Borislav Radanović: Održana književna večer „Sa stihom i pjesmom o Slatini i okolini“
Gradska knjižnica i čitaonica Slatina večeras je (29. travnja) bila puna ljubitelja pisane riječi koji su se okupili na književnoj večeri pod nazivom „Sa stihom i pjesmom o Slatini i okolini“, posvećenoj pjesničkom stvaralaštvu Borislava Radanovića – čovjeka kojeg Slatina dobro poznaje ne samo kao pjesnika, već i kao profesora, trenera i sportaša.
Pred brojnom publikom, Radanović je predstavio svoje dvije autorske zbirke – „Slatina kroz sjećanja“ (2022.) i „Slatina i okolina“ (2024.) te zanimljiv kolektivni projekt „Stih + stih = zbirka“ (2024.), u kojem je sudjelovalo 26 umirovljenika iz Virovitičko-podravske županije. U toj zbirci Radanović je zastupljen sa sedam vlastitih pjesama, a kako je istaknuo, posebno mu je drago što su mnogi stariji sugrađani prvi put dobili priliku vidjeti svoje stihove u tiskanom izdanju.
Književnu večer otvorila je knjižničarka Martina Hamaček Matijević, koja je s ponosom istaknula da je Radanović svakodnevni gost knjižnice, poznat po strastvenom čitanju i proučavanju pjesama i pjesnika, posebno onih zavičajnog kraja, no poznat je i kao strastveni igrač šaha u slatinskoj čitaonici. Moderatorica večeri, Ratka Turk, podsjetila je okupljene na bogatu biografiju ovog svestranog Slatinčanina, poznatog po tome da pjesme zna napisati i recitirati „na licu mjesta“, često nasmijavajući i razveseljavajući publiku.
No, ovaj put Radanović nije samo čitao – već i pjevao. Publici je otpjevao nekoliko svojih pjesama koje je nedavno uglazbio, uz pratnju gitarista Krunoslava Matišića. Izvedene su pjesme „Hej Slatino“, „Bistrica mi rodno selo“, „Na obali mora“ i „Poljupci“, a publika mu se rado priključila u pjevanju. Matišić je večer dodatno obogatio vlastitom autorskom pjesmom „Blondina“, posvetom, kako je rekao, svojoj vječnoj slabosti – plavušama.
Uz glazbeni dio, Radanović je, zajedno s Juricom Culejem, pročitao niz pjesama koje tematiziraju ljude, običaje i prizore slatinskog kraja. Iako je do sada objavio više od 170 pjesama, kaže da mu je i dalje najteže odabrati one najdraže.
– Sve moje pjesme nastaju iz života, bilo da govore o svakodnevici, dragim ljudima, dragim krajevima ili važnim trenucima – rekao je Radanović, ne skrivajući emocije dok je čitao pojedine pjesme koje su ga podsjetile na ljude koji više nisu s nama, no ostavili su velik značaj u slatinskoj povijesti.
Njegovi planovi tu ne staju. Bez obzira na svoje godine, Radanović je neumoran i vrlo ambiciozan. Ističe kako će i dalje pisati, a u planu ima i treću zbirku pjesama.
– U trećoj knjizi planiram uvrstiti rubriku naziva „Pjesnikovi gosti“ gdje će moji prijatelji i poznanici imati priliku predstaviti svoje pjesničko umijeće. Također, kako odnedavno sviram harmoniku, planiram nakon izdanja treće knjige uglazbiti još nekoliko pjesama koje ću sam otpjevati i odsvirati – objasnio je.
Druženje je zaključeno zajedničkim pjevanjem pjesama „Sinoć kad je pao mrak“ i „Zora zori, dan se bijeli“, a sam Radanović za kraj je u svom stilu poručio:
– Treba znati na loptu stati i u osmijehu i druženju uživati!
Radanović se za kraj zahvalio svim sponzorima te Gradu Slatini i Virovitičko-podravskoj županiji koji vjerno podupiru njegovo pjesničko stvaralaštvo, a podršku mu je pružio i zamjenik gradonačelnika koji obnaša dužnost gradonačelnika Slatine, Ilija Nikolić, istaknuvši dugogodišnju suradnju Grada s ovim neumornim slatinskim pjesnikom.
Večer je još jednom pokazala koliko riječi mogu povezati ljude – osobito kada dolaze iz srca i kada govore o zavičaju.
(nm/Tekst i foto: Nikolina Mažar)
