Dobre priče: “Svaki čovjek ima svoju priču” s Petrom Žarkovićem

Za sam kraj 2025. godine željeli smo ispričati Dobru priču s čovjekom koji je cijeli svoj život, uz redovni posao, gradio i izgradio zavidan rezime novinara, pjesnika i književnika koji se uz to rado bavi i istraživačkim i povijesnim značajkama naših prostora.

Većina nas poznaje rad Petra Žarkovića koji je kroz život obnašao dužnost profesora engleskog jezika, potom ravnatelja Srednje škole Marka Marulića Slatina i aktivno sudjelovao u Domovinskom ratu, no uz to sve je ulagao puno vremena i energičnog rada u pisanje o kojemu ne znamo baš sve. Stoga smo željeli sa slušateljima podijeliti njegovu životnu Dobru priču.

Povod za druženje je nedavno predstavljanje knjige “Tragovi za buduća vremena” koje je održano u župnoj crkvi sv. Josipa u prigodi obilježavanja 81. obljetnice ubojstva i 140 godina od rođenja župnika i dekana Julija Bürgera.

– To je zbirka dokumentarnih tekstova o svim zavičajnim zbivanjima u Župi sv. Josipa u rasponu od 2015. do 2025. godine. U tom periodu je slatinska Župa obilježila stoljeće svoga postojanja u kojem je upravitelj i dekan Slatinskog dekanata bio preč. Dragan Hrgić. Tim zapisima je obuhvaćen sav njegov rad i organizacija župnikovanja koja je dio župne spomenice. Knjiga je samo mali doprinos nastojanju da sadašnje vrijeme približimo ljudima koji će doći poslije nas te zahvala župniku Hrgiću za sve što je učinio i za sve tragove koje je ostavio za buduća vremena i naraštaje – započinje priču gospodin Žarković koji se još od svojih srednjoškolskih dana počeo baviti novinarskim radom.

– Sjećam se daleke 1969. godine kada je Glas Slavonije predstavio najbolje osječke maturante, a jedan članak je bio i o meni. Tada sam počeo razmišljati o objavljivanju vlastitih tekstova u novinama. Prvu “novinarsku legitimaciju” Glasa Slavonije sam dobio 1986. godine, iako sam već desetak godina pisao za taj osječki list – nastavlja Petar i ističe kako je tijekom 50 godina kao dopisnik ili vanjski suradnik, osim s Glasom Slavonije, pisao i za Jutarnji list, Večernji list, Vjesnik, Slobodnu Dalmaciju, Virovitički list, Slavoniju danas, Hrvatski Radio i Radio Osijek. Vrativši se pričom u to vrijeme, nadalje napominje kako je slanje vijesti i ostalih članaka bio cijeli proces koji je trajao po nekoliko dana.

– Određeni događaj sam fotografirao fotoaparatom i morao sam odnijeti slikaru da izradi fotografije. Tekst smo slali ili telefaksom ili sam zvao daktilografa da mu telefonski izdiktiram. Ako događaj nije bio vezan datumom, fotografije bih slao poštom, no ako je bila neka bitna vijest, snalazio sam se u dogovoru s vozačima autobusa koji su vozili za Osijek i mogu vam reći da je bilo sve izvedivo iako je ponekad bilo sitnih propusta – simpatično nastavlja gospodin Petar napominjući očiglednu razliku današnjice kada su sve vijesti i reportaže plasirane jednim klikom što prijeti skorašnjem izumiranju novina.

Godine 2005. Biblioteka Kult istoimene slatinske Udruge stvaratelja u kulturi objavila je knjigu “Smjena tisućljeća” u kojoj su dokumentirani tekstovi o istraživanjima naše daleke prošlosti i o prisjećanjima na tragične događaje u Domovinskom ratu.

Novinarstvom se bavi i knjiga “Novinarski razgovori” na osnovu radijskih emisija Radio Pitomače koje je snimio Zvonko Horvat (tadašnji vlasnik) sa 100 više i manje poznatih novinara kojima je najavljeno da će nakon emitiranja radio serijala biti objavljena i knjiga.

– Za uređivanje i pripremanje transkripti Robert Turkalj je gospodinu Horvatu predložio mene i ja sam se 2020. godine prihvatio posla koji je trajao mjesecima. Uredno sam napravio 101 novinarsku priču, za svaku pronašao neku značajnu misao za naslov, pregledao i uredio priloge trojice recenzenata i sve dostavio gospodinu Horvatu. Za tiskanje pozamašne monografije sredstva su odobrena tek 2024. godine, ali te godine je Zvonko Horvat preminuo. Nakon toga krenulo se u tiskanje, ali po odobrenu i naputku nove direktorice te sam u spomenutoj knjizi naveden tek kao lektor i korektor. Dobrim dijelom se osjećam kao autor te knjige, ali od druge strane nisam kao takav prepoznat – značajno će Žarković koji je svoje pisanje za novine zaključio koncem 2024. godine.

U dugom razdoblju novinarskog pisanja, nastalo je tisuće tekstova, od kratkih vijesti do reportažnih prikaza značajnih događaja i predstavljanja zanimljivih osoba zbog njihova djelovanja i uspjeha. Objavljeni tekstovi raspršeni su kroz vrijeme i bit će teško dostupni eventualnim proučavateljima povijesti ili osobama zainteresiranim za takve zapise. Zbog toga je u pripremi knjiga u kojoj će biti objavljeni tekstovi svrstani u 22 slatinske priče. Nakladnik knjige “Slatinske priče” bit će Ogranak Matice hrvatske u Slatini.

Izuzetno emotivna je i Žarkovićeva knjiga “Pismo ratniku” koja govori o teškim ljudskim sudbinama sudionika u Domovinskom ratu u kojem je i sam vrlo aktivno sudjelovao.

– Posebno upečatljiva suradnja mi je bila s Udrugom roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Slatina – Orahovica koji su ostali bez svojih sinova i kćeri, i koji su tako svojoj domovini dali ono najvrjednije što su imali. Upravo iz tih tužnih sudbina nastala je ta knjiga koja sadrži osjećaje i poruke upućene najmilijima koje nikada neće stići na njihove nebeske adrese. Predsjednica udruge Marija Maričić mnogo je puta javno izrekla kako je knjiga “Pismo ratniku” svojevrsna Biblija tužnih roditelja i najbolja utjeha njihovim beskonačno dugim danima bez djece – ističe Žarković koji u svom opusu pisanja koji još od srednjoškolskih dana vrlo uspješno piše i poeziju.

Pjesme su mu objavljivane u Omladinskoj reviji, Glasu Slavonije, Brezdama u Bijeljini, Putujući Slavonijom u Vinkovcima, Zavičaj u Virovitici, Školske novine u Zagrebu, a pjesme mu se nalaze i u panoramskoj zbirci pjesama pod nazivom “19 imena 72″ u izdanju osječke Revije te u zbirkama”Sinovima oluja”, “Grade moj”, u Slavonskom ratnom pismu Poetika buke i Spomenici poginulim braniteljima Domovinskog rata “Heroji ne umiru”.

Prvu zbirku pjesama “Bijeli dolazak” objavio je Ogranak Matice hrvatske Orahovica, a istu je ilustrirao akademski slikar Franjo Molnar, a recenziju je napisao prof. Stanislav Marijanović. Drugu zbirku naziva “U pitomoj divljini” objavila je slatinska udruga stvaratelja u kulturi Kult s recenzijom prof. Dinke Filipović.

Bogat i širok opus pisanja gospodina Petra Žarkovića ne može se mjeriti ničim drugim nego ljubavlju prema svome gradu, zemlji i ljudima te veličinom i bitnosti povijesti i sadašnjosti koja pod njegovim perom ostaje vječno zapisana. Ozbiljnost i odgovornost prema pisanju, ali istovremeno i strast i želja za stvaranjem priče ili pjesme su glavni pokretači uradaka Petra Žarkovića.

Na kraju posljednjih ovogodišnjih “dobrih priča” naš gost je uz čestitku za nadolazeću Novu 2026. godinu znakovito rekao: “Svaki čovjek ima svoju priču. Netko ju čuva duboko u sebi kao tajnu, a netko ju želi ispričati”.

Mi smo imali čast poslušati “dobru priču” čovjeka koji iza sebe ostavlja doista dobar i pozitivan trag za sve nas i za one koji tek dolaze. Bio je to doista lijep i inspirativan završetak godine na izmaku, a u onoj koja dolazi, poželjeli smo svima sve najbolje, a gospodinu Petru puno uspjeha u ostavljanju novih pozitivnih i svima nama bitnih tragova. Bila nam je čast i zadovoljstvo!

(Tekst: Ratka Turk u suradnji s P. Žarkovićem, Foto: Nikolina Mažar)