Dobre priče: “Stih do stiha” s Tarom Djokić i Marinom Ivoš

Ljepota i posebnost naših “dobrih priča” je u raznolikosti profila naših gostiju i njihovih priča. No ono što je svima njima zajedničko je ljubav prema onome što rade, bilo da je to njihova profesija, učenje ili hobi. U svakoj njihovoj priči postoji onaj žar i zadovoljstvo koje prije ili kasnije pronađe put do naših slušatelja i stvori se osjećaj ugode, a možda i motivacije.

U jučerašnjim “dobrim pričama” su nam gošće bile Tara Djokić i njena mentorica prof. Marina Ivoš koje su s nama podijelile priču o uspjehu, ali i ljubavi prema pisanju poezije.

Mlada šesnaestogodišnja gimnazijalka Tara iza sebe ima doista bogat pjesnički put, ali ne samo pjesnički, mogli bismo slobodno tvrditi umjetnički.

– Mogu reći da sam pjesme počela pisati uz svoju mamu koja mi je uvijek bila poticaj jer i sama piše pjesme. Uz to sam pohađala Glazbenu školu Milka Kelemena i mali zbor za koji je mama pisala većinu pjesama i tako smo nekako došli do toga da sam i ja počela pisati – započinje Tara te nastavlja kako je u glazbenoj školi svirala violinu kod profesorice Ines Jagec.

Tara je u malom zboru sa svega šest godina dva puta nastupala kao solist, a jedan od nastupa je bila i pjesma “Slatinsko zlato” za koju je ona mami dala ideju za stihove igrajući se po dvorištu i pjevušeći budući refren te su to bili i prvi stihovi koje je sama smislila.

Krenuvši u prvi razred Osnovne škole Eugena Kumičića, učiteljica Željka Novotni je vrlo brzo uočila potencijal kod Tare te ju je od samih početaka učila glumi i snalaženju na pozornici. U tom razdoblju školovanja pobjeđuje i na natječaju “Volontiram – srce diram” u kategoriji literarnih radova, a u kategoriji likovnih radova na istom natječaju Tara osvaja drugo mjesto. Na 22. Smotri dječjeg stvaralaštva u Čazmi Tara sudjeluje s udrugom DND Slatina s glumačkom točkom, a 2018. godine je predložena na državnu razinu smotre LIDRANO s monologom Sonje Pilić “Probudi se”.

– Ovo je prilika da se od srca zahvalim svojoj učiteljici Željki Novotni što me je uvela u svijet dječjeg stvaralaštva. Te iste godine sam bila i pobjednica Dječjeg festivala u kategoriji mlađe djece, tako da uz pisanje i glumu sam nastavila i s pjevanjem. Moje se pisanje nastavlja i od 5. do 8. razreda osnovne škole pod mentorstvom nastavnice Elvire Vujičić te sam svake godine predstavljala školu Eugena Kumičića na županijskoj razini natječaja LIDRANO te sam dva puta bila predložena i za državnu razinu. Na literarno-likovnom natječaju “Poj riči materinske” u Primoštenu nagrađena sam za svoju pjesmu “Dalmacija u srcu Slavonije” i ovim putem bi se također željela zahvaliti nastavnici Elviri Vujičić jer je cijelo vrijeme bila uz mene i poticala me da dalje stvaram, a tako je i sad kada sam u srednjoj školi dobila profesoricu Marinu Ivoš koja mi daje podršku i poticaj za daljnji rad – nastavlja Tara koja je također imala priliku glumiti s GAK “Leo Srdoč” u njihovoj prvoj predstavi “Kvar na dvostrukoj peći s četiri prigušnice” koja je postavljena prema djelu našeg slatinskog pisca Olivera Jukića. Sudjelovanje u predstavi opisuje kao posebno iskustvo kada je doista osjetila prave čari glume.

Tara ipak najviše od sebe daje u pisanju i ističe kako dosta čita jer misli da čitanjem razvija maštu za pisanje i dobiva dodatnu motivaciju i inspiraciju. Pričajući priču o Tarinoj poeziji i stvaranju, da bi dodatno upotpunili doživljaj, Tara nam je pročitala nekoliko svojih pjesama i onu njoj najdražu “Dalmacija u srcu Slavonije”.

Tarina mentorica Marina Ivoš počela je Tari predavati u prvom razredu gimnazije. Sada radi kao profesorica kroatologije i sociologije, no od 2004. godine je predavala od Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića u Zdencima, Osnovne škole Eugena Kumičića u Slatini i od 2009. godine kreće raditi u Srednjoj školi Marka Marulića i Industrijsko-obrtničkoj školi u Slatini.

– Volim raditi s učenicima jer tako i ja učim zato što jedni druge motiviramo da napredujemo i dajemo sve od sebe, oni kroz učenje, a ja kroz rad. Smatram da se neke stvari ne mogu naći u udžbenicima, već se stječu kroz susrete. Budući da su moja djeca također srednjoškolci, mogu reći da sam ja i poslije posla u srednjoj školi – simpatično započinje Marina i ističe da je interes učenika za pisanje raznolik i ne primaju ga svi isto.

– Pretjerana prisutnost medija, društvenih mreža i nedostatak čitateljskih navika je dosta doprinijelo da učenici nemaju baš preveliki interes za samostalno stvaranje. Prisutan je strah od iskoraka i potencijalnih grešaka kojima je također uzrok prisutnost vizualnih medija. Također je problem i ograničen prostor za slobodno i autentično izražavanje u nastavi jer su učenici opterećeni obvezama – ističe Marina te nadodaje kako je vrlo bitno kod učenika probuditi osjećaj podrške i povjerenja jer talentirani učenici nisu uvijek najglasniji i treba ih nekada i dodatno pohvaliti i tako im dati dodatnu podršku.

Marina ističe i pisanje izvan sustava ocjenjivanja jer se tako zapravo oslobađa pravi talent. To su većinom školska natjecanja i radionice gdje pisanje nije vezano za ocjenjivanje.

– Ne postoji univerzalni recept za poticanje talenta, već ponuditi opcije i mogućnosti. Treba djeci dopustiti da budu pisci i da slobodno riječju izraze svoje misli i osjećaje te da budu originalni i autentični – nastavlja Marina i ističe bitnost da učenici prepoznaju da njihove riječi vrijede i da imaju podršku od profesora, pisanje prestaje biti zadatak već postaje oblik postojanja i tu nastaju najbolji radovi.

Tara je nedavno napisala pjesmu “Dostojna Kralja” za literarni natječaj “Tragovima vjere” u organizaciji Katoličke osnovne škole u Virovitici.

– Pjesmu sam napisala spontano, ne očekujući ništa. Predala sam je profesorici i poslali smo je na natječaj. Mogu reći da nisam o tome previše niti razmišljala. Kada me je profesorica pozvala i rekla da smo pobijedile, mojoj sreći nije bilo kraja – priča nam Tara i ističe kako je upravo čar uspjeha u tome što ju je pobjeda iznenadila i da su i ona i profesorica Ivoš bile sretne i ponosne.

U ovoj emisiji smo uspjeli malo bolje upoznati našu Slatinčanka Taru i njenu mentoricu Marinu s one pjesničke strane, no Tara je kroz svojih šesnaest godina ostvarila i neke sportske uspjehe.

– U vrtićkoj dobi sam se bavila gimnastikom i tada mi je sport bio isključivo oblik rekreacije, a u 6. razredu osnovne škole na prijedlog profesora Borivoja Kocića upisujem se na hrvanje i tijekom tri godine sam ostvarila puno lijepih uspomena na koje me podsjećaju i brojne medalje – s osmijehom će Tara koja je u 8. razredu bila proglašena za najsportašicu škole.

Tara se sada sportom bavi rekreativno, ali je i dalje aktivna u školskim sportskim natjecanjima. Voli trčati utrke sa svojom kumom i prijateljicom Martinom Božičković te se može pohvaliti dvjema utrkama od 7 kilometara “Litice oko Virovitice” i “Pitomača trail”, a trenutačno je aktivna i u teretani.

“Pronađite ono što volite, okružite se obitelji i dragim ljudima koji vjeruju u vas, ali najvažnije je da vjerujete sami u sebe i bit ćete sretni”, poručila je Tara na kraju naše emisije, a profesorica Marina je dodala “Pišite bez straha jer vaše riječi vrijede i imate što za reći”.

Veselimo se Tarinim novim stihovima i uspjesima.

(nm/Tekst: Ratka Turk, Foto: Tamara Dorić)