ČELIČNI KEC POKORIO ALPE: Zlatko Šantić uspješno završio brutalni Everesting Austria!
“Nikad više neću ovo ponoviti”, potpuno iscrpljen, silazeći s bicikla nakon sedme rute, rekao je Zlatko Šantić Kec. Uzeo je tek kraći predah prije napada na posljednji, odlučujući uspon kako bi uspio u onome što je za mnoge od nas potpuno nemoguće – završavanju Everestinga u jednom danu, odnosno penjanju biciklom na visinu od mitskih 8.848 metara.
Govorimo o čovjeku koji je već više puta završio puni Ironman, a zatim i mitske, ekstremne triatlonske utrke Blac lake, Icon i Norseman, čija sama imena izazivaju strahopoštovanje. Činjenica da je i takav prekaljeni sportaš izrekao ove riječi najbolje govori o težini ovog pothvata u kojemu, osim vrhunske fizičke spreme, u igru ulazi strašno jaka psiha.
Početak iz snova i pakao druge polovice
Sve je započelo rano ujutro u Austriji, na kultnoj i surovoj planinskoj cesti Dobratsch pokraj Villacha. Pravilo ovog brutalnog izazova zastrašujuće je jednostavno: odabere se jedno brdo i vozi se na istom usponu sve dok se na biciklu ne skupi točno 8.848 metara visinske razlike, što odgovara visini Mount Everesta. Na ovoj službenoj utrci postojala su stroga pravila: za ukupni poredak mjerilo se isključivo čisto vrijeme provedeno na usponima, dok je povratni put nizbrdo bio neutraliziran kako bi se vozači sigurno spustili. Ipak, ukupno vrijeme na planini neumoljivo je curilo i svaka pauza za odmor trošila je dragocjene sate unutar službenog organizacijskog limita od 19 sati, nakon kojega se staza zatvarala – stoga prostora za spavanje i preduga odmaranja jednostavno nije bilo.
Znamo da je Šantiću do pola puta sve išlo kao po loju. Četvrta runda apsolvirana je bez većih problema, no znalo se da ga, s obzirom na surove brojke i ekstremnu visinu, do kraja ipak čeka pravi pakao. I tako je i bilo. Najteža kriza nastupila je pred sam kraj; prije posljednjeg penjanja Šantić je doslovno ostao bez osjeta u stopalima koja su potpuno “odrvenila”. No, Kec za to nije mario. Želudac je surađivao, ostatak nogu je izdržao, a općenito je poznato koliko je psihički jak pa panici nije bilo mjesta.
Ključna podrška i povijesni rezultat
Stotinjak fanatika iz brojnih zemalja svijeta krenulo je jutros u borbu samima sa sobom, tražeći svoj “upis” među odabrane koji su uspjeli u ovom ludom sportsko-avanturističkom činu. Zlatko Šantić Kec bio je jedini predstavnik Hrvatske u ovoj najtežoj kategoriji.
I uspio je! Hrvatska trobojnica ponosno se zavijorila na alpskom vrhu.
“Mogao bih sad još trčati!” – bile su njegove prve riječi nakon ulaska u povijest, izrečene pola u šali, a pola, za one koji ga poznaju, u zbilji. Odmah nakon toga osvrnuo se na samu težinu ovog specifičnog izazova: “Mentalno ubija utrka. Mentalno je koma jer si sam, samo vrtiš, ništa se ne događa… Lakše je na triatlonu gdje ipak ima više neke akcije.”
Za ovaj povijesni uspjeh goleme zasluge pripadaju i njegovoj supruzi Maji Šantić, koja mu je bila najveća podrška na terenu. Osim što ga je bodrila cijeli dan i davala mu snagu kada je bilo najteže, Maja je odigrala ključnu ulogu pri svakom njegovom silasku. Prije svakog novog uspona zatražio je njezinu brzu masažu kako bi se spriječila ukočenost mišića, što mu je u konačnici i omogućilo da nastavi pedalirati protiv gravitacije.
Službeno vrijeme koje mu je bilo potrebno za svladavanje svih uspona iznosilo je fantastičnih 13 sati, 12 minuta i 9 sekundi. U tom je ritmu Šantić ubilježio punih 8 krugova, što u konačnici – kada se zbroje svi brutalni usponi i svi spustevi natrag do startne pozicije – iznosi sveukupno 258,4 kilometra provedena na biciklu.
U ukupnom poretku ove najteže kategorije (Solo Full Everesting), mjereno prema vremenu samih uspona, Kec se plasirao na izvrsno 25. mjesto. Koliko je ovaj izazov zapravo nemoguć, najbolje dokazuje podatak da je od 37 natjecatelja koji su se hrabro upustili u ovu avanturu, veliki broj njih na kraju očekivano morao odustati. Kec nije pokleknuo – mitski Everest je osvojen!
Damir Jukić
