“Božićni običaji sa Suzanom Eskić iz Udruge žena “Bukovica u srcu”
Udruga žena “Bukovica u srcu” već godinama zdušno radi na očuvanju tradicije, običaja i starih predmeta i u svome selu, osim Etno kućica, imaju i muzej sa starim predmetima iz davnina. U ovo blagdansko vrijeme bila je izvrsna prilika oživjeti adventske i božićne običaje iz davnina te smo pozvali u goste Suzanu Eskić, članicu Udruge žena “Bukovica u srcu” da nas dobrom pričom vrati u davnine.
– Kao dijete pamtim odlaske na zornice s kojima je započinjalo vrijeme adventa. Nije nam se bilo teško rano ustajati i odlaziti u crkvu jer smo imali jako dobru časnu sestru i vjeroučiteljicu Elu koja nas je inspirirala na odlaske, dajući nam na kraju tjedna po jedan papirnati lik svete obitelji. Na kraju smo zadovoljno papirnate likove znali zalijepiti na karton i pravili vlastite jaslice. Također smo kao djeca bili fascinirani velikim jaslicama u crkvi koje su u dječjim glavicama znale stvarati različite posebne božićne priče. Obožavala sam i božićne pjesme koje sam iz sveg glasa pjevala, a nerijetko su i doma baka i djed morali biti publika i slušati moje pjevanje. Posebno je bilo veselo iščekivanje Svetog Nikole, ali ne zbog poklona već zbog lika Svetog Nikole i Krampusa koji je na noć 5. prosinca išao selom i obilazio svaku kuću. Krampus je bio puno strašniji nego danas i djeca su ga se bojala, no ako su bili dobri, Nikola ih je nagradio poklonom – simpatično započinje Suzana te nadodaje kako je bio i poseban običaj na svetu Luciju kada se sijala Božićna pšenica, ukoliko nije niknula ona zasijana za Svetu Barbaru.
– Sveta Lucija je zaštitnica svjetlosti i vida i kroz naše selo je tada išla osoba koja je bila obučena u bijelu plahtu s posudom u kojoj je svjetlucao žar i za djecu je to također bio poseban doživljaj. U to davno vrijeme nije bilo posebnih ukrasa kao danas i nije se niti tako rano kitila kuća. Božićna jelka se kitila baš na sam Badnji dan kada je cijela obitelj bila na okupu, a nakit su bile jabuke, orasi, ukrasi od slame i poznati svileni bomboni koje smo voljeli vješto ukrasti i pojesti dok mama ne gleda i trudili se oprezno zamotati sjajni papir i vratiti ga na bor. Poseban božićni ugođaj su uvijek predstavljale Kriskingle – družina djece obučena u svetu obitelj koja je cijelog Badnjeg dana obilazila kuće i pjevala božićne pjesme da bi svoj put završila u crkvi na polnoćki. Kriskingle postoje i danas i uvijek ih rado dočekamo na kućnom pragu jer unesu baš to božićno veselje – pripovijeda Suzana i nastavlja priču o božićnim delicijama naših starih, naglašavajući kako se nekada nije ništa kupovalo jer se sve na imanju uzgajalo, od peradi, stoke, domaćih jaja do povrća i voća. Unatoč tom uzgoju, meso se nije jelo svakoga dana i točno se znalo koja patka ili guska ide na božićnu trpezu i koja koka ide u juhu. Pravili su se domaći rezanci, mlinci. U ostavi je uvijek bilo domaće masti. Žene su u baščama imale mak, a svaka kuća je u dvorištu imala posađen orah i zbog raskošnog hlada, ali i zbog ploda. Osim spremanja kuće i dvorišta, jako se puno pažnje pridavalo blagdanskoj trpezi.
Znalo se da je na sam Badnjak na trpezi bila riba s grah salatom i kiselim kupusom, a za sam Božić se motala sarma, pripremala patka ili guska s mlincima, kokošja juha. Kuhala se i hladetina koja se zadržala i dandanas za božićno jutro uz kuhanu rakiju od koje je znala zamirisati cijela kuća. Oni imućniji su znali na Badnju večer pripremiti i pečenog odojka koji se mogao jesti tek po dočeku Božića, poslije obavezne polnoćke.
– Na polnoćku smo išli svi, i stari i mladi, i veliki i mali, i to je poseban doživljaj vjere i zajedništva. Poslije polnoćke uz iskrene i tople čestitke i želje znali smo se družiti uz bogatu večeru jer je vrijeme posta prošlo – slatko pripovijeda Suzana nastavljajući sa slatkim delicijama iz davnina poput orahnjače, makovnjače, domaćih oblatni i neizostavnih šapa. Našao se tu i pokoji medenjak, ako je bilo meda u smočnici. U eteru smo sa slušateljima podijelili i dva recepta, i to za starinske šape i oblatne.
– Osim velikih priprema i neizostavnog truda koji se ulagao cijelog prosinca za taj sveti dan Božića, kao nagrada je bilo druženje s bližnjima, obitelji i prijateljima i sami ti doživljaji koji nemaju cijenu. Nisu bili bitni pokloni, već lijepa riječ i druženje s kojima nastaju te lijepe uspomene koje se i danas prepričavaju – nastavlja Suzana koja još pamti božićna jutra kada se išlo u čestitare i obilazila obitelj i prijatelji. U to vrijeme nitko nije žurio i svi su bili jedni drugima bitni.
– Njegujmo svoju tradiciju i običaje i budimo svjesni tog našeg bogatstva koje trebamo prenositi na mlade naraštaje da jednom, kao i mi, shvate što imamo. U ovo blagdansko vrijeme nazovite one koje niste dugo čuli, iznenadite ih i uveselite jer lijepa riječ i osmijeh ne koštaju ništa, a znače puno. Čestit Božić i Sretnu novu 2026. godinu od srca vam želi Udruga žena “Bukovica u srcu” – poručila je Suzana.
Pridružujemo se željama!
(nm/Tekst: Ratka Turk, Foto: Nikolina Mažar, ustupljene fotografije)
