Dobre priče: “Razgovor s vitezom 1. reda kome su bajke odredile put” – Mišo Grundler

Danas (srijeda) ste imali priliku poslušati doista dobru priču našeg Slatinčanina sa zagrebačkom adresom Miše Grundlera. Našu priču smo najavljivali kao razgovor s vitezom l. reda, jer je upravo Mišo dobio prestižnu nagradu Kraljevski norveški red za zasluge, vitez 1. klase za svoj predan i uspješan prevoditeljski rad.

 Mišo je književni i audiovizualni prevoditelj, sudski tumač, vanjski suradnik na katedri za skandinavistiku, predsjednik Društva Hrvatskih audiovizualnih prevoditelja, dopredsjednik Društva Hrvatskih književnih prevodilaca i član Društva pisaca, no iza svih tih titula se krije čovjek koji je još od djetinjstva počeo gajiti ljubav prema bajkama i to onim Andersenovim.

– Kad sam bio dijete mama mi je svaki dan morala čitati Andersenovu bajku “Djevojčica sa žigicama” i to više puta na dan. Ne znam zašto mi se baš ona toliko svidjela, jer to je realno tužna bajka i većinu djece ona rastuži. No mene je pobudila na svim razinama da sam je morao čuti i po nekoliko puta dnevno. Upravo ta bajka me je potaknula da već sa tri godine naučim slova tako da sam ju mogao čitati sam. Ubrzo sam počeo čitati i druge bajke i priče za djecu, no Andersen je pobudio tu nekakvu ljubav prema Skandinaviji koja mi je kasnije kroz odrastanje i školovanje odredila cijeli život, – započinje Mišo i ističe kako je logičan slijed događaja, nakon osnovne i srednje škole, upis na studij Lingvistike i Skandinavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s ciljem da jednoga dana bude prevoditelj.

– U mom slučaju, možemo reći, da je Andersen kriv za sve i posebno mi je drago što sam dobio priliku da ga osobno prevodim. Kroz godine je, naravno prevođen, no prijevodi su različiti i, usudio bih se reći, da se ponekad izgubi onaj izvorni izričaj. Zato se posebno veselim datoj prilici, – nastavlja Mišo koji se nakon završenog studija prvo počeo baviti audiovizualnim prevođenjem.

– Svi najviše gledamo televiziju i najviše susreta sa stranim jezikom imamo upravo kroz titlove. Titlovi su i prilika da se lakše savlada strani jezik, naravno ukoliko je prijevod dobar. Neke zemlje imaju sinkronizirane filmove i gledatelji onda gube tu priliku da uz gledanje nekog sadržaja savladaju i jezik. U audiovizualnom prevođenju je bitno i vrijeme da se usklade glas i vrijeme titla te da se sve poklapa kako bi gledatelj imao kompletan doživljaj, – ističe Mišo koji je 2013. godine objavio svoj prvi književni prijevod knjige “Soba zla” Erika Axla Sunda koja je ustvari trilogija te je na prijevodu radio s još dvojicom kolega.

– Osobno mi se knjiga nije svidjela, no Skandinavija je poznata po najproduktivnijim piscima krimića. Meni je to bio prvi i zadnji krimić jer krimiće ne preferiram pa mi ih izdavači niti ne nude. Nakon toga su se otvorila neka druga vrata te 2015. godine počinjem predavati Nordijsku književnost i mitologiju kao vanjski suradnik Katedre za Skandinavistiku, a 2017. sam imenovan za stalnog sudskog tumača za engleski i švedski jezik, tako da posla ima preko glave, – nastavlja Mišo te dodaje kako je odličan balans između prevođenja i predavanja.

– Prevođenje je samotan posao gdje si sam u prostoriji i mora biti mir i tišina, a onda dođem na predavanje među stotine studenata i mogu reći da volim predavanja, a najdraže mi je doživjeti da me student ispravi jer to znači da je dovoljno zainteresiran za moje predavanje i da sam uspio, – kroz smiješak ističe Mišo.

Mišo je do sada preveo oko 60 knjiga i okušao se u svim žanrovima, od klasične beletristike, romana, kratkih priča, poezije, zbirki pjesama, kazališnih predstava, drama i publicistike poput knjiga iz filozofije.

Budući da voli čitati i prevoditi, logično se nametnulo pitanje je li se okušao u pisanju.

– Nisam do sada ništa objavio, ali imam u planu zbirku kratkih priča u skandinavskom stilu koju ću, nadam se, jednog dana i uspjeti objaviti, – nastavlja Mišo i dodaje kako će se do tada ipak držati prevođenja.

Budući da je Mišo jedan od izvrsnih u svom zvanju prevoditelja, pitali smo ga koja je tajna dobrog prevođenja.

– Prevoditeljski posao se lako može poistovjetiti sa glumom. Kao što se glumac mora uživjeti u svoju ulogu, tako se i prevoditelj mora uživjeti u tekst i u ulogu pisca. Rekao bih da je to čitanje između redaka i da si dovoljno duboko ušao u glavu samog pisca te da možeš kvalitetno prevesti tekst upravo piščevim izričajem, – ističe Mišo koji je za svoj besprijekoran rad i nagrađivan no drži se izreke “Nikad se nemoj hvaliti sam i nikada nemoj misliti da si išta”, te je prepustio nama da istaknemo kako je 2023. godine dobio nagradu Josip Tabak za prijevod poezije, 2024. dobiva nagradu za izvanredan rad u prevođenju Norveške publicistike, a kruna dosadašnjeg Mišinog rada i povod za “dobru priču” je i odlikovanje Kraljevskog Norveškog reda za zasluge Vitez 1. klase koju je dobio 2026. godine.

– Viteškom odlikovanju se nisam nadao niti u najluđim snovima i iznenadio sam se jako, čak mogu reći da nisam na prvu niti povjerovao. No kada sam došao na uručenje odlikovanja, uvidio sam da to nije niti san niti šala. Moram priznati da su utisci i sada pomiješani iako mi je odlikovanje u rukama, – skromno će Mišo koji za vrijeme snimanja emisije nije niti znao da će dobiti i Zahvalnicu Grada Slatine za svoj uspješan rad i promicanje imena upravo svog i našeg grada Slatine te koja mu je uručena na svečanoj sjednici povodom Dana grada.

Mišo je sa nepune 3 godine počeo slijediti svoje srce zaljubivši se u Andersenovu bajku “Djevojčica sa žigicama” i možemo reći da mu je ona odredila životni put na kojem briljira i ostvaruje sjajne rezultate dostojne viteške titule. No svega toga ne bi bilo bez ustrajnosti, truda i danonoćnog rada.

– Čitajte sve knjige, jer i iz one najlošije možemo nešto naučiti. To nas izgrađuje i oplemenjuje, – poručio je na kraju naš vitez Mišo Grundler.

Do idućeg susreta.

mf (Tekst: Ratka Turk; Foto: Elvis Marković, ustupljene fotografije)