Dobre priče: “Povijest za budućnost” s Ivanom Bocorom

Jučer (srijeda, 21. svibnja) smo po treći put pričali “dobru priču” s našim Slatinčaninom Ivanom Bocorom, mladim gimnazijalcem koji iza sebe ima dvostruku pobjedu s Državnog natjecanja iz povijesti, dva puta je bio dobitnik Oskara znanja te je jedan od najmlađih dobitnika Povelje zahvalnosti.

Ivanova priča o uspjehu počinje u sedmom razredu osnovne škole kada je njegova nastavnica, a kasnije i mentorica, Martina Grundler-Hrala prepoznala njegovo zanimanje za povijest, a njene indicije su se pokazale točnima kada je na školskim, a kasnije i županijskim natjecanjima uvjerljivo pobjeđivao. Osim dva trijumfa na državnim natjecanjima iz povijesti, Ivano je pokazivao izrazite interese te išao i na natjecanja iz biologije i geografije na kojima je također imao odlične rezultate.

– Nakon mojih osvojenih državnih natjecanja i u sedmom i u osmom razredu sam dobio za mene najprestižniju nagradu koju učenik u Hrvatskoj može dobiti, “Oskar znanja”, i ta dva kipića mi stvarno puno znače jer su oni potvrda mog uspjeha te se nadam da će ih do kraja mog školovanja biti još više – započinje Ivano svoju priču i ističe kako su mu se po završetku osnovne škole i nakon pobjeda na natjecanjima dogodile još neke bitne stvari kao što su dočeci koje mu je njegova Osnovna škola Josipa Kozarca oba puta priredila te prijemi kod gradonačelnika Grada Slatine. Ivano je dobio i nagradu od Virovitičko-Podravske županije, a na kraju osmog razreda je dobio i Povelju zahvalnosti za sve svoje uspjehe.

– Mislim da ja ni sam nisam svjestan svog uspjeha, no nadam se da ću jednog dana postati i kada se osvrnem iza sebe uistinu uvidjeti što sam napravio, no do tada moram još ostvariti nekakve ciljeve koje sam si zacrtao – ističe Ivano koji je prvotno upisao Matematičku gimnaziju u Virovitici, no zbog određenih zdravstvenih problema morao se vratiti u Slatinu gdje je nastavio svoje obrazovanje u gimnaziji Srednje škole Marka Marulića gdje sad trenutačno privodi kraju prvi razred.

– Naravno da sam i ove godine čekao priliku za natjecanja iz povijesti i na školskom natjecanju 22. siječnja ove godine, uz svog mentora profesora Darija Kovača, nakon toga sam pozvan na Županijsko natjecanje 12. ožujka u Orahovici na kojem sam imao 59 od 69 bodova, tako da sam očekivao poziv za Državno natjecanje. Tema na Županijskom natjecanju je bila povijest Grčke politike, a ja sam se pripremao za povijest grčkih ratova, no kasnije mi je to pogodovalo jer je to bila jedna od tema na Državnom natjecanju – nastavlja Ivano te ističe kako su pripreme bile malo i stresne jer je u sebi morao potvrditi prijašnje uspjehe za koje je mislio da ih neće ponoviti.

– Ovogodišnje Državno natjecanje iz povijesti se održavalo od 7. do 9. svibnja na Krku u Osnovnoj školi Frana Krste Frankopana. Tematika je bila Rimsko carstvo i Rimska kasna republika, odnosno ratovi i ta tematika mi je vrlo bliska i lakše i zanimljivije mi je učiti. Spomenuti su bili i grčki ratovi i počeci kršćanstva – detaljno će Ivano koji prije svakog natjecanja ima specifičan običaj “gricnuti” kockicu tamne čokolade. Za taj njegov običaj su čuli i neki drugi učenici i slijede ga u toj neobičnoj navici.

– Imali smo 90 minuta odgovoriti na pitanja u testu i predati ga. Odmah sam si našao tri greške s jednim prijateljem iz Zagreba koji je također imao tri greške. Mislili smo da ćemo podijeliti prvo mjesto, ali potkrala se još jedna pogreška te sam završio na drugom mjestu. Unatoč tome, moram istaknuti da mi je ovo natjecanje jedno od najdražih jer sam stekao jako puno prijateljstava i profesori me već prepoznaju. Još mi je drago što sam saznao da sam na prošlogodišnjem natjecanju, osim osvojenog prvog mjesta imao najuspješniji rezultat u povijesti natjecanja – priča nam Ivano i nastavlja da ga zovu “malim genijalcem iz Slatine”.

– Na to natjecanje sam išao s mišlju da ću biti prvi i pomalo mi je gorak okus u ustima jer znam da sam uložio jako puno truda, ali sam si isto obećao da, ako pobijedim, neću više ići na natjecanja. No izgleda da netko od gore ima za mene druge planove, tako da ću morati gurati dalje – znakovito će Ivano koji još nema jasne planove, ali nada se da će biti vezani za povijest koju voli i koja mu “leži”.

– Možda ne pobijedi uvijek najbolji i najuporniji jer potrebno je u svemu i malo sreće. Ja ne radim sve ovo za medalje i priznanja već zbog svog znanja, obrazovanja i budućnosti. Nadam se da je moj primjer motivacija budućim naraštajima da šire svoje znanje i obrazovanje – poručio je Ivano na kraju našeg druženja.

Za jednog šesnaestogodišnjaka vrlo jasna i zrela poruka upućena svima nama da se zamislimo, odlučimo i krenemo učiti i graditi se u bilo kojem smjeru i bilo kojem području. Ivano obožava povijest i prošlost, ali gradi i trudi se za svoju budućnost.
Samo naprijed, Ivano!