Dobre priče: “Ljubav, pažnja i strpljenje mijenjaju živote” s Jasminkom Popović

Jučer (srijeda) smo u emisiji Radio Slatine “Dobre priče” ugostili Jasminku Popović, dobitnicu Zahvalnice Grada Slatine koja je velik dio života posvetila čuvanju i udomljavanju djece i to smatra svojim najboljim životnim izborom.

– Svi me poznaju kao tetu Jasnu ili kao tetu čuvalicu jer sam se čuvanjem počela baviti još dok su i moja djeca bila mala. Suprug mi je radio u naftnoj kompaniji i bio je često na terenu, a ja sam uz naše troje djece odlučila čuvati djecu čiji roditelji nisu imali mogućnosti da ih upišu u vrtić. Djece je svake godine bilo sve više te sam s vremenom postala prava “teta čuvalica” – započinje Jasminka kojoj je nakon nekoliko godina, kako kaže, prirodno došla ideja o udomiteljstvu kao nastavak onoga što je već godinama radila, no sada je osim čuvanja željela pomoći i djeci kojoj je to najpotrebnije.

– Sve je krenulo 2009. godine kada sam stekla uvjete i dobila dozvolu te mogu reći da mi je to bila najbolja odluka u životu. Mi udomitelji za djecu saznajemo preko Centra za socijalnu skrb, a razlozi za udomljavanje su različiti. Nekada su to loše životne prilike, siromaštvo, bolest roditelja, a ponekad i zanemarivanje ili nasilje. U takvim slučajevima udomiteljska obitelj pruža privremeni dom, sigurnost, ljubav i brigu dok se ne odluči hoće li se dijete vratiti roditeljima ili biti posvojeno – nastavlja Jasminka i nadodaje kako je kroz njenu udomiteljsku obitelj prošlo ukupno 33 djece i 3 majke s djecom, no ono što je izuzetno emotivno i posebno je bilo udomljavanje beba koje su dolazile direktno iz rodilišta.

– Najmlađa beba je bila stara samo 5 dana i to je za mene jedno doista posebno i izazovno iskustvo, ali i nevjerojatno dragocjeno jer svaki trenutak s tako malim djetetom, od prvog gutljaja mlijeka, do prvog osmijeha i zubića ostaje u srcu – emotivno će Jasminka koja je u udomiteljstvo doista utkala svoj život i emocije, a dokaz za to su brojna, sad već odrasla djeca koja su još uvijek s njom u kontaktu.

– Svako dijete ima svoje posebno mjesto u mom srcu, ali i u mojoj obitelji jer neka su odrastala uz moju djecu, a neka sada odrastaju uz moju unučad. No bio je jedan poseban dječak koji je došao kod nas kada je imao samo 6 dana, a ostao je u našoj obitelji gotovo 7 godina. Zaista smo se jako vezali za njega jer je kroz sve te godine postao punopravni član naše obitelji. Kada je došlo vrijeme da ga “pustimo”, bilo mi je izuzetno teško jer sam se i ja jako vezala. Imao je priliku za posvajanje i teška srca smo odlučili da je to za njega najbolje. Suprug i ja smo već u godinama, a on je dobio priliku imati mlade roditelje koji će ga voditi za život, a mi ga i dalje pratimo i volimo – nastavlja Jasminka te ističe kako udomiteljstvo nije posao i nema radno vrijeme već je to puna kuća obaveza, dužnosti, ali i veselog dječjeg smijeha. Trenutačno u njenom domu boravi šestero djece i svi su različite dobi, od predškolske pa do drugog srednje. No uz dobru organizaciju, zajedništvo i podršku sve se može obaviti na vrijeme.

– Moj dan je od jutra ispunjen obvezama prema djeci. Od otpremanja u školu, kuhanja, pisanja zadaće do odlaska u park ili druženja uz društvene igre. Trudim se da što manje budu na mobitelima i dobiju ga samo uvečer kada su sve obveze završene. Moram naglasiti da mi tijekom dana i djeca pomažu spremajući svoje stvari ili pomaganja u kuhinji i tako se uče biti samostalni i odgovorni – ističe Jasminka koja se trudi uskladiti sve njihove obveze što ponekad nije nimalo lako, no svi se zajedno trude da svaki dan bude organiziran, a da svako dijete osjeti da je bitno i voljeno.

Djeca koja borave u Jasminkinom udomiteljstvu imaju priliku komunicirati i sa svojim pravim roditeljima i ta su iskustva ponekad emotivna, no ponekad vrlo izazovna.

– Nekad su susreti veseli i puni smijeha, a nekad donose tugu ili zbunjenost jer djeca ne razumiju uvijek situaciju do kraja. Bilo je situacija gdje roditelji ne pokažu dovoljno pažnje i ne posvete se djetetu prilikom posjeta, no isto tako ponekad ni djeca nisu zainteresirana za roditelja. Mi se uvijek trudimo da svaki susret bude podržavajući, da razgovaramo o emocijama koje se jave i da im pomognemo da se snađu u takvim situacijama – napominje Jasminka koja je kroz te sve godine života s djecom različite dobi imala prilike stjecati posebna iskustva u odrastanju djece uz svoje troje djece i četvero unučadi koja također borave s udomljenom djecom kada dođu kod bake.

Jasminkin nesebičan trud i doprinos je prepoznao i Grad Slatina te je povodom obilježavanja Dana grada dobila i Zahvalnicu na koju je jako ponosna jer kroz tu zahvalu vidi podršku i Grada Slatine, Centra za socijalnu skrb, svoje obitelji bez čije podrške ne bi mogla sve to ostvariti i brojnih prijatelja koji su je podržavali te to priznanje ne smatra osobnim uspjehom, već priznanjem svim udomiteljima koje pokazuje da njihov rad i trud ne ostaje neprimijećen i daje im dodatnu snagu da nastave raditi ono što vole.

Jasminka je svoj radni vijek i svoj život posvetila djeci i nema razlike u ljubavi i bliskosti jer “djeca su djeca” i sva trebaju i pažnju i ljubav. Tanka je linija između posla i života jer je Jasminka svoju ljubav utkala u svoj posao i djeca to osjete.

– Svima bih poručila da svaki trenutak s djetetom vrijedi. Ljubav, pažnja i strpljenje mogu mijenjati živote, ponekad na načine koje ne možemo ni zamisliti. Čak i kad je teško, trud i predanost se vraćaju u osmijehu, zagrljaju i napretku djece. Iako je posao zahtjevan i radno vrijeme neograničeno, osjećaj da nekome pomažete i mijenjate život nabolje je neprocjenjiv – poručila je Jasminka na kraju svoje doista posebne i dobre priče.

Da nam je više “teta čuvalica” kao što je Jasminka svijet bi bio puno ljepše i sretnije mjesto!

(nm/Tekst: Ratka Turk, Foto: Nikolina Mažar, ustupljene fotografije)