Dobre priče: “Upoznajmo lik i djela Viktora Žmegača” sa Sanjom Pajnić

Slatinska gradska knjižnica odnedavno nosi naziv Viktora Žmegača – čovjeka koji je svojim sveobuhvatnim radom povezao i proširio različite grane povijesti, umjetnosti, muzikologije, književnosti, germanistike i filozofije, stvarajući o njima širu sliku današnjih shvaćanja i poimanja. Ono što nas posebno čini ponosnima jest činjenica da je tako veliki čovjek, i još veći humanist, odrastao upravo u našoj Slatini.

Kako bismo svi zajedno što bolje upoznali lik i djelo Viktora Žmegača, u goste smo pozvali ravnateljicu Gradske knjižnice Viktora Žmegača Slatina, Sanju Pajnić, i s njom ispričali “dobru priču” o ovom velikom čovjeku.

– Teško je na jednom mjestu sažeti sve ono što je profesor Žmegač bio u stručnom smislu jer je raspon njegovih interesa zaista ogroman. Najčešće odrednice iz njegove biografije su da je bio germanist, književni teoretičar, povjesničar, muzikolog, što se vidi i iz njegova obrazovanja. Studirao je germanistiku i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali i germanistiku te muzikologiju na Sveučilištu u Göttingenu. Kasnije je doktorirao, a već tada su bili vidljivi njegovi različiti interesi i širina koja će obilježiti cijeli njegov opus. Ljudi ga najviše pamte kao profesora germanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je ispratio generacije studenata. Tijekom života dobitnik je brojnih nagrada, oko 25, među kojima se ističu Državna nagrada za životno djelo na području humanističkih znanosti, nagrada „Vladimir Nazor” za životno djelo, Nagrada Bavarske akademije umjetnosti i mnoge druge – priču započinje ravnateljica Pajnić i ističe kako je Viktor još kao dječak koji je odrastao u našem gradu pokazivao veliki interes za književnost, njemački jezik i glazbu.

– U nekoliko svojih tekstova profesor Žmegač prisjeća se djetinjstva, a mnogo zanimljivosti nalazimo i u intervjuima koje je rado davao različitim medijima. Jedan od zanimljivijih i ujedno posljednjih intervjua s njim napravila je naša kolegica iz Gradske knjižnice i čitaonice Virovitica, Nela Krznarić. U njemu se profesor prisjeća oca koji je bio liječnik i koji ga je često vodio sa sobom na teren. Mali Viktor tada je vrijeme kratio čitajući omiljeni Miki strip. Djed, koji je bio pastor u Evangelističkoj crkvi, imao je bogatu biblioteku pa je Viktor od najranijih dana imao priliku čitati birana djela poput Karla Maya, Hoffmanna, Ericha Kästnera i brojnih knjiga na njemačkom jeziku. Majka i baka usadile su mu ljubav prema glazbi te je upravo kod kuće naučio svirati klavir. Kroz svoja sjećanja na djetinjstvo u Slatini profesor Žmegač spominje mnoge simpatične detalje, od kolica sladoledara u centru grada, tadašnje knjižare, do automata za čokoladu na željezničkom kolodvoru. Kroz te male slike dočarao nam je ljepotu tadašnjih vremena – priča Pajnić i dodaje kako je profesor uvijek bio ponosan na te lijepe slike iz djetinjstva.

Profesor Žmegač bio je čovjek širokih interesa i još većeg znanja koje je neprestano produbljivao i nesebično dijelio s drugima. No to nije bila njegova jedina ljubav – vrlo otvoreno i rado govorio je o svojoj supruzi Cvijeti, koju je upoznao na studiju germanistike u Zagrebu. Cvijeta je bila autorica udžbenika njemačkog jezika i predavačica u školama stranih jezika, a profesor je često isticao njihovih 50 godina idealnog braka, ispunjenog ljubavlju, veseljem i zajedničkim interesima, te njihovo dvoje djece – kćer Aleksandru i sina Andreja.

– Običavao je reći da su se on i supruga uvijek nadopunjavali, bilo kroz šale, druženja ili intelektualne razgovore. U njihovom životu bilo je mnogo veselja, ljubavi i putovanja. Nažalost, supruga je teško oboljela i preminula, no kada gledamo i čitamo o njemu, vidimo da je njihov zajednički život bio pun vedrine, skromnosti i jednostavnosti, i upravo je u tome bila njegova veličina – nastavlja Pajnić te dodaje kako je Žmegač u svojim djelima vješto spajao povijest, književnost i muzikologiju u smisleno zaokruženu cjelinu, što se osobito vidi u njegovoj knjizi Četiri europska grada. U njoj, osim činjenica, vrlo živopisno predočava podneblje, navike i atmosferu određenog kraja i vremena, sve ono nevidljivo, a time i najzanimljivije.

Popis knjiga koje je profesor Žmegač napisao doista je impresivan i nije moguće predstaviti sva djela, no ravnateljica Pajnić je istaknula neka od najvažnijih: već spomenuta Četiri europska grada i Portreti gradova, Povijest njemačke književnosti, Vrhunski europski romani po izboru Viktora Žmegača te Majstori europske glazbe od baroka do sredine 20. stoljeća, koja je predstavljena 2009. godine u Slatini, a sačuvani su i videozapisi tog događaja.

– Iako su to opsežna stručna djela, profesor Žmegač bio je sklon i kraćim formama u kojima je izražavao svoja razmišljanja i intimna sjećanja. To je knjiga SMS eseji ili Filozof igra nogomet – navodi Pajnić. Dodaje i da je Sveučilište u Zagrebu 2023. godine ustanovilo Nagradu “Viktor Žmegač” za doprinos, rezultate i odgoj mladih u području humanističkih znanosti – što je bio logičan korak s obzirom na njegova postignuća, ali i ljudsku toplinu i humanost.

Jedna od posebnosti profesora Žmegača bila je ta da nikada nije pisao na računalu. Svoje je radove stvarao isključivo na električnom pisaćem stroju, s potpunom predanošću i fokusom. Za pisanje knjige znao je reći da je to “bijeg, ali koristan bijeg”.

– U jednom je intervjuu istaknuo kako su mu u teškim danima, kada mu je supruga oboljela, jako pomogli pisanje i glazba. Možda je to bio njegov korisni bijeg – kaže Pajnić i dodaje da je cilj tog bijega bio skrenuti misli s nečeg što je bolno i teško, a upravo rezultat tog “bijega” može uvijek biti samo pozitivan.

Povod jučerašnje priče o profesoru Viktoru Žmegaču jest preimenovanje dosadašnje Gradske knjižnice i čitaonice Slatina u Gradsku knjižnicu Viktora Žmegača Slatina. Postupak je pokrenut prije dvije godine na inicijativu tadašnje ravnateljice knjižnice Nede Mađarac i predsjednice Ogranka Matice hrvatske u Slatini, Zorice Varge.

– Procedura je bila pokrenuta, no na tom putu su nam izrazito pomogla djeca profesora Žmegača, kći Aleksandra i sin Andrej, koji su dali dopuštenje da se koristi ime i prezime njihova oca, na čemu smo im neizmjerno zahvalni, kao i na strpljenju dok se cijeli proces nije priveo kraju. Važnu ulogu imao je i naš Zavičajni muzej Slatina, kojem je obitelj Žmegač prije nekoliko godina uručila vrijednu donaciju profesorovih osobnih stvari i knjiga – napominje Pajnić.

Čovjek poput profesora Žmegača, koji je tijekom svog sadržajnog, živopisnog i uspješnog života imao čitavu lepezu interesa, nikada nije želio napisati autobiografiju. O tome je imao čvrsto stajalište koje je iznio u svojoj knjizi SMS eseji, koja zapravo predstavlja svojevrstan nacrt njegova života.

– Postoji jedna lijepa rečenica koja objašnjava njegovo mišljenje o autobiografiji: “Mislim da nisam za autobiografiju jer smatram da su svi takozvani uzbudljivi događaji jedan kao i drugi i da su samo rijetki trenuci tišine doista jedinstveni” – citira Pajnić i dodaje da, iako nema autobiografskog romana o profesoru Žmegaču, postoji tematska zbirka na mrežnoj stranici knjižnice, nastala u suradnji s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu te Srednjom školom Marka Marulića Slatina. Svi zainteresirani mogu ju pogledati putem mrežnih stranica, a u samoj Gradskoj knjižnici Viktora Žmegača nalazi se i Zavičajna zbirka s gotovo svim njegovim djelima.

Želja naše jučerašnje gošće i nas bila je približiti lik i djelo doista velikog čovjeka, koji je potekao iz našeg malog grada, a svojim životom, obrazovanjem, jednostavnošću, skromnosti i ljudskošću uspio pomaknuti granice – i na intelektualnom polju i u onim malim, svakodnevnim, ljudskim i humanim spoznajama.

Svakim danom i svakom našom “Dobrom pričom” sve više uviđamo da smo doista mali grad velikih ljudi.
Čuvajmo tu svoju autentičnost i budimo ponosni na nju.

(nm/Tekst: Ratka Turk, Foto: Nikolina Mažar)