Kad je cijeli grad živio za rukomet: 50 godina od najvećeg uspjeha RK Slatina

Pola stoljeća nakon jednog od najvećih sportskih uspjeha u povijesti grada, Slatina se prisjetila generacije rukometaša koja je 11. srpnja 1976. godine ispisala najslavnije stranice klupske povijesti. Upravo na datum kada je izboren plasman u Drugu saveznu ligu tadašnje Jugoslavije, u Zavičajnom muzeju Slatina okupili su se sudionici tog velikog uspjeha – Stjepan Relić, Milan Janković, Slobodan Filipović i Milan Knežević.

Susret, koji je moderirala Nikolina Tomić, zamišljen je kao svojevrsni razgovor o prošlosti i trajni zapis za buduće generacije. Nije ni slučajno održan upravo u Zavičajnom muzeju, mjestu koje čuva velik dio bogate arhivske građe slatinskog rukometa.

Tijekom gotovo dvosatnog druženja sudionici su se prisjetili vremena kada je rukomet bio više od sporta. Bio je dio identiteta grada, okupljao je tisuće ljudi na tribinama i stvarao zajedništvo kakvo se danas rijetko viđa.

Počeci slatinskog rukometa sežu u 1954. godinu. Igralo se najprije na travi nogometnog igrališta, potom na zemljanoj podlozi u parku, a kasnije na poznatom „lešu“ pokraj vatrogasnog doma. Današnjim generacijama teško je i zamisliti uvjete u kojima su trenirali tadašnji rukometaši. Teren se uređivao ručno, igrači su sami dovozili i ravnali podlogu, a nakon utakmica koljena i laktovi često su nosili tragove svakog pada.

Lopte su bile kožne, teške i potpuno drugačije od današnjih. Kad bi ih uhvatila kiša, postajale su gotovo dvostruko teže. O smoli, modernoj sportskoj opremi i profesionalnim uvjetima tada se moglo samo sanjati.

Ipak, ono što je nedostajalo u uvjetima nadoknađivalo se zajedništvom. Generacija koja je obilježila slatinski rukomet ostala je na okupu više od desetljeća. Upravo je ta povezanost, uz kvalitetan rad i veliku ljubav prema sportu, bila temelj svih kasnijih uspjeha.

Posebnu prekretnicu predstavljao je dolazak profesora kineziologije Slobodana Filipovića. Treninzi su postali ozbiljniji, radilo se sustavnije, a igrači su prihvatili sportski način života. Četiri treninga tjedno, odricanja i disciplina postupno su stvorili momčad sposobnu za velike domete.

Rezultati nisu izostali. Slatina je najprije osvojila regionalnu ligu Istok, zatim postala prvak Hrvatske, a potom kroz kvalifikacije izborila ulazak u Drugu saveznu ligu. U tim godinama igrala je protiv najjačih hrvatskih i slovenskih klubova, među kojima su bili Zagreb, Karlovac, Varaždin, Rijeka, Metković, Slovan i mnogi drugi.

Koliko je rukomet tada značio gradu možda najbolje svjedoče brojke. Na odlučujućim utakmicama okupljalo se i više od dvije tisuće gledatelja. Tribine su bile prepune, navijalo se uz transparente, zastave i sirene, a cijeli grad živio je od utakmice do utakmice.

Velik dio razgovora bio je posvećen putovanjima koja su ostala neizbrisiv dio klupske povijesti. Stari autobus, gitara, harmonika, pjesma i brojne anegdote obilježile su gostovanja diljem tadašnje države. Putovalo se satima prema Sloveniji, Dalmaciji i sjeveru Hrvatske, često po dvanaest sati u jednom smjeru. Unatoč napornim putovanjima, nitko se nije žalio. Za većinu igrača upravo su ta druženja ostala među najljepšim uspomenama.

Sudionici su se prisjetili i brojnih velikih pobjeda. Slatina je tijekom tih godina pobjeđivala renomirane klubove poput Medveščaka, Zagreba i Slovana, tadašnjeg osvajača europskog Kupa pobjednika kupova. Posebno mjesto zauzima i prijateljska pobjeda protiv bjelovarskog Partizana, tada aktualnog prvaka Europe.

Uz sportske uspjehe, rukometaši su ostavili trag i u razvoju sportske infrastrukture. Upravo su rezultati kluba bili jedan od razloga zbog kojih je donesena odluka da se u Slatini izgradi gradska sportska dvorana. Prije toga treniralo se gdje god se moglo, pa čak i u Suhopolju, često u kasnim večernjim terminima.

Posebno emotivan dio susreta bio je prisjećanje na suigrače koji više nisu među živima. Od 13 igrača koji su sudjelovali u najvećim uspjesima kluba, danas ih je šest preminulo. Spomenuta su imena Mirka Lavrnića, Rajka Lavrnića, Stjepana Venusa – Coleta, Pere Orlića, Nebojše Stoponje i ”Cigan Miška”  – Miška Horvata, igrača koji su ostavili dubok trag u povijesti slatinskog rukometa.

Sudionici su podsjetili i da je Slatina tih godina imala vrlo uspješan ženski rukomet. Posebno su istaknute Ana Knežević, kasnija reprezentativka Jugoslavije, te Jasna Jukić, tada Petrovicki, koja i danas redovito prati rukometna događanja.

Središnji razlog okupljanja ipak je bio podsjetnik na 11. srpnja 1976. godine, dan kada je RK Slatina ostvario najveći uspjeh u svojoj povijesti. Nakon poraza u Karlovcu, Slatinčani su u uzvratu deklasirali Tekstil rezultatom 30:16 i izborili plasman u Drugu saveznu ligu. Bio je to dan koji je grad pretvorio u veliko slavlje, a rukometaše trajno upisao među sportske velikane Slatine.

Samo nekoliko dana nakon tog uspjeha Slatina je osvojila i naslov apsolutnog prvaka Hrvatske svladavši Jugovinil iz Kaštel Gomilice rezultatom 18:17. Time je generacija iz sredine sedamdesetih zaokružila najuspješnije razdoblje u povijesti kluba.

Iako je od tih događaja prošlo punih 50 godina, jedno je ostalo isto. Ponos na generaciju koja je pronosila ime Slatine diljem tadašnje države i ostavila nasljeđe koje se i danas s poštovanjem spominje među ljubiteljima sporta.

Povijesna kvalifikacijska utakmica za ulazak u Drugu saveznu ligu – Sjever

11. srpnja 1976.
    RK Slatina – Tekstil Karlovac 30:16 (13:9)

Podravska Slatina, Stadion za male sportove (asfaltirani teren), 1.200 gledatelja. Suci: Mošnička i Horvat (Zagreb). Sedmerci: Slatina 6 (5), Tekstil 6 (5). Isključenja: Slatina 15 minuta, Tekstil 6 minuta.

RK Slatina: Relić, Varga 4, Stoponja, Knežević, M. Lavrnić 4, Hančić, Janković 10, Horvat, Lavrnić 9, Filipović 2, Venus 1, Borotić.

Tekstil Karlovac: Vrbetić, Perko 2, Kurija 4, Lovrek 3, Strocelj, Bončić, Mrkšić 2, Radojčević, Kos, Knežević 4, Gaćeša 1, Hrvoj.

Apsolutni prvaci Hrvatske 1975./76.

RK Slatina – Jugovinil 18:17 (9:9)

RK SLATINA: Borotić, Varga 4, Knežević, Gažo, Hančić 5, Janković 6, Ratić, Lic, Filipović, Venus 3, Bartaković.
JUGOVINIL: Mužinić, Bedalov 6, Srhoj 1, Bašić, Boduljak, Kovač 2, M. Pavlov 1, Gabrić, Bokan 4, Kulišić, Kuranović 3, Vladović.

U finalnoj utakmici za naslov apsolutnog prvaka Hrvatske Slatina je pred domaćom publikom svladala Jugovinil iz Kaštel Gomilice te nakon ulaska u Drugu saveznu ligu osvojila i drugi veliki trofej. Pogocima u završnici susreta domaći su preokrenuli rezultat i zasluženo stigli do povijesnog naslova.

Damir Jukić