupa, dakle malih stvari koje čine ljude sretnima, ali isto tako proveli smo poduzetničke mjere kojima smo uz Covid-mjere omogućili ljudima da sačuvaju radna mjesta i da rast zaposlenosti od 15 posto koje smo postigli u protekle četiri godine nastavimo na isti način, možda još i bolje. A osobno, mislim da sam bio pristupačan, da sam komunicirao s ljudima na jedan drukčiji način i da je politika zanimanje koje može imati lijepu stranu, a to je da svaki čovjek može izraziti ono što želi. Na sustavu je da se prilagođava, da se odradi što je moguće i da se ljudima objasne nadležnosti, odnosno zašto nešto u određenom trenutku nije moguće.
Imate li i kakvu poslijeizbornu poruku svojim sugrađanima?
– Zahvalio bih se građanima na izravnoj i neizravnoj potpori, jer još uvijek primjećujem da se ljudi na neki način boje velikih stranaka i možebitnog duga koji osjećaju prema njima. Mislim da će u predstojećem periodu toga straha biti manje i da će ljudi slobodnije živjeti, ne osjećajući nikakav teret.
(Petar Žarković, Glas Slavonije)
