Dobre priče: “Lukas Nola je osoba koja će se pamtiti” s Tinom Bačunom, Nikicom Gilićem i Dinom Divkovićem

Kada se slučajnim spletom okolnosti poklope kockice i stvori prilika za jedan zaista veliki i nesvakidašnji intervju, s jedne strane se veselim izazovu no s druge strane imam tremu hoću li to dobro odraditi.

Upravo takvu priliku je inicirao naš Slatinčanin Dario Jurić kod kojeg su gostovali Tin Bačun, Nikica Gilić i Dino Divković i uživali u vožnji quadovima razgledavajući prirodne ljepote našega kraja. Budući da je Tin Bačun nedavno imao promociju monografije “Lukas Nola”, a Nikica kao poznati hrvatski filmolog i komparatist s Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu i profesor na Akademiji dramskih umjetnosti koji je također pomogao u stvaranju ove velike monografije kao su-urednik te Dino Divković koji je također odradio opus koji je bio vezan za Lukasovo glazbeno stvaralaštvo možemo slobodno reći da smo imali svojevrsnu ekskluzivu za razgovor.

Tina Bačuna, Nikicu Gilića i Dinu Divkovića spaja projekt monografija “Lukas Nola” koja je i bila povod našeg razgovora.

– Ideja o monografiji o Lukasu Noli je proizašla iz nesvakidašnjeg principa rada. Radio sam na tekstu koji je trebao nositi ime “Tragovi modernizma u suvremenom Hrvatskom filmu” na tragu nečega što je već pisao prof. Gilić u kojemu je Lukas Nola bio središnji dio tog teksta. Još od mladosti, kada sam gledao njegov prvi film “Nebo sateliti”, me očarao njegov opus i autorski stil. Budući da sam obožavao njegove filmove cilj mi je bio napraviti intervju koji bi obuhvaćao čitav njegov opus no nažalost, taj intervju se nije dogodio jer je Lukas preminuo, ali ja sam želio da nastane nekakav tekst i nastao je te je objavljen u Hrvatskom ljetopisu. No kroz istraživanje sam primijetio da nedostaje puno materijala za kvalitetnu obradu Lukasovog stvaralaštva te se kroz suradnju s Bornom Zidarićem i Barbarom Nolom i profesorom Nikicom Gilićem rodila ideja o projektu monografije – započinje Tin priču i nadodaje kako prije toga nije bio urednik bilo čega, a kamo li glavni urednik takvog “divovskog” projekta kao što je ova monografija.

Na samom početku nije manjkalo ambicije i motivacije, ali je manjkalo tehničkog predznanja, no Tin to smatra prednošću jer nije znao što ga čeka i to smatra izazovom. Monografije se pišu po 5 ili čak 10 godina, no Tinova želja i entuzijazam je bila presudna za stvaranje ove vrlo detaljne i kvalitetne monografije u svega godinu i pol dana.

– Tin nije imao iskustva, no možda mu je baš to pomoglo da nema straha i da se ne boji velikih prepreka, a ja sam bio sretan što sam se u taj projekt mogao uključiti pogotovo surađivati s Tinom i Dinom koji su bili moji studenti. Mislim da je to san svakog pedagoga kada možeš surađivati sa svojim studentima i kroz to vidjeti koliko su briljantni u onome što rade – ističe prof. Gilić te nastavlja kako Tina smatra tipom vizionara jer je u cijelu priču ušao bez iskustva, no poznavajući ga kao studenta, znanstvenika, kritičara, a i kao čovjeka vjerovao sam da će to ostvariti i ponosan sam što sam mogao u tome sudjelovati.

Na samom početku je bilo raznih prepreka a prva od njih je kašnjenje na natječaj koje bi sam proces odgodilo na skoro godinu dana, a bez kojeg se nije moglo jer svaka etapa procesa zahtijeva financijsku podršku.

– Nisam želio čekati, a znao sam da smo zakasnili. Mislio sam, ako je Lukas cijeli svoj radni vijek morao čekati valorizaciju svojih radova za života, nije zaslužio čekati i nakon svoje smrti – ističe Tin koji je i tu našao rješenje pronašavši donatore koji su financirali tekstopisce, a da bi smanjio troškove čak je na mjesec i pol dana preselio na Tajland jer je tamo, kako kaže, život znatno jeftiniji no isto tako mu je to jako pomoglo da se što više vremena fokusira na knjigu na kojoj je radio danonoćno i predao joj se u potpunosti.

– U knjigu je uključeno jako puno ljudi i zbog toga smo ih naveli u zahvalama. To nisu bili samo ljudi koji su s Lukasom poslovno surađivali, tu su bili ljudi koji su s njim proveli djetinjstvo, mladost i kasnije s njim prijateljevali. Svi su se toliko srdačno odazvali jer im je bilo posebno drago što će jednog dana osvanuti monografija o njihovom kolegi i prijatelju. Ako nekoga treba posebno istaknuti, to je svakako njegova supruga Barbara Nola koja je doslovno dala sve od sebe i pronašla doma toliko materijala i zapisa koji su nam bili dragocjeni u stvaranju monografije – ističe Tin.

Barbaru smo uspjeli kontaktirati te nam je u izjavi o monografiji istaknula veliko zadovoljstvo što je knjiga nastala iz pera ljudi koji su cijenili Lukasa i kao umjetnika i isto tako kao čovjeka jer ljudi koji su voljeli Lukasa su oduševljeni konačnim produktom i kao da se čini da Lukasov duh izlazi iz nje. Posebnost knjige je što ona prikazuje djelo Lukasa, no isto tako njegovu osobnost i privrženost, kako radu, tako i ljudima kojima je bio okružen te kroz to veliko zadovoljstvo Barbara je neizmjerno zahvalna Tinu i ostalim suradnicima što su napravili tako dobru knjigu, koja će mnogima, kako kaže, biti putokaz za dalje.

Većina ljudi poznaje Lukasa kao uspješnog filmskog i kazališnog režisera, no on je bio i izvrstan kolumnist, pisao je i objavljivao poeziju te u mladosti imao bend Fuj Tajfel koji također govori koliko je bio svestran i osebujan. Upravo u glazbenom dijelu monografije je opisan Lukasov bend koji je kroz glazbenu priču približio Dino Divković prikupivši sve materijale od ljudi koji su s Lukasom živjeli tu mladenačku glazbenu etapu.

– Moj je posao bio detektivski i sve se činilo kao izazovna potraga za blagom. Trebalo je intervjuirati sve ljude koji su nekada svirali s Lukasom, a zanimljivost je ta da je u jednom trenutku u bendu bio i Oliver Dragojević. To je bilo adolescentno razdoblje Lukasovog odrastanja jer je bend postojao kroz srednjoškolsko obrazovanje, a s punoljetstvom se bend raspao. Moram priznati da je taj istraživački rad i prikupljanje informacija bilo puno teže, dok je samo pisanje teksta bilo najlakši i najbrži dio – ističe Dino.

Knjiga je do sada doživjela tri promocije (ako ne računamo ovu našu audio promociju), no na jesen se planira promocija po većim gradovima. Dugoročni plan je iskombinirati promociju monografije kroz retrospektivu njegovih filmova te se iskreno nadamo da će jedna ugledati svjetlo dana u našem POU Slatina.

– Lukas je imao vrlo plodan opus kvalitetnih autorskih radova. Bio je iznimno tola humoristična osoba i imao izrazito zanimljiv privatni život. Na temelju svih razgovora koje sam vodio s ljudima vidljivo je koliko im i danas nedostaje. On je bio “ljepilo” koje je spajalo različite ljude i stvarao veliko prijateljsko okruženje – ističe Tin, a Nikica dodaje kako je samog Lukasa slabo privatno poznavao, ali mu je bio užitak s njim razgovarati jer to nije bio razgovor s kritičarem već s čovjekom koji doista nešto zrači i misli te su ga zato svi voljeli. Od glumaca, kolega, scenografa, kostimografa, a na kraju i publike.

– Lukas je doista osoba čija će se djela pamtiti, a o njemu će se još dosta govoriti – bila je završna rečenica prof. Nikice Gilića koja je, na neki način, zaključila naš razgovor.

Nadamo se da će što više ljudi imati priliku držati u rukama monografiju o velikom Lukasu Noli jer to nije samo priča o njegovom radu, filmovima, predstavama, pjesmama… to je priča o životu punom ljubavi, prijateljstva i strasti prema stvaranju. Vidimo se na promociji.

Ratka Turk