Dobre priče: “Emocije kroz čitanje” s Melitom Schmitz

U srijedu smo u emisiji Radio Slatine “Dobre priče” imali priliku saznati mnogo bitnih činjenica o važnosti i višestrukim dobrobitima čitanja za sve generacije. O toj je temi govorila profesorica hrvatskoga jezika i knjižničarka u OŠ Eugena Kumičića Melita Schmitz, predstavivši provedene školske projekte.

Prvi projekt, pod nazivom „Život je bajka“, bavio se utjecajem odgojnih roditeljskih postupaka na razvoj rizičnih i ovisničkih ponašanja djece. Projekt je prošle školske godine prijavljen na natječaj Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih te odobren u iznosu od 1.877 eura.

– Kao voditeljica projekta mogu reći da smo ga vrlo uspješno proveli te da su odrađene sve planirane aktivnosti – započinje Melita te naglašava najveću odgovornost roditelja u odgoju djeteta, ističući pritom povezanost s važnošću čitanja. Čitanje od najranije dobi utječe na razvoj i formiranje djetetove osobnosti, a uvelike pomaže i roditeljima u pravilnom odgoju djeteta.

– Treba čitati već od prenatalnog razdoblja jer je znanstveno dokazano da i nerođeno dijete čuje i proživljava sve što proživljava majka. Također je važno istaknuti da odnos roditelja prema djetetu utječe na kasnije oblikovanje njegove osobnosti. Provedene studije na rizičnim i prijestupničkim skupinama odraslih osoba potvrdile su da su mnogi od njih odrastali u rizičnim i teškim uvjetima ili bez roditelja te da okolina u vrlo velikoj mjeri utječe na to kakvi ćemo postati. To nam je na predavanju u sklopu projekta vrlo vjerodostojno prezentirala profesorica psihologije i filozofije Vesna Krauth, ujedno osnivačica prve Waldorfske škole u Hrvatskoj i Foruma za slobodu odgoja – ističe Melita.

Nastavlja kako se osobnost u velikoj mjeri oblikuje do sedme godine života te da je to razdoblje u kojem roditelj zaista može utjecati na formiranje djetetove osobnosti. Čitanje bajki jedan je od vrlo važnih čimbenika u tom procesu jer upravo bajka pomaže roditeljima da se djeca užive u priču i da u sebi prorade neke emocije koje su možda u stvarnom životu nedorečene ili neobjašnjive.

Prezentacija nije bila namijenjena samo djeci, već i roditeljima, kojima je pružena mogućnost boljeg razumijevanja samog procesa i važnosti čitanja bajki. Pritom je važno istaknuti i identificiranje s glavnim likovima, što također pridonosi daljnjem rastu i razvoju te jačanju samopouzdanja.

Kroz projekt su nabavljene i knjige autorica Anite Šojat i Jasminke Tihi Stepanić, čime je dodatno potaknuto čitanje i među učenicima viših razreda.

Održani su i roditeljski sastanci na temu utjecaja roditeljskih postupaka na razvoj rizičnih ponašanja.

Također je istaknut problem stalne prisutnosti digitalnih sadržaja i njihova utjecaja na smanjenje koncentracije te stvaranje ovisnosti i drugih poteškoća. Održane su i radionice osobnog rasta i razvoja za učenike viših razreda.

– Zaista smo se potrudili prezentirati i djeci i roditeljima sva znanja i upute o tome kako ovim „internetskim“ generacijama pomoći da, unatoč galopirajućem tehnološkom napretku, ostanu na pravom putu i ostanu svoji. Mislimo da smo upravo kroz ovaj projekt uspjeli napraviti prvi važan iskorak, a u pripremi su i sljedeći projekti za još bolji napredak – ističe Melita te nastavlja kako imamo sve uvjete, samo moramo uložiti malo više interesa i truda, kako djeca, tako i odrasli.

Drugi projekt, pod nazivom „Čitam i osjećam 2“, nastavak je projekta „Čitam i osjećam 1“, koji je proveden u suradnji s OŠ Josipa Kozarca.

– Kolegica Jelena Martinović, knjižničarka u OŠ Josipa Kozarca, i ja vrlo uspješno provodimo projekt koji nije financiran ni od koga i traje već drugu godinu. U njegovoj realizaciji uvijek nam je na raspolaganju Gradska knjižnica Viktora Žmegača Slatina te im se ovim putem zahvaljujem. Cilj projekta je suradnja i međusobno pomaganje knjižničarki te poticanje učenika na čitanje i uživanje u čitanju. Ciljna su skupina učenici trećih razreda obiju škola, a kroz osam priča pokušavamo izazvati osam različitih emocija. Nakon toga, na zadanu temu pročitane priče, održavamo likovnu radionicu koristeći se različitim tehnikama. Budući da se radi o dvjema školama, uvijek prakticiramo da Jelena čita učenicima iz naše škole, a ja njezinim učenicima. Budući da smo vrlo zadovoljne realizacijom projekta, mogu reći da i dalje planiramo i osmišljavamo načine kako djecu vratiti čitanju, olovci i papiru jer samo tako razvijamo one prave vještine koje su nam potrebne za pravilan rast i razvoj – završava Melita.

Na kraju našeg razgovora još je jednom uputila poruku i djeci i roditeljima da uzmu knjigu u ruke i dožive emociju, jer se prave vrijednosti kriju upravo u riječima koje je netko osmislio i napisao kako bi kod čitatelja probudio one prave osjećaje – sreću, smijeh, tugu i suze, ali one izvorne, iskrene i ljudske.

(nm/Tekst: Ratka Turk, Foto: Nikolina Mažar)