Dobre priče: “1900 kilometara uspomena” Zvone, Marko, Mario i Antonio – MK Speed

– Naravno da smo Tošeta dočekali i ugostili te se uz razgovor i upoznavanje utvrdilo da imamo jako puno zajedničkih prijatelja bajkera. U tom našem svijetu nema granica i odmah smo se skompali. Toše nas je pozvao da za desetak dana posjetimo njihov party, ali to nam je bilo prebrzo da odlučimo jer svi imamo svoje obaveze, a takav dalek put nije baš jednostavan – započinje Zvonimir priču te nadodaje da im je ipak ostala “bubica” u uhu da bi bilo jako dobro otići jednom na put u Makedoniju i posjetiti članove MC Potfat i Tošeta.

 

Zvonimir i Marko su definitivno odlučili da će posjetiti Makedoniju, samo su morali uskladiti sve obveze, a kasnije su im se u toj nakani pridružili i Mario i Antonio.

 

– Kada smo sva četvorica donijeli odluku da idemo na put, a to je već ozbiljna ekipa, trebalo je isplanirati putovanje i misliti na sve detalje puta, od same rute do benzinskih postaja na kojima ćemo tenkirati, ali i praviti pauze, bukiranja smještaja kako bi imali što manje putne prtljage, a tu je i dokumentacija i osiguranje – ističe Marko te napominje da su sve toliko dobro isplanirali da je sam put bio, kako on kaže – ekstra.

 

Mario Šimek je odluku o putu donio tek dva tjedna prije puta jer je po stažu on i najmlađi član po stažu, ali budući da voli putovanja želio je s ostatkom ekipe stvoriti lijepu uspomenu i nije bilo vremena za odustajanje. Budući da je dosta putovao, dečki su mu prepustili planiranje ruta preko navigacije, no nisu računali da će na putu dolaziti do prekida interneta, tako da su, zbog krivog skretanja, imali prilike dobro upoznati Beograd i to sam centar i bilo je to još u dva tri navrata, ali kako ističu i to je bitan dio putovanja i nije im žao.

 

– Zaputili smo se prema Vinkovcima pa preko Tovarnika na Šid, Sremsku Mitrovicu i Beograd. Tu je bio “kiks”, ali susreli smo jednog turista iz Amerike koji nas je uputio prema Nišu i kasnije je cijela priča tekla “glatko” – ističe Mario te naglašava kako su imali malo zastoja na granici jer je bila velika gužva. 

 

Njihovo putovanje do odredišta je sveukupno trajalo 13 sati jer trebalo je prijeći 850 kilometara. Konačno su stigli na jezero Dojran koje je smješteno na samoj granici Makedonije i Grčke. Čak je pola jezera makedonsko, a pola grčko.

 

Bajker Toše, koji ih je prije godinu dana pozvao u goste, nije ih mogao osobno dočekati jer je završio u bolnici, no svi njegovi bajkeri su bili upućeni u njihov dolazak i prijateljski su ih dočekali. 

 

– Moram naglasiti da smo stvarno srdačno dočekani. Razmijenili smo poklone i brojeve i još više proširili krug prijatelja – nastavlja Marko te nadodaje kako je njihov moto party više “old school” što znači da se na party dolazi isključivo na poziv, nema puno civila i većinom su bajkeri te nema zvučnih bendova kao kod nas. Osim njih, iz Hrvatske su tamo bili i bajkeri iz Pule i Klanjca, a bajkeri iz Leskovca su ih pozvali kod sebe na party. 

Drugi dan su došli na ideju da posjete obližnju Grčku, kada su već tako blizu granice, no nije ih se dojmila.

 

– Solun je ogroman grad sa 400 000 stanovnika, no ima lice i naličje. Jedan dio je prepun života i sjaja, no jedan dio je kompletno napušten i prazan.

 

Kada su se vratili na Dorjansko jezero, moto četverac je još ostao na poslijepodnevnom partiju, no morali su polako razmišljati o povratku kući. Ono što su vidjeli na ovom putovanju su prekrasni krajolici koje su mogli gledati čak i vozeći se autocestom. Zvone ističe prekrasno uređeno Doriansko jezero koje uspoređuje s našom Dalmacijom jer ga je na to podsjetila i plaža, ali i uređene kuće i okoliš. Mario ističe ljepotu Južne Srbije, a Marko kvalitetu autoceste koja je s jedne strane izvrsno i kvalitetno uređena, ali je okoliš isto zelen i održavan.

 

Po povratku nisu imali nikakvih zastoja tako da je put išao doista glatko iako su ukupno prešli 1900 kilometara, no sve viđeno i doživljeno izbrisao je umor od puta.

 

Telefonski smo uspjeli razmijeniti par riječi sa Antoniom Cesarecom koji zbog posla nije mogao gostovati u našoj emisiji, ali nam se javio iz Udbine gdje je na terenu. 

 

– Ja sam prezadovoljan ovim našim putovanjem jer sam putovao s dobrom ekipom. Inače vozim sportski motor koji nije predviđen za takva putovanja, no imali smo tako dobru organizaciju i toliko smo prešli zajedničkih kilometara da smo izvrsno usklađeni, a to jako puno znači na takvim putovanjima. Ja imam doista vrlo pozitivne utiske od samog puta, do ljudi koje smo upoznali i koji su nas stvarno srdačno dočekali – rekao je Antonio koji i na posao putuje motorom jer se sezona ne propušta i svaki je kilometar čisti gušt.

 

Dečki su u velikim pripremama za nadolazeće moto susrete koji će se realizirati krajem kolovoza i koji su poznati kao jedan od najvećih događaja u sklopu obilježavanja Dana Grada Slatine, ali svakako će prije toga obići prijateljske klubove na susretima u Pleternici, Strmcu i Vukovaru, sve kako ide po njihovom bajkerskom kalendaru susreta. 

 

– Stvarajte uspomene, sklapajte prijateljstva i guštajte u vožnji motorom jer život je kratak – poručili su na kraju emisije Zvone i Marko, a Mario je nadodao kako mu ovih 1900 kilometara uspomena puno znači i da preporučuje svima da ih stvore.

 

Sljedeće uspomene planiraju ispisati kilometrima do Švicarske gdje također imaju puno prijatelja, no prije toga se vidimo 30. kolovoza na tradicionalnim Moto susretima MK Speeda. Veselimo se ponovnom susretu!