Dobre priče: “Ljubav prema glazbi došla je sa prvim gramofonom” s Alenom Islamovićem

Koncert Alena Islamovića u Novoj Bukovici povodom blagdana Velike Gospe bio je prilika za “dobru priču” koja se nije smjela propustiti. Ipak, imala sam određene bojazni da neću uspjeti zbog puta, tonske probe ili jednostavno raspoloženja. Ugodno sam se iznenadila kada me je Alen sa svojim bendom dočekao raširenih ruku, s velikim osmijehom, te mi odmah prilikom upoznavanja darovao svoj CD.

Povukli smo se u tišinu i priča je krenula – a odakle drugdje nego od ranog djetinjstva.

Alen se rodio u Sokolcu, malom selu pokraj Bihaća, u koji se s nepune dvije godine preselio s obitelji.

– Moje odrastanje bilo je uz rijeku i uz vječni strah roditelja da se nama djeci nešto ne dogodi. Kao četvrto i najmlađe dijete, uz dva brata i sestru, nisam smio previše prilaziti vodi. Tek sam s deset godina prvi put pokušao plivati u plićaku. Kasnije sam uz stariju braću proplivao, a to vam je bilo po principu: ili proplivaš ili te nema – sa smiješkom započinje Alen, koji je bio vrlo nadaren za nogomet, a kao srednjoškolac se aktivno bavio i stolnim tenisom. Ističe da je ljubav prema glazbi stigla s prvim gramofonom u kući.

– Moj je brat u to vrijeme čitao glazbeni časopis “Jukebox” u kojem su bile sve vijesti o zbivanjima na sceni, posebno popu i rock ‘n’ rollu. Imali su i stranice preko kojih su se mogle naručiti ploče iz inozemstva, pa su ubrzo stigle prve singlice The Rolling Stonesa, The Whoa, Beach Boysa, a kasnije i Deep Purplea, Led Zeppelina, Bad Companyja i, naravno, The Beatlesa koji su se najviše slušali. Tada sam se zaljubio u tu vrstu glazbe. O narodnoj glazbi, sevdahu ili folku nisam znao ništa, niti me to zanimalo – nastavlja Alen i dodaje kako ga je prve akorde na gitari naučio stariji brat. Budući da su obojica bili ljevoruki, žice su bile postavljene obrnuto i prilagođene njima. Kasnije je Alen upijao sviračko znanje gdje god je stigao.

– Znao sam ići po parkovima gdje su se okupljali svirači te upijati njihove pokrete, zapisivati i isprobavati. Ubrzo sam savladao i prve taktove. Prve pjesme koje sam naučio bile su “Tike, tike tačke”, “Zbog jedne divne crne žene”, “Crni leptir”, “Lola” i još pokoja. To je bilo takvo vrijeme, domaćih rock bendova gotovo da nije ni bilo ili su tek počinjali – ističe Alen. Nastavlja kako je srednja škola koju je pohađao kupila pojačalo, bubnjeve, bas i solo gitaru upravo za njega i njegove prijatelje koji su počinjali svirati.

Ubrzo su oformili bend koji je svirao na raznim okupljanjima mladih, pa ih je put odveo u Zagreb na radnu akciju “Sava” za izgradnju nasipa, gdje su svirali kao predgrupa Divljim jagodama.

– To je bila prilika da pokažemo što znamo i ostavimo što bolji dojam. Kasnije smo osvajali visoka mjesta na lokalnim gitarijadama koje su se organizirale po obližnjim gradovima. To je bio prvi pokazatelj da radimo nešto dobro – navodi Alen.

Osamdesetih godina došao je u grupu Divlje jagode kao bas-gitarist te sudjelovao u objavi njihovog albuma “Stakleni hotel” s autorskom pjesmom “Auto stop” i baladom “Potraži put”. Poslije toga izlazi album “Motori”, na kojem je Alen autor gotovo svih tekstova. Najveći hitovi s tog albuma – “Motori”, “Šejla”, “Sve iz inata” i “Šampioni” – izašli su upravo iz Alenova pera. Pisao je tekstove i za pjesme na sljedećim albumima, pridonoseći sve većem usponu Divljih jagoda, čime su članovi benda dobili priliku i za inozemnu karijeru snimanjem albuma na engleskom jeziku u Londonu.

– Koliko god je to bila velika prilika, meni je predstavljao i određeni teret jer sam morao savladati jezik. U školi sam učio ruski, pa sam engleski znao samo s ploča i iz pjesama koje sam naučio. U Londonu sam čak išao i u školu stranih jezika te mogu reći da sam u taj album uložio i zadnji atom energije kako bi te pjesme na engleskom zvučale što bolje. Album je izašao i produkcijski je vrhunski odrađen, no shvatio sam da ta “svjetska” slava nije moj put. Vratio sam se kući i tada je započela moja priča s grupom Bijelo dugme – navodi Alen. Ističe kako je Goran Bregović počeo pisati drugačije pjesme u odnosu na one za bivše pjevače Željka Bebeka i Mladena Vojičića Tifu, prilagodivši i tekstove i melodije Alenu.

Dogodila se prava eksplozija s albumom “Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo”, a za njim nije zaostajao ni sljedeći album “Ćiribiribela”. Uslijedile su velike turneje po velegradovima i milijunske naklade. Bilo je to zlatno doba u kojem je Bijelo dugme ispisalo povijest svog prepoznatljivog rock izričaja.

Nakon prekida rada grupe i njezinog raspada, Alen je nastavio solo karijeru koju vrlo uspješno održava i danas. Kroz razgovor smo se dotaknuli još jedne lijepe prijateljske priče u kojoj je glazba povezala ljude – grupe “4 Asa”, u kojoj su uz Alena stajali Vlado Kalember, Jurica Pađen, Rajko Dujmić i Slavko Pintarić Pišta.

– To je jedna lijepa uspomena. Imali smo golem repertoar i naši su koncerti bili pravi doživljaj, spoj popa i rocka. Svirali smo i pjevali s takvim užitkom, a ta je lijepa priča trajala dvije godine, sve do, nažalost, preranog odlaska Rajka Dujmića – ističe Alen.

Danas i dalje njeguje svoju solo karijeru te sa svojim bendom ima brojne nastupe, dok usporedno nastupa i s Bijelim dugmetom, pa mu je raspored popunjen. Unatoč stalnim putovanjima, već šest mjeseci radi na novom albumu za koji kaže da će biti vrlo zanimljiv jer su autori pojedinih pjesama Alka Vuica, Sergej Ćetković i Miroslav Rus, a i sam je na nekoliko skladbi ostavio osobni pečat. Druga je posebnost to što će svi glazbenici koji sviraju na albumu biti stranci. Prvi singl, pjesma “Igra”, očekuje se krajem rujna, a Alen se nada da će pronaći put do obožavatelja.

Veličina Alena Islamovića i ključ njegove dugovječnosti na regionalnoj sceni, na kojoj je prisutan od samih početaka i gdje je svojim glasom, melodijom i tekstovima postavio čvrste temelje rock izričaja koji odolijeva vremenu, leže u njegovoj skromnosti, srdačnosti, jednostavnosti i golemu talentu. Njegova predanost glazbi osnova je njegova života, a publika to prepoznaje.

Na koncertu smo uživali puna dva i pol sata, zdušno pjevajući s Alenom sve pjesme. Proživjeli smo i njegovu i vlastitu mladost, a u stopu su nas pratili i mlađi naraštaji.

Nestrpljivo čekamo novi album i novi koncert. Hvala i vidimo se!

Ratka Turk