Dobre priče: “Moja ljubav je gitara i svirat ću je do kraja života” s Krunoslavom Matišićem

Većina nas dobro poznaje Krunoslava Matišića koji nas svojom pjesmom i svirkom uveseljava baš svakoga dana u samom središtu Slatine. Veliki talent kojeg životne prilike nisu mazile, odlučio je u eteru Radio Slatine otvoriti svoje srce i poslati poruku svim slušateljima, ispričavši svoju životnu priču.

– Bio sam sretno i razigrano dijete i odrastao uz starijeg brata, družeći se s prijateljima i uživajući u djetinjstvu. S nepunih sedam godina sam obolio i morali su mi odstraniti jedan bubreg, te koliko je to god bilo teško, za vrijeme oporavka ja sam aktivno počeo svirati gitaru i prim tamburicu. Otac mi je jako lijepo svirao i pjevao te sam kao klinac naučio repertoar od oko 30 pjesama. Otac je preferirao meksičke pjesme – započinje Krunoslav svoju priču i nadodaje kako je još kao klinac svirao u tadašnjem postavu KUD Dika u kojem svira i danas, a kroz priču se prisjeća izvrsne poduke profesora Josipa Bojagića.

Osim te osnovne glazbene naobrazbe, Krunoslav se može pohvaliti i sa završenih 8 stupnjeva Rock akademije na zagrebačkom Ribnjaku te se kroz priču zahvaljuje profesoru Ivici Vukadinoviću koji ga je puno toga naučio.

S nepunih 14 godina i zavidnim znanjem i talentom sviranja gitare i tamburice, Krunoslav počinje svirati s lokalnim sastavima na svadbama i različitim proslavama.

– Sjećam se da su ljudi nerijetko pitali “što radi onaj mali na pozornici” i da su se kasnije čudili kada su čuli kako sviram. Bila je to “mladost – ludost” koja je za mene prerano došla i jako sam se rano počeo družiti s čašicom – ističe Krunoslav i nastavlja kako je u tom intenzivnom razdoblju sviranja uz društvo postao ozbiljno ovisan o alkoholizmu te je sa 17 godina prvi puta išao na odvikavanje i liječenje u bolnicu Sestre Milosrdnice u Zagrebu.

– Itekako sam tada bio svjestan problema koji imam i liječenje je bilo uspješno, no kasnije kada sam se oženio, stekao obitelj (sina) i prošao kroz razvod koji me je pogodio, jednostavno sam se u sve razočarao te doživio i saobraćajnu nesreću s trajnim posljedicama, ponovno sam počeo tražiti spas u čaši – osjećajno priznaje Krunoslav te poručuje svim mladima da se čuvaju tog kobnog poroka.

– Nemojte čekati da doživite tužnu priču kao ja jer sada imam jako teške zdravstvene probleme. Ipak nisam odustao već sam se 1996. godine učlanio u Udruženje klubova liječenih alkoholičara i uz pomoć tadašnje predsjednice Marije Turk-Kuči, Ksenije Juras, Marije Randelj i Višnje Kajzer ponovno pokušao normalno živjeti i pronaći put do izlječenja. Ima jedna zanimljiva skraćenica koju to udruženje koristi, a to je LJPPS što znači Ljubav, Prijateljstvo, Podrška i Solidarnost i time se vode. Prošao sam sve programe i mogu reći da punih 15 godina nisam okusio alkohol. Osim što sam aktivni član kluba, ja sam tamo zadužen i za svirku tako da je i tu glazba kao lijek – ističe Krunoslav koji aktivno djeluje i u današnjem KUD-u Dika te je nerijetko prisutan i na različitim manifestacijama kao što su promocije knjiga i slično.

Kada sve krene nizbrdo, moramo priznati da je potrebna lavovska volja da se čovjek digne i da donese odluku da će se boriti kroz život. No naš Krunoslav je čvrsto donio odluku da će se boriti za život i najteže dane tog prvotnog oporavka pripisuje boravku u Domu za starije i nemoćne u Borovi.

– Tamo sam se stvarno pridržavao svih faza liječenja i nakon dvije i pol godine sam iz doma izašao izliječen – prisjeća se Krunoslav i ističe kako baš iz tog doma nosi lijepe uspomene jer je tamo imao puno prijatelja i djevojku, no sudbina se opet kobno poigrala i djevojka je preminula.

Ovoga puta naš Krunoslav nije poklekao već se vratio u svoju Slatinu gdje živi u udomiteljskoj obitelji i već punih 10 godina svakoga dana svira u centru grada.

– Navikao sam se na vremenske prilike i neprilike i ne smetaju mi. Imam svoje mjesto gdje već svi znaju da tamo sviram i mogu vam reći da sam doživio jako lijepih dogodovština. Neki ljudi zastanu, zapjevaju sa mnom koji stih, neki me samo pogledaju, no ja znam da sam i njima uljepšao dan. Imam širok repertoar, a sviram i po željama. Mislim da je zadovoljstvo obostrano jer ja s glazbom liječim dušu, a mislim da je i ljudima lijepo kad čuju moju pjesmu i svirku – pripovijeda Krunoslav kojeg poznanici zovu i “Kruno boy” po njegovoj svima nama poznatoj autorskoj pjesmi “Blondina” koju rado svira, a mi je rado i poslušamo. Naravno da smo je čuli i u našem eteru i još jednom imali priliku u ljepoti stihova i melodije.

Krunoslav ima i drage ljude oko sebe koji mu daju podršku te je ovim putem pozdravio svoje udomitelje Sultaniju i Miška Ivanca, cimera Rajka, Neokatekumensku zajednicu sv. Josipa te naravno Udrugu klubova liječenih alkoholičara i sve članove KUD-a Dika.

Uz te dnevne svirke i ostale glazbene aktivnosti, Krunoslav je našao svoju svrhu i misiju i to ga drži da gura dalje kroz život. Hrabrost je otvoriti svoje srce i ispričati priču kao što je to učinio Krunoslav i na svom primjeru poslao i poruku i pouku svim slušateljima i mladim generacijama, no isto tako pokazao i dokazao da se uz volju, podršku i ljubav sve može, pa čak i ono što nam se, na prvi pogled, čini nemoguće. Krunoslava kroz život vodi gitara i to je njegova najveća ljubav i njegov lijek.
Dragi Krunoslave, sviraj nam još dugo!

(nm/Tekst: Ratka Turk, Foto: Nikolina Mažar)