Dobre priče: “Kada znanost služi čovječanstvu” s Patricijom Karaman

Jučer smo imali priliku ispričati dobru priču s našom sugrađankom, uvaženom doktoricom znanosti Patricijom Karaman, magistrom edukacijske rehabilitacije i jednom od najuspješnijih odgojno-obrazovnih djelatnika u Republici Hrvatskoj, koja svoj profesionalni i životni put posvećuje unapređenju kvalitete života djece i osoba s intelektualnim i motoričkim teškoćama.

Patricija je želju za pomaganjem drugima otkrila još kao osnovnoškolka, aktivno djelovala tijekom srednjoškolskih dana, a potom je kroz školovanje i obrazovanje tu želju pretvorila u svoj profesionalni i životni poziv.

– U Osnovnoj školi Eugena Kumičića, koju sam pohađala, psihologinja Jasna Plantak organizirala je nešto što se zvalo „vršnjačko pomaganje“, u sklopu čega su učenici kojima je određeno gradivo bolje išlo pomagali učenicima s teškoćama. To je bio moj prvi susret s takvom vrstom pružanja podrške. U srednjoj školi aktivno sam djelovala u Udruzi mladih „Krik“, koja je tada bila vrlo aktivna i organizirala različite kampove i susrete s osobama s invaliditetom. Kroz ta iskustva prepoznala sam koliko mi se sviđa taj poziv i shvatila da želim ići u tom smjeru – započinje Patricija svoju priču.

Nakon završene osnovne i srednje škole nije dvojila o tome što želi pa je upisala Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je 2012. godine diplomirala i stekla zvanje magistre edukacijske rehabilitacije.

– Moja struka zahtijeva stalno usavršavanje, tako da sam 2015. godine upisala poslijediplomski doktorski studij Prevencijska znanost i studij invaliditeta, a 2023. godine doktorirala sam i stekla titulu doktorice znanosti. Moja je tema bila usmjerena na pitanje kako djeca s intelektualnim i motoričkim teškoćama mogu imati kvalitetniji život te kako roditelji doživljavaju njihovu kvalitetu života i mogu utjecati na nju. Upravo na tom doktorskom tragu temeljim svoje projekte i kontinuirano istražujem – nastavlja Patricija.

Dodaje kako je od 2017. godine i predsjednica Udruge osoba s intelektualnim teškoćama „Vretenac“ (UOSIT „Vretenac“), što joj je omogućilo da stečeno stručno znanje primjenjuje i izvan svoje struke. Pritom ističe kako stjecanje znanja ne prestaje doktoratom, već se kontinuirano nadograđuje edukacijama i iskustvom u praksi. Patricija godišnje pohađa u prosjeku 20 edukacija, piše znanstvene radove, prati nova istraživanja i sudjeluje na konferencijama, što joj omogućuje da stečena znanja i iskustva što kvalitetnije primjenjuje u praksi.

Prisjeća se i prvih dana rada s djecom, kada je imala priliku primijeniti sve što je dotad naučila. Ističe kako je svako dijete različito i zahtijeva individualni pristup. Mali pomaci i koraci naprijed u procesu rehabilitacije najveća su sreća onoga tko ga provodi jer su to dugotrajni procesi, u kojima ponekad treba proći mnogo vremena do prve pozitivne promjene.

– Vrlo je bitan i pristup roditeljima. Važno im je ukazati na to da se usmjere na djetetove mogućnosti i sve ono pozitivno što je dijete ostvarilo ili može ostvariti, a ne na ono što ne može – ističe Patricija te nastavlja kako je pravilan pristup i djetetu i roditelju iznimno važan. Ponekad zahtijeva poseban senzibilitet, ali je ključan za postizanje pozitivnih pomaka.

Patricija je već godinama dio tima Osnovne škole Eugena Kumičića, koja aktivno provodi Erasmus+ projekte usmjerene prvenstveno na edukaciju djelatnika. Međutim, kako navodi, u projekte su danas uključena i djeca, što cijelom iskustvu daje dodatnu vrijednost. Takvi projekti pružaju neprocjenjivu priliku za upoznavanje različitih iskustava, stvaranje prijateljstava, upoznavanje drugih kultura i stjecanje novih znanja.

Dotaknuli smo se i rada UOSIT-a „Vretenac“, koja je tijekom godina djelovanja napredovala do razine na kojoj svojim članovima omogućuje poludnevni boravak, različite aktivnosti, izlete i druženja. Kvaliteta života članova time je podignuta na sasvim novu razinu. Oni se osjećaju korisnima za zajednicu, kroz radionice uče različite vještine i izlaze iz svoje zone komfora, i to u pozitivnom socijalnom i emocionalnom smislu.

– Vretenci će nagodinu proslaviti punih deset godina djelovanja. Od teških početaka izrasli smo u udrugu koja je tijekom tog vremena provela više od 70 projekata, zapošljava djelatnike, pruža kontinuiranu podršku svojim članovima i aktivno surađuje sa zajednicom. Danas imamo 43 člana, 17 zaposlenih i 24 volontera te mislim da smo zaista izrasli u jednu lijepu cjelinu koja doprinosi boljoj i kvalitetnijoj slici našega grada. Izrazito smo ponosni na svoj rad – ističe Patricija.

Njezin rad prepoznala je i struka. Od 2019. do 2024. godine kontinuirano je primala zahvalnice za doprinos razvoju kvalitete odgojno-obrazovnog sustava Republike Hrvatske, dok joj se od 2017. godine pa sve do danas dodjeljuju povelje za doprinos unapređenju rada škole. Dobitnica je i zahvalnice za nesebičan volonterski rad na području Grada Slatine, a ove je godine ponosna dobitnica i nacionalnog priznanja. Uvrštena je među najuspješnije odgojno-obrazovne djelatnike u Republici Hrvatskoj te joj je dodijeljena prestižna nagrada Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih.

Iako je Patricija u nekoliko navrata istaknula kako rad nikada ne prestaje i kako uvijek ima prostora za napredak, voljela bi dočekati vrijeme u kojem se osobe s invaliditetom neće posebno isticati, već će njihova prisutnost i ravnopravno sudjelovanje u društvu biti nešto sasvim prirodno i uobičajeno.

– Jako se malo govori o zapošljavanju osoba s invaliditetom i voljela bih kada bi se i na tom području napravili konkretni pozitivni pomaci. Također bih voljela da UOSIT „Vretenac“ konačno dobije svoj prostor – navodi Patricija.

Trenutačno su ona i ostali članovi udruge posebno usmjereni na pripreme za obilježavanje desete obljetnice djelovanja, koju slave sljedeće godine. U planu je snimanje videospota za njihovu pjesmu, a radi se i na monografiji. Jedan od projekata na koji su posebno ponosni jest organizacija Sportskih susreta za sve udruge iz Republike Hrvatske. Očekuje se da će Slatinu tom prilikom posjetiti više od 150 osoba s intelektualnim teškoćama, čime će Vretenci imati priliku uzvratiti gostoprimstvo i ujedno obilježiti svoju veliku obljetnicu.

– U životu je najbitnije pronaći ono što nas osobno ispunjava. Ja sam imala tu sreću da radim ono što volim i što me osobno ispunjava. Voljela bih da to pronađe svatko od nas jer bi tada sve bilo puno lakše i ljepše – poručila je Patricija na kraju našeg druženja.

Želimo joj puno uspjeha na svim područjima njezina djelovanja, kako u školstvu tako i u radu s „Vretencima“.

Ovom dobrom pričom još smo jednom potvrdili da smo „Mali grad velikih ljudi“.

(nm/Tekst: Ratka Turk, Foto: Nikolina Mažar)