Home / CRNA KRONIKA / Godinu dana nakon nestanka još se ne zna gdje je Pavao Čačić

Godinu dana nakon nestanka još se ne zna gdje je Pavao Čačić

SLATINA – Prije godinu dana, 20. ožujka 2016. godine, u Zadru je nestao Pavao Čačić (74), profesor i ravnatelj Srednje škole Marka Marulića Slatina, gradski vijećnik, predsjednik Gradskog vijeća i gradonačelnik Slatine, pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Virovitičko-podravske županije i ravnatelj Pučkog otvorenog učilišta Slatina.

Nakon umirovljenja, Pavao Čačić sa suprugom se odselio iz Slatine u Vinkovce kako bi bio bliže sinu Tomislavu, ali poslije smrti supruge počeli su jače dolaziti do izražaja znakovi demencije. Sredinom ožujka prošle godine Tomislav je ispunio očevu želju da još jednom posjeti brata u rodnom zadarskom kraju. U nedjelju, 20. ožujka, oko 18 sati, Pavao Čačić udaljio se iz stana u zadarskoj Ulici Roberta Frangeša Mihanovića 67 i otišao u nepoznatom smjeru. Unatoč velikim naporima, angažiranju brojnih službi i velikog broja ljudi, ni godinu dana poslije njegova nestanka nije otkriven nikakav trag koji bi pomogao razjasniti što se s njim dogodilo.

Potrage se sjeća i glasnogovornik Policijske uprave zadarske Elis Žodan, u čijem su sjećanju još uvijek svježe sve pojedinosti slučaja.

– Gotovo mjesec dana provodili smo intenzivne mjere potrage, isprva na užem području kuće iz koje je nestao, a potom smo područje potrage širili i na kvartove i prigradska područja gdje je posljednji put boravio. Čak smo pribavili i fotografiju jednoga građanina koji ga je fotografirao nekoliko kilometara zapadno od kuće u kojoj je boravio dok je bio u Zadru. Fotografiju smo objavili na web-stranici nestali.hr kako bi nam građani mogli javiti eventualna saznanja, koristili smo i pomoć medija, a uz policijske službenike angažirana je i vojska s helikopterima HRZ-a, HGSS i DUZS, i svi su češljali područje gdje smo smatrali da bi se on mogao nalaziti. Čak i posade naših službenih plovila intenzivno su pretraživale priobalje, pretražena su područja Borika, Dikla, Kožina, Puta Nina i Mocira, koja se nalaze zapadno od kuće iz koje se udaljio. Intenzivno smo danima sa psima tragačima HGSS-a pretraživali i područje odlagališta otpada.

Glasnogovornik Žodan pojasnio je da između Dikla i Kožina ima i obradivih površina, gdje ljudi imaju svoje vinograde, maslinike i rančeve, a kreću se i radi branja šparoga. Putem medija zamoljeni su da jave eventualne informacije o nestaloj osobi.

– Sve ove intenzivne mjere potrage nisu urodile plodom. Kad smo procijenili da više nemamo ciljano područje gdje bismo mogli tražiti, zbog tako dugotrajnog angažiranja bez rezultata i ograničenih resursa, odustali smo od intenzivnih mjera potrage, koje inače traju sve dok smatramo da bi se osoba mogla pronaći živa. Protekom vremena sve su manje, nažalost, mogućnosti da bismo nestalu osobu pronašli živu pa u ovom trenutku ne provodimo intenzivnu potragu, mada za nas ta potraga nije gotova i neće biti gotova dok se ne pronađe osoba, ili dok ne dobijemo informaciju gdje bi se mogla nalaziti živa osoba ili tijelo.

Policija, dakle, nastavlja traganje, ali više ne raspolaže brojnim službama da bi intenzivno pretraživala područje koje je već nekoliko puta pretraženo, a novih informacija koje bi preciznije usmjerile na neko područje za sada nema. “Ako bismo došli do novih informacija, ponovno bismo angažirali veća sredstva i snage i ciljano pretraživali područje za koje bismo dobili informaciju”, rekao je Žodan. (P. Žarković / Glas Slavonije)

UČIMO SE ŽIVJETI S NESREĆOM

Premda shrvan tragedijom koja ga je zadesila, Tomislav Čačić zahvalan je svima koji su sudjelovali u potrazi za njegovim ocem i koji su uložili velike napore da otkriju što se s njim dogodilo. – I dalje se učimo živjeti s nesrećom koja nas je zadesila, a razumjeti nas mogu samo ljudi koji su doživjeli nešto slično. Svaki dan smo u neizvjesnosti, ali nema novih informacija. Očevi bivši učenici, kolege i suradnici raspituju se, a mi se svaki put ponovno podsjećamo na proživljeno – kaže sin Tomislav. I njegova sestra Klaudija Presečan u Virovitici je proživjela teške trenutke. “Ne znam je li mi gori dan ili noć. Osjećam se grozno, baš kao i cijela moja obitelj. Zahvalni smo svima koji su nam pomogli, a posebice bih zahvalila HGSS-u Zadar na čelu s Ljubom Majicom, koji mi je bio velika podrška i koga sam mogla nazvati u svakom trenutku. Teško je i mome bratu, i meni, i svima oko nas”, rekla nam je Klaudija.

x

Check Also

Udruga Vretenac počela s provedbom projekta „Škola, mačji kašalj II“

Početak školske godine označio je, kako je i najavljeno, početak provedbe projeka „Škola, mačji kašalj ...

Wordpress Content Copy blocker plugin by JaspreetChahal.org