Dobre priče: “Iskrenost i povjerenje su ključ za uspjeh” s Mladenom Graovcem

S posebnim zadovoljstvom smo ugostili Mladena Graovca u emisiji Radio Slatine “Dobre priče”. Čovjek koji je svojim predanim radom ostavio dubok trag među generacijama učenika, kolektiva i kolega i, ustvari, cijelog našeg grada. Za svoje zasluge i zalaganje je dobio i Srebrnu plaketu Grada Slatine te Povelju zahvalnosti Virovitičko-podravske županije.

Mladen je u našim “dobrim pričama” otkrio ključ za uspjeh i otvorio svoje srce.

– Imao sam sreću da sam odrastao preko puta tadašnjeg kultnog mjesta sastajanja mladih, tzv. Trećeg rajona koji je bio i disko klub. Još kao dijete sam sjedio na stepenicama i gledao starije, a kasnije smo se i mi tamo okupljali i puštali ploče. Sjećam se pokojnog gospodina Pere Gadanca koji je uredno u 22:00 sata vadio osigurač i pravio ‘fajront’, no mi se nismo ljutili jer smo znali da tako mora biti, a čekale su nas i djevojke koje je trebalo otpratiti do kuće – s nostalgijom započinje Mladen te nadodaje kako je odmalena obožavao Radio Luxemburg te da je glazba tog vremena dosta formirala njegovo odrastanje.

Ljubav prema povijesti mu je usadila susjeda koja je na svom tavanu imala razne starinske predmete, no ono najzanimljivije je bilo što je svaki taj predmet krio određene priče za koje je Mladen bio izrazito zainteresiran. Kasnije se izrazito zanimao za geografiju zahvaljujući profesorici Beatrici Žilavi za koju kaže da mu je uspjela prenijeti ljepotu tog predmeta.

Nakon prva dva razreda gimnazije, Mladen se odlučuje prebaciti u strojarski smjer, na opće čuđenje roditelja, no njegova odluka se u kasnijem životnom i radnom vijeku pokazuje kao vrlo učinkovita.

– Kada sam maturirao, bez znanja roditelja sam otišao i upisao povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i na Prirodoslovnom i matematičkom fakultetu smjer geografiju. Mene je vodila ljubav prema povijesti, ali i određeni inat prema profesorici u srednjoj školi da pokažem da se povijest može predavati i na druge načine, a geografiju sam upisao kao znak zahvalnosti profesorici Žilavi da nastavim prenositi znanje učenicima kako ga je ona znala prenositi – zaključuje Mladen te navodi kako mu je prvo radno mjesto bilo u O.Š Sveta Nedelja te da ga tadašnji razred učenika još uvijek pamti i da su se družili u siječnju.

– To mi je potvrda da sam uspio predavati povijest kao predmet na način kakav mislim da je puno učinkovitiji, a to su priče koje kroz to stečeno znanje mogu tadašnjim učenicima, a današnjim odraslim ljudima pomoći u životu – ističe Mladen koji je zbog očeve nezgode morao napustiti posao u Svetoj Nedelji i vratiti se u rodnu Slatinu.
Po povratku je jedno vrijeme radio u Hrvatskoj pošti, a bio je aktivan u Domovinskom ratu, no kasnije se posvećuje radu na obiteljskom gospodarstvu.

– Jedno vrijeme sam radio i kao nastavnik u O.Š. Josipa Kozarca i iz tog razdoblja također pamtim lijepe dane s brojnih natjecanja i rada s učenicima.

Izdvajanjem strukovnih smjerova iz Srednje škole Marka Marulića i osnivanjem Industrijsko-obrtničke škole Slatina, Mladen je prepoznat od strane Povjerenstva školstva, Grada Slatine i Virovitičko-podravske županije kao osoba koja bi mogla pokrenuti rad škole te Mladen postaje v.d. ravnatelj IOŠ Slatina.

– E, tu mi je jako dobro došlo moje stečeno znanje iz strojarskog smjera koji sam završio – sa smiješkom ističe Mladen te se zahvaljuje svima koji su mu dali podršku da uspije u tom velikom izazovu koji je bio izrazito težak.

– Od postavljenih sedam smjerova koje smo tada imali, danas imamo 13. Naša škola je postala prepoznatljiva i uspješna, no ništa to ne bi postigli bez podrške, a bez tima ljudi koji su sa mnom radili u školi ja danas ne bih bio Mladen Graovac – ističe naš sugovornik i nastavlja da je bilo velikih izazova te da je ključ svega iskrenost i povjerenje.

– Nikada nisam niti jednog učenika obasipao lažnim obećanjima, a isto tako i kolege, no to sam očekivao i od njih i uvijek sam se trudio biti prvo čovjek, a tek onda ravnatelj. Ravnatelj je samo funkcija koja dođe i prođe, a ono čovječno traje i pamti se – nadodaje Mladen i nastavlja da se uvijek trudio biti otvoren i s nastavnicima i s učenicima. Jer jedno “dobro jutro” s osmijehom može svakom popraviti dan.

Mladen je otišao u zasluženu mirovinu i iza sebe ostavio bogat i uspješan put brojnih projekata IOŠ-a Slatina, no osobito je ponosan što su prvi bili prepoznati kao Centar izvrsnosti i što su jedina škola u županiji koja je zadržala smjerove krojač i prodavač koji su ugašeni i u većim gradovima.

Kao kruna njegovog rada i zalaganja je dobitak Srebrne plakete Grada Slatine i Povelje zahvalnosti Virovitičko-podravske županije i zbog toga je zahvalan svima koji su prepoznali njegov rad, no ipak napominje kako mu je još veća nagrada stisak ruke i čestitka iskrenih prijatelja te da je ponosan što je prvotno ista priznanja dobila i njegova škola.

– Jedna stvar je jako bitna u životu, a to je povjerenje koje mora biti dvosmjerno i mora biti međusobna podrška… E, onda je samo nebo granica i sve se može postići – ističe Mladen koji je aktivan i kao član Udruge Ličana “Vila Velebita” te ga vesele njihova druženja i putovanja.

– Ja sam na prvom mjestu Slavonac, a po podrijetlu vučem korijene iz Like, tako da me vesele posjeti tom kraju, naravno s dobrim prijateljima – sa smiješkom nastavlja Mladen, koji je prije svega obiteljski čovjek koji se sa svih poslova i aktivnosti uredno vraća svom toplom domu i supruzi s kojom ima već odraslog sina koji je vrlo uspješan i živi u Virovitici.

– Meni je obitelj nukleus (početak svega) i volim biti kod kuće jer imam osjećaj da mi se doma pune baterije, a sad kada sam u mirovini pokušat ću realizirati još jednu svoju želju, a to je kuhanje. Jako volim kuhati, ali nisam do sada imao previše vremena, no sada ću nadoknaditi. Isto tako bi uskoro trebao postati djed i to bi bila jedna moja zaokružena priča – ističe Mladen, a za daljnje planove ne želi ništa planirati, osim dobre knjige, posvećenosti obitelji i guštanja u životu.

– Na fakultetu sam upoznao Splićanima koji je davno služio vojsku u našoj Slatini i rekao mi je kako je to prelijep gradić pun dobrih ljudi. Moja želja i poruka je da naš grad bude još ljepši i da nas i dalje pamte po ljepoti okoliša i dobroti ljudi – poručio je Mladen na kraju našeg druženja, s velikim osmijehom i još većim srcem.
Bila nam je izuzetna čast i zadovoljstvo.

(Tekst: Ratka Turk, Foto: Nikolina Mažar)